Ја чекам посао али волим ову земљу!
А што пијем кад ми шкоди
ко ће кући да ме води?
Sjetih se priča jednog mog rodjaka kad sam bio mali o crkvama. Taj moj rodjak je bio pop al kad su ga privodili moralo je dosta partizana da ide po njega. Zaboravio sam sve detalje al probah da ga izguglam i iskoci mi ovaj interesantan tekst u kome se tvrdi da su komunisti duboko bili infiltrirani u dijelu crkve i jos neke stvari. Cetinje se pominje. Ako bi neko mogao da baci malo svjetla na ovo i kaze da li su navodi iz ovog teksta tacni. Mozda ovo moze da objasni odakle vjeronauka i ludi popovi na Cetinju kad ih nije trebalo bit tamo po logici stvari?
https://www.vesti.rs/Jug-Srbije/CRNO...-u-jame-4.html
Sent from my iPhone using Tapatalk
Last edited by Caesar; 08-10-20 at 11:25.
"Vidiš li: svet pun sebe grca -
Očiju punih, prazna srca."
Истина је да је црква ружица срушена 1947, тако макар кажу људи који су је обновили у Рожајама (међу којима је било доста муслимана треба рећи за разлику од цркве у Мартинићима код Гусиња, која је саграђена 1938, а срушена 1941 и чијој се обнови противе мјештани албанци).
Тачно је и да је основано удружење свештеника црне горе, и оно је било блиско властима.
Тачно је и да је протојереј Јагош Симоновић био у комунистима, а што је веома интересантно, гроб му је поред гроба другог свештеника који је убијен у Словенији приликом одступања, а све то у дворишту цркве Светог Димитрија у Колашину. Умрли су у годину дана, овај у словенији 1945 а Јагош 1946 а гробови су им ни 20 центиметара један од другог.
Како су убијани/мучени попови није умјесно причати, јер не вјерујем да има свједока, а ни доказа о начинима.
Мјеродавни су спискови, опипљиви, и људска сјећања ако их има.
Свака додавања или измишљања само штете.
Last edited by Mstislav; 08-10-20 at 11:43.
Ја чекам посао али волим ову земљу!
А што пијем кад ми шкоди
ко ће кући да ме води?
I tada je bilo ,,uvoza" sveštenika, ja se odlično sjećam Mardarija (manastir Reževići) koji je, mislim početkom sedamdesetih, došao negdje iz Ovčarsko-Kablarskog predjela (nisam sada siguran, ali jeste neko to područije Srbije), znam da se odlično razumio u građevinske radove (često je pričao sa mojim ocem koji je građevinske struke), bio je poštovan, ali neko mi je delovalo da je građevinar, trgovac, pa onda sveštenik.
Sent from my Motorola 8400
Moram reci moga pradjeda je pop spasio od strijeljanja 1943 godine !!! tako da su popovi cinili dobro
Sent from my Redmi Note 8 using Tapatalk
E, vala su ti izvori prvoklasni. Aleksandar Stamatović i Jovan Markuš, najostrašćeniji (klero)nacionalisti u Crnoj Gori. Ima li možda koji uradak Vojislava Šešelja i Miroljuba Petrovića na ovu temu?
Negdje ranije sam naveo, period najvećeg ekonomskog, društvenog, naučnog i svakog drugog prosperiteta i emancipacije u istoriji eks-ju naroda se savršeno poklapa sa sekularizacijom društva u periodu od 1945. godine do početka osamdesetih. S druge strane, jedan od najmračnijih perioda, koji je rezultirao bratobilačkim ratom i najgorim zločinima u Evropi od Drugog svjetskog rata, poklapa se sa periodom deskularizacije i uspona SPC, koja je bila i ostala udarna pesnica velikosrpskog nacionalizma. Takođe, poznato je na čijoj je strani preteženo bio kler SPC u Drugom svjetskom ratu, uključujući i mitropolita Joanikija Lipovca, nad čijom sudbinom Džomić, Amfilohije i ostali danas nariču (ne sumnjam i dotični Markuš i Stamatović).
