Iako sveštenici SPC za Ostrog kažu da je „izvan i iznad svake ideologije“, manastir uklesan u stijenama visoko na putu između Nikšića i Danilovgrada i te kako je inkorporiran u okvire ideologije i profita. Tačnije: Srpska pravoslavna crkva, koja se zvanično gnuša zapadnih vrijednosti i potrošačkog društva, nezvanično ali stvarno je Manastir Ostrog pretvorila u centar gdje se u novac pretvara sve što je vezano za vjeru i Boga – i to po principu neoliberalnog koncepta poslovanja
Sveštenik Miodrag Todorović, najavljujući ovogodišnje dane svetog Vasilija Ostroškog, poručio je da je manastir u kojem počivaju mošti sveca, inače jedno od najvećih svetilišta u Evropi, „izvan i iznad svake ideologije“.
Međutim, i letimičan pogled na Ostrog, i čitav kompleks koji ga okružuje, govori da je ovaj manastir danas daleko od nepristupačne svetinje kakav je nekad bio i da je i te kako inkroporiran u okvire ideologije i profita.
U Ostrogu se gotovo plaća. Od svijeća koje koštaju 10 centi, „svete vode“ sa lokalnog vodovoda, krštenja, knjiga o istoriji Srpstva i Srpske pravoslavne crkve, sve do skupocjenog nakita od nekoliko stotina eura... Vjera je, izgleda, iskušenje i za dušu i za džep.
Sve je obezbjeđeno, na vama je samo da dođete: „U manastiru Ostrog počivaju čudotvorne i netruležne mošti svetog Vasilija Ostroškog – čudotvorca“.
Ovom rečenicom počinje prezentacija Ostroga na zvaničnom sajtu manastira. Međutim, malo će ko moći – makar oni koji su posjetili posljednjih nekoliko mjeseci Manastir - da razdvoji ono što je navodno „čudotvorno i netruležno“ od dobro organizovanog turističkog objekta čija je osnovna svrha privlačenje vjernika i ostvarivanje profita.
Slušali smo priče da se do Ostroga dolazi uskim razlokanim putevima, da je prilaz veoma težak, smještaj neudoban, i da je podvig doći do gornjeg manastira. Međutim, vlasnici ovog kompleksa potrudili su se da on ne zaostaje ni za najekskluzivnijim destinacijama: putevi koji vode prema Ostrogu su i dalje uski ali su svježe renovirani, put do gornjeg manastira takođe; konak je pretvoren maltene u hotel, parkinzi su široki, restorani i suvenirnice rade punom parom; na svakom većem usponu postavljene su klupe za odmor; a za krštenja je, prije nekoliko godina, uzgrađena nova crkva na putu između gornjeg i donjeg manastira...
Ideologija, vjera i profit: Suvenirnica kod donjeg manastira takođe je renovirana. Prostire se na nekih 80 kvadratnih metara, vrvi od vjerski i nacionalno motvisanih, suvenira: brojanice, kadionice, ikone, knjige, majice, krstovi, nakit, ljekovita monaška vina... Naravno, povezuje ih isti detalj – gornji Ostrog, začinjenelementima srpstva.
Cijene rekvizita su vidno istaknute: za mali drveni krst - 50 centi; srebrne ogrlice koštaju od 200 do 500 eura, one zlatne sa motivima Ostroga dostižu cijenu i do 900 eura.
Među skupocjenim predmetima ističu se Biblija u kožnom povezu ispod koje stoji cijena od 240 eura.
U suvenirnici se može uzeti „Istorija Srba“ u kožnom povezu za 75 eura, trotomna „Istroija Srpske pravoslvne crkve“ je malo skuplja – 120 eura, „Srpski jerarsi“ se mogu kupiti za 45 eura a razna žitija srpskih svetaca i poruke pravoslvnih otaca se mogu naći do 20 eura.
Ikone kako je naglašeno, srpskih pravoslavnih svetaca, koštaju od 25 pa sve do par stotina eura.
Za one sa skromnijim budžetom postoji veliki izbor brojanica u svim bojama, za pripadnike svih stilova i generacija.
Hit su one u koloritu tradicionalne srpske trobojke koje koštaju skromnih 11 eura. Ugalj koji se stavlja u kadionicu je svega 50 centi za deset komada a kesica u kojoj je upakovan ukrašena je sa četiri S.
