Sent from my ONEPLUS A5000 using Tapatalk
Mir Bozji
Hristos se rodi
Sent from my ONEPLUS A5000 using Tapatalk
One Ring to Rule them all...
Кади се увијек десном руком
Poslato sa Huawei Mate 20 pro uz pomoć Tapatoka
Upravo... i ja sam se najprije zaletio (sinoc) i mislio da je flip-ovana slika ali onda pogledah malo bolje i vidjeh da nije nego su je poslije okretali neki drugi po fejsbukovima i slicnim platformama gdje ionako obitava jako nizak IQ prosjek.
Takodje ima snimaka na YouTube-u gdje se jasno vidi u koju je ruku sto drzao pa onda i ovi sa jako niskim IQ mogu da donesu logican zakljucak. Valjda.
Mislim ja smatram da je ovo potpuno nebitna prica, da se razumijemo. Ali samo da baratamo cinjenicama a ne manipulacijama i lazima.
--------------------------
Do Not Disturb.
--------------------------
Ja se nadam da će ovoliki broj vjernika koliko je sjutra izaći u realan život i tamo nastaviti da budu vjernici, da ne idem dalje zamislite samo saobraćaj u kome većina vozača poštuje božje zapovjesti.
- .- - .- - .- - .. .-. .- -- --- ... -. .--- .. -.-. .... .- .-. ..
Nijesam srbin ali mogu da pogledam ))
Ako pročitaš član zakona 62 sve će ti biti jasno.
U članu 62 kaže se objekti i ZEMLJIŠTE koje koriste vjerske zajednice je kulturna baština.
Što znači da se to podrazumijeva
Sve crkve i manastiri prije 1920 godine vodile su se na "državu" a ne na crkvu zbog drugačijeg uređenja. Čak i u djelovima CG gdje su recimo na vlasti bili Austrougari bilo je to drugačije uređeno pa je CG pravni naslednik austrougarskog carstva (ako tako gledamo).
Tako da tehnički svi manastiri, crkve, ruševine(sva crkvena imovina) sa pripadajućim zemljištem su kulturna baština i kao takvi predmet ovog zakona.
Postoje izuzeci kao što je recimo Pivski manastir koji je preseljen pa crkva ima dokaze o porijeklu jer im je socijalistička vlast ustupila parcelu.
Ili Ostrog za koji postoje istorijski spisi kako je imovina pribavljena.
Da ne ulazimo sada u problematiku dok se ne podsjetim da ne mlatim, ali mi se čini da je država već u 3 navrata pokrenula sudske postupke protiv crkve i u sva 3 navrata izgubila.
Sporno u ovom zakonu je to da crkva kao uživalac imovine treba da dokazuje da je imovina njihova, dok je pravna praksa da dokazuje onaj koji tuži.
Tako da je ovo lex specijalis koji je protivustavan.
Ne bi bilo prvi put da se proguraju neustavni zakoni. Zadnjih 10ak godina preko 300 zakona palo je na ustavnom sudu
Last edited by Gandalf_White; 07-01-20 at 16:31.
One Ring to Rule them all...
Meni je jasno ovo.
Nije mi jasno sta je sporno u ovome clanu.
Sporno je sledeće.
Državi su odriješene ruke da u ovom slučaju crkvenu imovinu otuđi i koristi je kako oni misle da treba.
Dok crkva treba da ulazi u višegodišnje procese dokazivanja da je imovina njihova.
Da dam par primjera :
Država odluči da od 2 miliona kvadrata na Budvanskoj rivijeri valorizuje. Crkvi daje na korišćenje 8 manastira tamo dok oni oduzimaju imovinu i po ubrzanom procesu je prodaju ili izdaju trećem licu na X godina.
Crkva se žali sudu i dokazuje da je imovina njihova, za nešto može da dokaže za nešto ne.
Na kraju recimo od 2 miliona kvadrata uspije da dokaže milion, ovaj drugi milion plaćaju im građani CG + sudske troškove.
Drugi primjer :
DPS odlučuje da u neku od crkvi pusti CPC. Pravo korišćenja daju njima i onda imaš godine pravne borbe dok CPC koristi tu crkvu, imaš tenzije itd itd
Po sadašnjem pravnom sistemu, država bi morala da dokazuje pravo na imovinu i da preda na korišćenje CPC tek po okončanju postupka.
Bezuman je zakon potpuno.