Ne znam da li je bilo zločina nad sveštenicima. Na osnovu posrednog iskustva u regiji odakle vučem porijeklo - nije. Naprotiv, jedna zadruga je neko vrijeme nosila naziv po svecu, a komunisti su obnovili seosku crkvu i upravljali projektom konzervacije manastira. Moguće da je negdje drugo bila drugačija situacija, ali o tome neka sude objektivni, priznati istoričari, a ne indoktrirani koji slave Podgoričku skupštinu i ne priznaju crnogorsku naciju. Ono što znam da je zvanično 34 sveštenika SPC iz Crne Gore učestvovalo u NOB-u na strani partizana, od čega je njih šestoro nagrađeno "Spomenicom 1941". Njihova imena niko u Crkvi ne pominje. Valjda od od koljača Vukojičića i Šiljka ne mogu da dođu na red. A o položaju sveštenika u NOB-u možda govori i to da je u partizanskim brigadama 1942. ustanovljena pozicija "vjerskih referenata". Na koncu, sa podrškom koju su uživali komunisti nakon rata, da su htjeli, mogli su sistematski uništavati crkvu i ubijati sveštenike, kako što je, recimo, uradio Enver Hodža u susjednoj Albaniji, pa danas ne bi bilo prostora za dileme, nego, vrlo jednostavno, ne bi crkava ni bilo.
SPC, odnosno srpski nacionilzam, vječito insistira na ulozi žrtve kako bi efektivnije manipulisali stadom i homogenizovali svoje sljedbenike. Tako je bilo i osamdesetih, kada je Amfilohije, raspirivao mržnju i otkopavao jame, sve na bazi propagande o vječito ugroženom "stradalničkom srpskom narodu". '89 na čuvenom mitingu na Gazimestanu se prvi put viorila crkvena zastava uz državnu, nakon rata. Simbolično, zar ne? Događaj koji se uzima kao početak propasti Jugoslavije je i početak afirmacije SPC kao "crkve nad crkvama". Slično je bilo i sada, kada su vjernici izmanipulisani da im se otimaju svetinje. Opet SPC u ulozi žrtve i opet procvat kleronacionalizma, potvrđujući izreku da su oni koji se ne sjećaju prošlosti, osuđeni da je ponavljaju.
Last edited by johnny bravo; 08-10-20 at 13:04.
In vino veritas
За Јована Маркуша сам написао да има слике стања тих цркава и манастира. Дакле доказе, не његово мишљење да ли су били у руинираном стању или не.
Што се тиче списка убијених свештеника, може се наћи онлајн и исти оспоравати, доказима наравно, а не тиме да стаматовић не сматра да црногорци постоје или не постоје.
За разлику од Шешеља и Петровића, Стаматовић је историчар по струци, професор који предаје.
Све ово што си написао не потире ово што сам изнио, па те молим да на изнијете тврдње (тојест наводе из књига, а слике ћу потражити кад будем имао више времена) одговориш другачије него да је црква имала негативан допринос приликом распада југославије, о чему реално не морамо дискутовати јер се са истом тврдњом слажем.
Драго ми је да су код тебе обновили цркву, код мене нису, једва је спашена од урушавања.
Референте вјерске и свештенике у ноп-у нико не негира, али ни постојање истих не негира убиства свештеника који су били на другој страни.
Ја чекам посао али волим ову земљу!
А што пијем кад ми шкоди
ко ће кући да ме води?
Srećom nisam imao "privilegiju" da mi istoriju predaje Stamatović. Takvu "sreću" imala je jedna moja prijateljica staropodgorička Muslimanka. Tokom druženja kad god bi se otvarala istorijska tema prilično je frkatala i objašnjavala kako joj se ta disciplina gadi. Tek negdje iz trećeh četvrtog puta piomenula je vajnog profesora i njegov odnos prema njoj pred cijelim razredom, provokacije, poniženja na nacionalnoj osnovi.
Žalbe nisu pomagale, "srpstvo" je tada bilo "in".
Tako da kao istoričar sumnjam da je objektivan, tako zatrovan mržnjom, a kao čovjek hmmmm... recimo "top 1% gadova" ko se tako odnosi prema djevojčici čija ti se religija&nacija ne sviđa.
Ne bi mi baš bio relevantan kao autor.
Није ни мени професор, а и сад на факултетима имаш људи (професора) који провоцирају мањине, неко "другарски" неко озбиљно, а и даље су професори јер знају предмет који предају.
Славу и херојство побједе партизана неће умањити то што су побили око 100 свештеника мцп, не знам зашто је то табу тема и даље.
Убили су много више људи у цг током рата, па не видим да се то побија као ова тврдња/чињеница?
Ја чекам посао али волим ову земљу!