Reklo bi se da je moderni Ostrog sve samo ne „daleko od ideologije“ – pogotovo ideologije srpstva i finansijske dobiti.
Fakture zemaljskog Ostroga: Oni koji dođu da konače u manastir, mogu da borave u novom renoviranom, lijepo sređenom, konaku koji, kao navode na zvaničnom sajtu Ostroga, ima 210 kreveta.
Na pet minuta hoda od donjeg manastira nalazi se konglomerat zbijenih restorana, kafana i suvenirnica. Sve objekte spaja opet jedan motiv – Ostrog. Ili ugostiteljski objekat nosi ime manastira ili je manastir na njemu oslikan, šablon je očigledan.
Kad se prođe kapija gornjeg manastira vjernike dočekuje česma sa „svetom vodicom“ i još jedna velika suvenirnica sa gotovo istim asortimanom kao i ona kod donjeg manastira. Ta mesingana česma sa kamenim koritom u nekoj simboličkoj ravni može da posluži kao skica po kojoj čitav manastir funkcioniše – voda iz lokalnog vodovoda se predstavlja kao sveta vodica a božansko se koristi kao roba koja uvijek može da bude pretvorena u profit.
Sveta tajna i procedura: Ćivot svetog Vasilija je ono zbog čega većina vjernika dolazi u Ostrog. Ulaz do kelije u kojoj je smješten je organizovan, jasno označen a tu je i osoblje da uputi one koji nijesu upoznati sa procedurom.
Poljubiš krst, poljubiš ikonu na ćivotu, ostaviš prilog – to je procedura koje se vejrnici pridržavaju. Prilozi se više neostavljaju na kivotu Svetog Vasilija, već je u tu svrhu napravljena kutija i postavljena u keliji.
Kutije za priloge se nalaze i u donjem i gornjem manastiru ali ko želi da ostavi novac može to da uradi i da ne bira mjesto.
Treba napomenuti da je na putu između donjeg i gornjeg manastira otvorena crkva novomučenika Stanka koja je, očigledno zbog velikog interesovanja, morala da rastereti donji manastir u jednom specifičnom pogledu.
Kako stoji na zvaničnom sajtu manastira Ostrog „krštenja se obavaljaju svakim danom u crkvinovomučenika Stanka u terminima od 10, 12 i 14 sati... Pored duhovne pripreme za Svetu Tajnu Krštenja, potrebno je samo da imate svog kuma, a sve ostalo se nalazi kod nas“.
Krštenje je, besplatno, ali je red da se da koliko ko ima, obično ne ispod 20 eura. U razgovoru sa vjernicima koji su primili „svetu tajnu“ saznali smo da je iznos dobrovoljnog davanja nerijetko višestruko veći, čak i do nekoliko stotina eura.
U slavu mamona: Moglo bi se reći da je Manastir Ostrog odavno prestao da bude priča o podvižništvu, svetosti i skromnosti - vrlinama koje su vezivane za svetog Vasilija Čudotvorca. Moglo bi se takođe, reći da mješavina svjetovnog i duhovnog - kafane, restorani, kiosci sa suvenirima, sveta vodica, predstavljaju dobar biznis i materijalnu bazu duhovne nadgradnje „nebeske SPC“.
Ako na trenutak stavimo po strani to što Mitropolija crnogorsko-primorska, kao tek jedna od eparhija SPC, mora da ispostavlja račune centrali u Beogradu, ipak se ne može zanemariti činjenica, iako već trivijalna i svma poznata, da je prostor manastira Ostrog mjesto gdje očigledno ne postoji Crna Gora ni u nacionalnom, ni u istorijskom smislu.
I da je Srpska pravoslavna crkva - koja se zvnično gnuša zapadnih vrijednosti i potrošačkog društva - Ostrog pretvorila u simulakrum neoliberalnog koncepta poslovanja – po principu – profit je iznad svega. I kada bi smo priču sveli na ultimatum iz Novog zavjeta da „ne možemo služiti Bogu i mamonu“, za ovaj manstir SPC bi se bez rezerve moglo reći da postoji u slavu ovog posljednjeg –Srpskog pravoslavnog mamona sa centralom u Beogradu.
Balša KNEŽEVIĆ |
Reply With Quote
Originally Posted by kurogane
Bookmarks