Zamisli ovo :
Ja uzurpiram tvoju vikendicu, uselim se unutra fino banja mi je. Promijenim bravu i ona je moja.
Ti dođeš i pozoveš policiju da ti je neko uzurpirao imovinu, policija kaže - ne možemo ti ništa obrati se tužiocu.
Tužioc ti kaže privatna tužba sudu.
Ti se obratiš sudu, i kreće sudjenje ĐE ti dokazuješ da je imovina tvoja.
Onda se ja ne pojavim na jedno ročište, na drugo pošaljem advokata a na treće pošaljem uvjerenje da sam bolestan i tako te vrtim jedno 3-4 godine.
Ti dobijaš presudu ali nije pravosnažna, onda se vraća na ponovno odlučivanje i opet idemo 3-4 godine.
U međuvremenu ja izdajem tu vikendicu i pravim keš a ti mi ne možeš apsolutno ništa
E to ti je otprilike tako
Sent from my ONEPLUS A5000 using Tapatalk
One Ring to Rule them all...
Meni je sporno to sto nesto sto je finansiralo drustvo privatnim sredstvima pada na korist tj. kako je napisao Gandalf trenutni politicari (trenutni u odnosu na istorijsko trajanje), dobijaju odrijesene ruke i mogucnost da sami rukovode tom drustvenom imovinom (iznajmljuju, iskoristavaju, otudjuju ili sta vec po njihovoj mandatskoj volji), bez ikakvog pozivanja na referendum lokalne ili sire CG zajednice cije jeste realno vlasnistvo.
Suvise je to vrijedno za narod I generacije, kao I Drzavu, da bi se olako davalo na rukovodjenje bilo kojoj trenutnoj (istorijski) vlasti, tj mandatskim pojedincima. Znate kako oni to post mortem kazu - bili neobavijesteni, promaklo nesto, I prosh'o voz..
Eto…
Hvala Lepo
Vidi, ako je moje, onda ne znam zasto bih ista cekao.. A ne bi ni ti.
Naravno da ce postojati I primjeri, dje nece biti bas lako dokazati svojinu.
Inace prije mjesec dana kum je dobio spor, poslije 30 godina,protiv dpsovke nade martinovic sto mu je bila uzurpirala Brstanovicu... sa svom opozicionom klikom.
Nije baš tako, mnogo je kompleksnija priča od toga.
Nekad su država i crkva bila jedno(do knjaza Danila, kasnije su se upisi vršili drugačije). Crkva je bila neprikosnoveni uživalac imovine.
-Crnogorska autokefalna crkva-
Kasnije je gubljenjem nezavisnosti odlučeno da i CG autokefalna crkva izgubi svoju autokefalnost spajanjem u jednu crkvu pa su se karlovačka - srpska - crnogorska crkva i eparhije u hrvatskoj, makedoniji, raškoj i bosni ujedinile u Srpsku pravoslavnu crkvu(1919) Ovu odluku pozdravila je Carigradska patrijaršija i dala blagoslov. Kasnije kralj Aleksandar donosi ukaz kojim prenosi imovinu na spc(1920).
Moj stav o sramnoj PG skupštini je poznat, kao i šta mislim o SPC i njihovom doprinosu 90ih i negiranju CG nacije.
Ali spc je pravno nasljednik crnogorske autokefalne crkve jer se ista stopila u spc 1920. Sveštenici CG crkve postali su sveštenici spc, vjernici CPC postali su vjernici SPC itd.
Sa pravne strane se ništa nije promijenilo.
Sent from my ONEPLUS A5000 using Tapatalk
One Ring to Rule them all...
To sa bespravnim useljenjem je i sadašnja praksa. Pogotovo postoje problemi da se isele ljudi koji nemaju pravo vlasništva, već nekretninu koriste na osnovu državine. Tu nemaš pravo nasilnog iseljenja, mora preko suda da se ide, iako imaš sve papire da je nekretnina tvoja a da je neko drugi samo koristi.