А што пијем кад ми шкоди
ко ће кући да ме води?
Ne slažem se možda sa tobom u dosta stvari i sve je OK. Ali stvarno je ogavno ako relativizuješ provociranje na nacionalnoj osnovi maloljetne djevojčice pred cijelim razredom. Usput, koja nije imala oca koji bi demolirao tu splačinu od čovjeka.
Stoga, on što napiše, ne bi vjerovao "golom guzicom na šporet da sjedne".
Kada je riječ o partizanima, vjerovatno je tokom "lijevih skretanja" i "pobjede revolucije" dosta nevinih glavom platilo. Đed sa jedne strane strijeljan bez suđenja posle oslobođenja (modifikovana krvna osveta), a sa druge poginuo u partizane. Tako da je WWII na našim prostorima nosio ozbiljnu dozu tragedije. No, opet niko ne može sporit herojstvo. A što se fanatizma tiče sjetim se vazda babinih riječi (one što joj je muž poginuo u partizane, a i ona ratovala) "kakvi smo ajvani bili, ja bi za revoluciju oboje đece tada u oganj bačila".
Odosmo malo of topic.
Не релативизујем провоцирање на националној основи, посебно не малољетне дјевојчице која није имала оца пред цијелим разредом.
Не знам одакле ти та идеја?
Оно што сам написао је , да и сада има професора на факултетима (дакле професора професора) који провоцирају мањине, неки на "другарски начин" а неки са жељом да увриједе или испровоцирају.
И да они ту раде, јер знају свој посао, и да то провоцирање не утиче тојест нема везе са знањем предмета које предају.
Ако због тога што је стаматовић провоцирао твоју другарицу тада малољетну дјевојчицу на националној или вјерској основи, ти мислиш да број или списак од 110ак погинулих свештеника мцп није тачан, то је твоје право.
Мислим да би боље било да се нађе неко ко је побијао те тврдње тако што би утврдио да ти људи нису постојали, или да су преживјели рат.
Овако остајемо на томе да су стаматовић и маркуш сплачине тојест клеронационалисти и да је све што кажу неистина.
Ја чекам посао али волим ову земљу!
А што пијем кад ми шкоди
ко ће кући да ме води?
Ako su ubijani sveštenici koji su bili "na drugoj strani", to znači da nisu ubijani zbog toga što su sveštenici, nego zbog toga što su bili na toj drugoj strani. Propaganda progona i ubijanja sveštenika, koju sprovodi spc i svi oni koji Stamatovića uzimaju kao relevantnog, počiva na tvrdnji da su sveštenici proganjani u ubijani samo zbog toga što su bili sveštenici.
Mislim da Stamatović još uvijek nije doktorirao kad je gostovao kod Miška Đukića. Emisija je trajala ukupno 10 minuta jer Stamatović nije htio da odgovori ni na jedno pitanje koje je Miško postavljao, a ta pitanja su sadržala činjenice koje se njemu nisu sviđale. Na kraju Mišku kaže što si zapjenio tako, iako se zna da je Miško davno imao moždani udar od kojeg i priča onako kako priča i zna da malo balavi dok priča. Uglavnom, zapamtio sam da je Miško prekinuo emisiju i rekao nešto tipa da bi trebalo da i jedan i drugi budu dovoljno pametni da ubuduće ne gostuju đe ne žele i da ne pozivaju u goste one koji nemaju namjeru da razgovaraju. Stamatović jednostavno odgovarao sa Neću da odgovorim.
Last edited by ćepanica; 08-10-20 at 14:07.
Stamo je bratu pokojnom predavao u osnovnoj...slao djake da mu kupuju ulje za auto u omniauto...po 4-5 iz odjeljenja(os maksim gorki)
Vrstan pedagog
Ranije smo se i mi sreli sa njim u gimn,ali nas je mimoisao i preuzeo raznatovic,kojeg su iritirale znacke cg grbova te smo nosili na jaknama
↯↯Dodje li ti nekad da skocis sa mosta,da li je i tebi nekad svega dosta↯↯
Ја чекам посао али волим ову земљу!
А што пијем кад ми шкоди
ко ће кући да ме води?
