Kad sam pita odje na forum jesu li litije politicke rekli su mi da nijesu i da volim sendviče.Pismo desetogodišnjeg dječaka, Miloša, pročitano na jučerašnjoj "litiji" u Tivtu (na kojoj su, usput, prekršene opet sve epidemiološke mjere):
“Dragi Sveti Savo, dječija i srpska slavo, obraća ti se dječak, Srbin, Miloš. Vodićemo ovaj razgovor ti i ja, sada i ovdje, u našoj Crnoj Gori. Na početku, želim da ti se zahvalim za pismenost koju si nam darivao, kao i za mnoge manastire, škole i crkve. Razgovaramo u gradu Herceg Novom, koji je nosilac tvog ordena. Ovdje te svi mnogo volimo. Tu su tvoje crkve i manastiri. Nažalost više nijesi na zidovima naših škola. Ne, to nije bila dječija odluka, kao ni odluka većine naših učitelja. To je bila odluka onih koji danas pokušavaju da otmu tvoju i našu srpsku crkvu. Onih koji ne poštuju Ćirila i Metodija i našu ćirilicu. Ti isti žele da otimaju hramove i ruše krstionice, ali uprkos njima, mi opstajemo.
I, vjeruj mi da nikada nismo bili jači i složniji. Učenik sam petog razreda i već mnogo znam o tebi. Deset mi je godina, a ne osjećam da živim u slobodi. Kao da je sloboda odbjegla od nas daleko. Želio bih da se i u školama u Crnoj Gori osjećam onako slobodno i ponosno kao kada dođem u bratsku Srbiju i tvoj Hram na Vračaru, sveti oče Savo, gdje bez straha i strepnje mogu da budem tvoje vjerno srpče.
Hvala Bogu, imamo i mi ovdje našeg mitropolita Amfilohija i vladike, koji nas predvode u očuvanju naših svetinja i jezika. Pomislićeš da me neko uči da ti napišem sve ovo, ne. To je moja i samo moja odluka. Teško mi je da živim negdje gdje ću stalno morati da strepim šta ću i na koji način reći i ko će mi zamjeriti. Sreća je samo što živim u gradu koji osjećam dijelom srpske svetosavske zemlje.
I ne bojim se reći da to mislim. Da ne bih više dužio, Sveti Oče Savo, molim te moli se za nas, tvoju malu srpčad iz Crne Gore, jer teško živimo, a još teže opstajemo ovdje. Ponosimo se tobom, nadam se da ćeš ti biti ponosan na nas kada zajednički odbranimo naše crkve, manastire, ćirilicu, krstionicu, vratimo tvoje slike na zidove naših škola i izbrišemo dva nova slova. Do tada, Oče Savo, praštaj i moli Boga za nas grešne.”
Politička misija SPC u Crnoj Gori u tri paragrafa. Uživajte u čitanju
Sent from my MI 8 using Tapatalk
Bookmarks