Da se vratimo na ovo dokazivanje vlasništva. Pošto se radi o imovini za koju dokumentacija mora bit ekstremno stara, đe je uopšte ima, šta se dešava sa nezakonitim upisivanjem prava vlasništva za spc umjesto prava korišćenja? Da li to znači da svaka avetinja iz katastra može da upiše vlasništvo bilo čega nad bilo čim, a da originalni vlasnik mora da dokazuje da je stvarni vlasnik? U mom slučaju to je definitivno tako. Neko moj stan može da upiše na nekog drugog, ja bih morao na sudu da dokazujem da sam stvarni vlasnik. Lično to mogu da dokažem, jer imam kupoprodajni ugovor za nekretninu na osnovu kojeg sam se i prvi put upisao kao vlasnik. Ali je taj stan noviji pa je i dokumentacija tu.
Ako su 1996. smradovi iz katastra, u saradnji sa smradovima iz zajedničkog dps-a, prepisali vlasništvo imovine na spc, a dobar dio te imovine nema kupoprodajne ugovore, testamente, ugovore o poklonu i slično, na osnovu čega neko treba da ospori to vlasništvo?
Osim toga, ako se tvrdi da je dps na kvarno odradio to prenošenje vlasništva na spc, sad treba i spc i njeni podržavaoci da se slade činjenicom da su do vlasništva došli kroz krivično djelo za koje nema dokaza? Uporno se ponavlja da država na sudu treba da dokaže da je imovina bila njena, ali niko ne pominje činjenicu da se u katastar vlasništvo moralo upisivat na osnovu neke dokumentacije, koja mora da bude i u posjedu katastra i u posjedu vlasnika. Ako je spc upisala vlasništvo na osnovu neke dokumentacije, onda je imaju i oni i katastar.
Usput, ja bih to rješavao kroz postupke o dokazivanju porijekla imovine. Tu ne važi pretpostavka nevinosti, nego tužena strana dokazuje da nije kriva. Na nivou cijele države. Ko nema papire za imovinu, nije njegova imovina. Doduše, ova zadnja rečenica je vrlo problematična, jer gomila starijih ljudi nikad nije vodila računa o dokumentaciji o vlasništvu pa bi lako mogla da ostane bez nje. Sa druge strane, i svi bi divlji graditelji u CG naglaisali.
Što se samih motiva dps-a tiče i vjere u njihovo zakonito postupanje ili postupanje u javnom interesu, valjda o toj nebulozi ne moramo da trošimo riječi. Doduše, ono u ćemu se apologete spc-a i ja razilazimo jeste što ja tvrdim da i spc nastupa na isti način kao i dps - sa pozicija očuvanja moći i izvora zarade za lične interese, nikako za interese makar svojih vjernika, ako ne za sveukupni opšti interesa.
- .- - .- - .- - .. .-. .- -- --- ... -. .--- .. -.-. .... .- .-. ..
Evo možda je ođe bolje objašnjeno :
Odredbom čl. 62 predloženog zakona predviđa se da su svi vjerski objekti i zemljišta koje koriste vjerske zajednice na teritoriji Crne Gore, a koji su izgrađeni, odnosno pribavljeni iz javnih prihoda države ili su bili u državnoj svojini, ili su izgrađeni zajedničkim ulaganjima do 1. decembra 1918. godine, kao kulturna baština, državna svojina, kao i da se u pogledu postojanja dokaza o tim činjenicama primjenjuju dokazna sredstva i pravila dokazivanja u skladu sa Zakonom o upravnom postupku i supsidijarno Zakonom o parničnom postupku.