Daleko od toga da pravdam ubistvo bilo kog nevinog čovjeka, samo sam htio da naglasim da postoji razlika između tvrdnje da su sveštenici ubijani zbog toga što su bli sveštenici i tvrdnje da su ubijani zbog toga što su bili protiv komunista. Mrtvima ta distinkcija ne znači ništa, ali prva (neistinita) tvrdnja predstavlja kamen temeljac mržnje koju spc i njeni poštovaoci propagiraju protiv komunizma. Neka bude da je i nebitno što onda kao pozitivnu suprotnost komunizmu predstavljaju četnički pokret.
Između dva rata u mom selu je pištoljem, za vreme službe, ranjen sveštenik (brat moga đeda je u tom momentu bio na zvoniku), a brzo se prosula priča da je to urađeno zato što je taj sveštenik podržavao komuniste (nikakve veze, ali se i danas može to čuti), a isti taj sveštenik je kasnije ubijen u Sloveniji (Zidani Most), a rođeni brat mu je bio visoko na položaju... Dakle, prije rata komunista, poslije rata četnik, a čitavo vrijeme svešteno lice (po priči naroda). Inače dosta se pisalo u tom slučaju tako da ima verzija ... nebrojeno (Vukmanović je prezime )
Sent from my Motorola 8400
По мени свештеници су убијани јер су се противили власти комуниста, одмах након устанка.
Убијани су и бивши чиновници, богатији сељаци, учитељи и виђенији људки као и људи који су пружали помоћ окупаторима или се посумњало да су то урадили.
То су нормалне ствари у рату.
Комунисти су наравно у своје редове примали свештенике који нису били против њих, исто тако и хоџе и католичке свештенике.
Ових првих је било више него других, то је мислим јасно.
Коме смета стаматовић, ево звездана фолића који каже да је 97 свештеника изгубило живот током 1941-1945
Tokom perioda 1941 - 1945. izgubilo je život 97 pravoslavnih sveštenika, što je predstavljalo 42,3 % od njihovog ukupnog sastava 1941. Opadanje broja pravoslavnih sveštenika u Crnoj Gori produžilo se i u poslijeratnom razdoblju. Taj negativni trend nije bio uzrokovan samo posljedicama rata, već i novim političkim i društvenim tendencijama koje su otvoreno stremile ka što većoj sekularizaciji crnogorskog društva.
Broj aktivnih (parohijskih) sveštenika u Crnoj Gori, znatno je varirao u različitim periodima. Pravoslavno sveštenstvo je 1941. godine brojalo 202, islamsko 71, a rimokatoličko 41 pripadnika (ukupno 314). Pravoslavnih sveštenika je 1953. bilo 80, islamskih 82, rimokatoličkih 34 (ukupno 196), a 1957. godine prvih je bilo 53, drugih 23 i trećih 31 (ukupno 107).
Stagnacija je bila prisutna i u mirnodopskom vremenu. Doduše, opadanje broja aktivnih pravoslavnih sveštenika bilo je, osim u NR Srbiji, gdje je zabilježen čak i njegov porast, prisutno i u ostalim jugoslovenskim republikama, no, Crna Gora je sa procentom opadanja broja pravoslavnih sveštenika od 73,7 % u poređenju sa stanjem iz 1941. godine, predstavljala, zaista, ekstreman primjer. U Crnoj Gori je egzistiralo i pravoslavno i rimokatoličko monaško sveštenstvo, kao i pripadnici nekoliko religioznih redova rimokatoličke crkve. Prema podacima iz 1957. godine u Crnoj Gori je obitovalo 12 pravoslavnih monaha i šest monahinja.
Samo jedan pravoslavni sveštenik, Vaso Ivošević, paroh u Grblju, završio je teološki fakultet, dok su ostali svoje školovanje okončali u srednjim bogoslovskim školama, pretežno u Bogosloviji na Cetinju od 1941. godine
Čak trideset pravoslavnih sveštenika bilo je starije od pedeset godina, a dvadeset troje mlađe od tih godina.
Veoma loše stanje bilo je prisutno i kod zastupljenosti pravoslavnog klera u crnogorskim opštinama. Izuzmemo li pet opština u kojima je broj pravoslavnih vjernika bio zanemarljiv, aktivnih pravoslavnih sveštenika nije bilo u čak osam opština u kojima su gotovo isključivo živjeli pravoslavni vjernici. Riječ je o sljedećim opštinama: Andrijevica, Mojkovac, Kolašin, Lijeva Rijeka, Grahovo, Krstac, Maoče i Golubovci.
http://www.montenegrina.net/pages/pages1/religija/socijalni_sastav_svestenstva_u_cg_1957.htm
Ја чекам посао али волим ову земљу!
А што пијем кад ми шкоди
ко ће кући да ме води?
Ево из пера почившег Звездана Фолића лијепи примери поштовања између православаца и муслимана :
Valja podsjetiti da je nekoliko pravoslavnih vjernika iz Bukovice kod Pljevalja pomoglo svojim skromnim prilozima izgradnju džamije u selu Rosulje u Bukovici. Jak izraz te saradnje odigrao se 31. jula 1958. kada je reis Sulejman Kemura posjetio Pljevlja. Na poziv pravoslavnog sveštenika, reis Kemura je posjetio i obližnji manastir Sveta Trojica.
Utiske o ovom događaju zabilježio je Osman Bulić, sekretar Islamskog starješinstva za NR Crnu Goru, ističući sljedeće: “Prilikom dolaska u manastir izašao je predstavnik Pravoslavne crkve sa još jednim sveštenikom, starješinom Manastira i ostalim kaluđericama. Prijem je bio vrlo srdačan. Tom prilikom se predstavnik Pravoslavne crkve zahvalio na posjeti i poželio mu dobrodošlicu u ovaj sveti dom kao prvom muslimanskom Vrh. vjerskom predstavniku (podvukao - Z.F.)... Hadži Reis se zahvalio na gostoprimstvu i naglasio da se smatra sretnim što veliki broj sveštenika svih konfesija radi na učvršćivanju bratstva i jedinstva koje je izvojevano kroz našu Borbu uz davanje velikih žrtava”.
Vrhunac vjerske tolerantnosti na crnogorskom prostoru vezan je za aktivnosti oko podizanja pravoslavne crkve u Rožajama. Ovo pitanje pokrenuo je mitropolit Danilo koji se 15. decembra 1970. obratio i Komisiji za vjerska pitanja SR Crne Gore. Mitropolit je zahtijevao da se u Rožajama podigne pravoslavna crkva ili da kompetentni organi nadoknade štetu nastalu zbog rušenja pravoslavne crkve u ovom gradu izvršenog 1947. godine.
Mitropolit Danilo je isticao da je naišao na razumijevanje predsjednika Skupštine opštine Rožaje, ali da su za ove probleme nadležni Izvršno vijeće SR Crne Gore i Skupština opština Ivangrada. Apostrofirao je da bi muslimani u Rožajama bili zadovoljni podizanjem pravoslavne crkve u svom gradu “... jer zajednički život i primjerna vjerska trpeljivost to opravdavaju”.
Ubrzo se Komisiji za vjerska pitanja SR Crne Gore, povodom navedenog problema, obratio i Hamdija Fetahović, predsjednik Skupštine opštine Rožaje. Fetahović je podvukao da niko iz opštine Rožaje nije odgovoran za rušenje pravoslavne crkve, već je taj postupak učinjen po nalogu vlasti iz ondašnjeg beranskog sreza. Iako je zahtjev za kompenzaciju štete bio zastario, Fetahović je smatrao da bi bilo cjelishodno udovoljiti mitropolitovom traženju. Smatrao je mitropolitov zahtjev za odštetu u visini od 150.000 dinara realnim i nadoknadivim. Konačno, Fetahović je bio apsolutno saglasan da se u Rožajama podigne pravoslavna crkva. Nedostatak dokumentacije ne dopušta nam dalju rekonstrukciju ovog problema.
http://www.montenegrina.net/pages/pa..._1945_1965.htm
Ја чекам посао али волим ову земљу!
А што пијем кад ми шкоди
ко ће кући да ме води?
Boldovao sam ono za što mislim da je realtivizacija. Razmisli, vrlo moguće da nisi imao namjeru, ali zvuči tako. Nadam se da nisi, a pokušaću ti objasniti zašto ti i teza generalno ne pije vodu kada je riječ o istoriji.
Istorija nije fizika ili neka druga egzaktna nauka, već je društvena (humanistička) nauka i nakon filozofije disciplina gdje se direktno ili indirektno iznosi najviše vrjednosnih sudova. Nažalost, ovu "učiteljicu života" uredno i "zlostavljaju" i sami istoričari jer događaje ai i činjenice interpretiraju na način kako to odgovara njihovim uvjernjima, svjetonatoru ili nekad čak i trenutnom meceni. Dakle, ukoliko si ne kleronacionalista, nego srpski šovinista ("tada su sa Omer Pašom bili i njeni podgorički Turci koje smo razbili, ali nismo istražili što smo trebali" Stamatović na predavanju gdje je bila "turska djevojčica") nije za očekivati da ćeš se objektivno baviti naukom gdje se iznose vrjednosni sudovi i deskriptivno procjenjuju određene stvari. Do mjere da sam siguran da takvi kao on bi lagano lansirali neki falsifikat (kao npr Protokol sionskih mudraca - falsifikat koji je ocrnio Jevreje) ili sakrili&uništili nešto što im ne ide u prilog.