I na prvi pogled primjećuje se jedna procesno-pravna nelogičnost, koja se sastoji u tome da se od vjerskih zajednica traži prilaganje dokaza o svom pravu svojine, a da se ako toga nema radi o državnoj svojini. Ovo i u slučajevima gdje je vjerska zajednica već upisana kao vlasnik kod Uprave za nekretnine kao nadležnog katastarskog organa ili je držalac te imovine, pa čak i u vremenu od preko 100 godina. Pritom se potpuno zanemaruje da je upisu prava vlasništva prethodilo donošenje konačnog i pravosnažnog rješenja u upravnom postupku, te se stoga ono više ne može ispitivati u tom postupku, već se upisana prava mogu osporavati isključivo putem vođenja postupka pred nadležnim sudom. Pritom, prema pravilima o teretu dokazivanja, nije obaveza upisanog lica da dokazuje svoje pravo vlasništva na nekoj nekretnini, već je obaveza onog koji tvrdi suprotno, prilaganjem dokaza svog prava vlasništva na toj nepokretnini. Ovo stoga što činjenica upisanog prava vlasništva u katastru predstavlja pretpostavku, istina oborivu (,,presumptiones iuris tantum“), da je to lice i vlasnik nepokretnosti,pa se pravo vlasništva tom licu može isključivo osporiti dokazivanjem prava vlasništva onog ko tvrdi da je vlasnik, podnošenjem reivindikacione tužbe radi priznanja prava svojine (,,actio rei vindikatio“). Isto tako, i nesmetana državina nekog lica na određenoj nekretnini stvara pretpostavku da je to lice vlasnik, pa je iz istih razloga ne samo nužno, nego i jedino dozvoljeno da se to pravo osporava tužbom radi utvrđenja prava vlasništva u korist onog koji tvrdi da je vlasnik. Bez takvog zahtjeva nema stranačke legitimacije, odnosno pravnog interesa za vođenje takve vrste spora. Pritom treba imati u vidu da i državina na tuđoj nepokretnosti vodi sticanju prava vlasništva, pod uslovom da je savjesna i da traje određeni vremenski period, i to deset godina ukoliko se radi o zakonitoj državini, a dvadeset godina ukoliko je u pitanju nezakonita državina-sticanje prava svojine putem održaja, propisano odredbom čl. 53 st. 2 i čl. 54 st. 2 sada važećeg Zakona o svojinsko-pravnim odnosima.
Postoji još jedna mogućnost vođenja sudskog spora, inače predviđena odredbom čl. 124a Zakona o državnom premjeru i katastru nepokretnosti. Tom zakonskom odredbom je propisano pravo lica koje smatra da je upisom prava svojine u katastar nepokretnosti povrijeđeno njegovo pravo svojine, da tužbom pred nadležnim sudom tražiti brisanje upisa i povraćaj u pređašnje stanje (tzv.,,brisovna tužba“). Međutim, aktivno legitimisano lice za pokretanje tog spora može biti samo onaj ko je prethodno bio upisan kao vlasnik nepokretnosti, a koja je bez ikakvog vođenog postupka i donošenja rješenja preknjižena na drugog, pa se tom vrstom tužbe traži povraćaj na prethodni upis, pri čemu se ova tužba, prema odredbi st. 3 tog člana, može podnijeti samo u roku od tri godine od dana izvršene preknjižbe.
Istina, nekadašnji Zakon o osnovnim svojinsko-pravnim odnosima, koji je bio na snazi u vrijeme SFRJ, je u čl. 29 propisivao da se na zemljištu u društvenoj svojini ne može steći pravo svojine putem održaja. Međutim, izmjenama i dopunama tog zakona iz 1996. godine (,,Sl.list SFRJ“ br. 29/96, koji je stupio na snagu 3. avgusta 1996. godine), ta zakonska odredba je brisana, tako da je od tada moguće sticanje prava vlasništva i na stvarima u društvenoj, sada državnoj svojini. Ove izmjene u svojim prelaznim i završnim odredbama nijesu predvidjele njihovo retroaktivno dejstvo, pa stoga njima nije izvršena konvalidacija ranijeg državinskog stanja u pogledu uslova i toka rokova za održaj, zbog čega se rokovi za održaj mogu računati samo za ubuduće, počev od dana stupanja na ovih izmjena snagu. No, za slučaj da ta imovina nikada nije bila upisana kao državna, ove odredbe ne važe, već je država prije svega dužna da dokaže svoje pravo svojine na tim nekretninama.
Na slučajeve gdje je neko lice upisano kao vlasnik nepokretnosti ili je njen držalac, ili je u upravnom postupku utvrđeno da je pravo svojine stekao po nekom drugom pravnom osnovu, kao što je primjera radi građenje, nema mjesta primjeni odredbe čl. 62 predloženog Zakona o vjerskim zajednicama. Ovo stoga što država, niti bilo ko drugi ne može po samom zakonu (,,ex lege“) postati vlasnik na nepokretnostima na kojima već postoji upisano pravo vlasništva, ili na onim čiji je vlasnik poznat ili je njihov držalac. Ovo stoga što se odredbom čl. 58 Ustava Crne Gore jemči pravo svojine i propisuje da niko ne može biti lišen ili ograničen tog prava, osim kada to zahtijeva pravni interes, uz pravičnu naknadu. Otuda navedena odredba predloženog zakona predstavlja jedan vid pokušaja nacionalizacije bez naknade, što bi bilo nezakonito i neustavno.
Kada je u pitanju odredba čl. 63 predloženog zakona, ona može stvoriti niz nedoumica i pogrešnih tumačenja. Tom predloženom odredbom propisuje se obaveza organa uprave nadležnog za poslove imovine da u roku od jedne godine od dana stupanja na snagu tog zakona, utvrdi, dakle bez prethodnog vođenja spora protiv onog ko je već upisan kao vlasnik neke nekretnine ili je njen držalac, vjerske objekte i zemljište koji su u smislu čl. 62 tog zakona državna svojina, izvršni njihov popis i podnese zahtjev za upis prava državne svojine na tim nepokretnostima u katastar nepokretnosti. Dakle, i ovdje je uočljivo da se donošenjem predloženog zakona crkvena imovina pokušava prevesti bez prethodno vođenog sudskog postupka, čak i u slučajevima gdje već postoji upisani vlasnik ili lice za koje se pretpostavlja da je vlasnik. S tim u vezi, nije napravljena razlika između termina,,upis“, koji predstavlja izraz za prvu evidenciju prava vlasništva, i prepis, kojim se vrši preknjižba sa prethodno upisanog lica na drugo lice, čime se pokušava nezakonito zaobići vođenje sudskog postupka radi priznanja prava svojine. Jer, za razliku od nepokretnosti koje nijesu upisane u katastru i čiji je vlasnik nepoznat, koje po zakonu uistinu postaju državna svojina, to nije slučaj i u pogledu nepokretnosti koje su već upisane kao vlasništvo nekog lica, odnosno čiji je vlasnik poznat, već je nužno prethodno vođenje sudskog postupka radi priznanja prava svojine u korist onog ko pledira svoje pravo svojine na toj imovini.
Da rezimiram, u slučajevima gdje je neko lice upisano kao vlasnik nepokretnosti u katastar nepokretnosti ili je držalac te imovine, nije moguće vršiti prenos na osnovu samog zakona, kako se to pokušava učiniti predlogom, prostim vršenjem popisa te imovine i podnošenjem zahtjeva za upis na ime države, već je jedini put da država ukoliko smatra da je vlasnik imovine upisane na crkvu ili je u državini crkve, pokrene i vodi parnični postupak u kojem će dokazivati svoje pravo vlasništva na toj imovini, pribavljanjem dokaza o kupovini ili gradjenju, ili dokaza o nekom drugom pravnom osnovu sticanja, propisanim odredbama Zakona o svojinsko-pravnim odnosima.
Sent from my ONEPLUS A5000 using Tapatalk
One Ring to Rule them all...
Protiv ovog zakona sam iz 2 razloga :
1. Vjerujem da će milioni kvadrata zemljišta Crne Gore biti bolje očuvani kao imovina crkve nego da DPS počne da prodaje ofšor firmama kao što su u jednom trenutku naumili da prodaju kvadrat na Buljarici 22eur (planirali skoro 5 miliona kvadrata da prodaju) ali im se to izjalovilo.
2. Zbog građana. Puko dokazivanje sile, forsiranje iste priče podjela i jebanje u zdrav mozak ne smije da prođe.
Sent from my ONEPLUS A5000 using Tapatalk
One Ring to Rule them all...
Što se samog naroda tiče, njima je jednako korisno oće li zemlju prodat, izdat ili betonirat spc ili dps. Milioni će u nečije dzepove, samo je pitanje u čije. Što se gazdovanja crkvama tiče, da li iskreno vjeruješ da se spc buni zbog objekata, a ne zbog zemlje? I na kraju, igra moći - dpspc. Dovoljno rečeno.
Koja mrznja u ovaj narod
Nidje niko da cestita jucerasnji i danasnji dan
Usput, kad je u pitanju mogućnost da država prepiše imovinu na sebe pa brže-bolje proda ili iznajmi dok crkva pokušava da dokaže vlasništvo - siguran sam da to ne može baš tako. Ako je zemlja predmet sudskog spora, ne može se otuđiti prije pravosnažne presude. Makar ja mislim da je tako, neka me pravnici demantuju ako nisam u pravu.
I kako to spc pravni nasljednik cpc? Zar nije spc u kontinuitetu prisutna od prije 5-6 iljada godina?
- .- - .- - .- - .. .-. .- -- --- ... -. .--- .. -.-. .... .- .-. ..
Po zadnjim procjenama 18000 godina.
There are currently 4 users browsing this thread. (0 members and 4 guests)
Bookmarks