Da je stradalo 100 sveštenika vrlo je moguće, imajući u vidu da je od toga 70 stradalo na Zidanom Mostu. Ono što je i činjenica bili su protivnici komunista koje su zvali bezbožnicima (čini mi se da ih slično danas neko i dalje zove, a dodao je i bogomržnju). Glavom su ga platili kao neprijatelji komunista, ne kao sveštenici što se i danas prodaje kao narativ, ali je neko to već pomenuo.
Svakako, na kraju postanu sveci kao Maca, čiji je nadimak nastao od oruđa koje je koristio u borbi protiv islama i komunizma. Onako, baš novozavjetno
Nažalost, Stamatović je čuven po takvim stvarima. Nije on predavao jednoj učenici pa da ona mora da ima audio ili video zapse Stamatovićevog ponašanja. Nije samo jednom dobio po njušci od bivših đaka zbog ponašanja.
EDIT: Ja sam shvatio da se o progonu sveštenika i crkve ođe priča u kontekstu komunističke vlasti poslije rata, a ne za vrijeme rata.
Last edited by ćepanica; 08-10-20 at 15:56.
Не знам како звучи, волио бих да остали форумаши кажу да ли мисле као ти јер ја не мислим.
У мојој глави се овако одиграла наша расправа.
Ја написах да је стаматовић навео 110 свештеника убијених у рату огромном већином од стране комуниста.
Ти написао да је он провоцирао твоју другарицу на вјерској основи и да по теби (због тога) није релевантан аутор.
Ја сам одговорио да има примјера да и други професори провоцирају на националној основи али да због тога нису мање релевантни (нпр раде на факултетима) и да је то небитно за тврдњу да је 110 свештеника убијено током рата.
Ти кажеш да релативизујем национално провоцирање и злостављање.
Ја кажем да не релативизујем, чак да га помињем да се и даље дешава, али да је небитно у расправи да ли су 110 свештеника изгубили живот у рату, и да би боље било да се нађе неки аутор који би оспорио ове тврдње, него да се напада стаматовић као личност.
Ти онда рече да мислиш да би тако лоши људи могли написати и фалсификат.
Ја ту не рекох ништа, него поставих фолића и његове изворе.
Све ово (непотребно можда) је започело твојом тврдњом да након/током рата није било убијања попова, њиховог јахања и слично, што сам покушао да оповргнем подацима које сам нашао на нету.
Од тебе смо добили анегдоте са часа, и профилисање стаматовића као непоузданог историчара зато што је лош човјек (ако је тачно све то што рече, као и оно за мишка ђукића, и ја се слажем да је лош човјек).
Ја чекам посао али волим ову земљу!
А што пијем кад ми шкоди
ко ће кући да ме води?
Ako se pogleda na kojem fakultetu Stamatović radi, šovinizam i nacionalistička agenda kojom se rukovodi mu ni najmanje nisu osporeni, naprotiv. Istorija je ionako nauka u kojoj je najlakše potvrditi "svoju" istinu. Samo se krene od željenog zaključka i onda se uzimaju u obzir oni navodi koji joj idu u prilug, a odbacuju oni koji ne idu. Stamatović i njegov mentor, Batrić nešto, bukvalno su imali odnos ja tebi serdare ti meni vojvodo.
Ajde postavi ovo sto pricas za Stamatovica, meni je predavao istoriju u Maksim Gorki, imali smo u odeljenje djece islaske vjeroispovjesti i nikada nikoga nije provocirao, ali ako mozes da to dokazes postavi ovdje, jer valjda bi se to proculo i bilo u svm medijima.
Stamatovic ima svoja gledista sto se tice istorije, to se nekome ne dopada, i sad izmisljati neke price je stvarno suvisno, ako imas dokaz, postavi da svi to procitamo, ako ne, nije lijepo da izmisljas.
There are currently 9 users browsing this thread. (0 members and 9 guests)
Bookmarks