U najboljem slučaju Gojko Perović šalje miksovane poruke. A vjerujući ljudi miksovane poruke shvataju samo na jedan način. Između ostalog, Perović kaže ovo:
"Sve sam ovo rekao, i sagledao baš iz ovog ugla, kako bih pojasnio vjerujućim ljudima stav iz jednog od nedavnih mitropolijskih saopštenja da ”Sveto pričešće ne predstavlja magijsku zaštitu od virusa i drugih bolesti”! Ovim se htjelo reći da treba trezveno razlikovati istinu da se preko pričešća sigurno niko neće (i niko nikad nije) zaraziti ko sa vjerom pristupi ovoj Svetoj tajni - od isto tako velike istine da pričešće nije zamjena za lijek, ni od virusa niti od drugih bolesti! Pričešćivanjem se na nadrazuman način sjedinjujemo sa Gospodom i budućim Carstvom nebeskim. Izlazimo, u tom trenu, iz prolaznosti u vječnost. To je toliko nepojmljiva sila, veća od svake zemaljske, da kroz nju često nastupaju brojna čuda, pa i iscjeljenja - ali samo po Božijoj volji i Njegovom izboru i namjeri, a ne ”pod obavezno” i po našim očekivanjima. Zato je u tom istom saopštenju naglašeno da bi pristupanje pričešću kao zemaljskoj apoteci bilo ravno ”kušanju Gospoda"
Onda kaže i ovo:
"Zato ovdje, sa hrišćanskog aspekta, nije riječ o tome ”da li možemo da se zarazimo preko kašičice” - jer, zbilja, u istoriji Crkve to nije bio jedini način vršenja ove tajne i mogle bi se razmatrati i drugačije varijante da se ona obavi. Riječ je, prije svega, o tome - ”da li možemo, u tom momentu dok se pričešćujemo, da se zarazimo”? A taj momenat, i ta namjera sa kojom pristupamo - nespojivi su sa zarazom. Otuda, kad je nastupio oprez zbog epidemije, nijesmo dodatno pozivali vjernike niti naročito zakazivali liturgijske skupove - nego smo prepuštali da na pričešće dolaze samo oni koji znaju i koji vjeruju - o čemu je riječ. Čak smo naglašavali da oni koji sumnjaju i koji se imalo kolebaju - ”ne dolaze”. Znamo da se trenutak kolebanja i talas malovjerja može desiti svakom od nas. Baš svakom".
Dalje:
"Sveto pričešće nije od ovoga svijeta - pa samim tim ne može biti sredstvo širenja zaraze. Ali može biti snažno duhovno ukrjepljenje, pa preko toka i uzrok psiho-fizičke bodrosti pričasnika. Tu smo, kao crkveni ljudi, vidjeli razlog da se liturgijska bogosluženja ne prekidaju. Te su službe najsvetiji kult Crkve, a pričasna čaša je - bez pretjerivanja i suvišne simbolike - realna, istinska Čaša Života. Otuda bi, naše, samoinicijativno odustajanje od nje bilo ravno odricanju od vjere. A baš nam sada treba vjere.". Ovo boldovano je čista laž koja je opasnija od svega ostalog što je rečeno.
Iako je rekao da ne žive vrjenici sami i da treba voditi računa o opštoj nevolji, ovo boldovano vjerujući narod ne može da shvati ni na koji drugi način osim da oni koji se boje zaraze imaju "kolebanje i malovjerje". Ne treba posebno naglašavati da niko iz crkve ne može tvrditi da je činjenica da se "niko neće i nikad nije" zarazio preko pričešća.
Sve osim eksplicitnog poziva vjernicima da ne dolaze na pričešće i da ga uopšte ne nude u ovo doba predstavlja bezobrazluk, bandoglavnost i demonstrciju kontrole crkve nad svojim vjernicima. Kad jednom vjerniku poslije svega gore navedenog kaže:
"Pri svemu tome, u skladu sa principima sekularnosti i lojalnosti državi i njenim zakonima, poštovali smo i poštovaćemo svaku mjeru donijetu u svrhu suzbijanja zle epidemije. Zato koristim i ovu priliku da sve još jednom pojasnim. Da podsjetim braću sveštenike i ostale hrišćane - da imamo razloga, i pred Bogom i pred ljudima, da se strpimo, i da sačekamo dane kad ćemo punoću svojih liturgijskih skupova obnoviti. Ova posljednja mjera o zabrani građanima (laicima) da učestvuju u bogosluženjima - isključivo je privremena, i ne postoji opcija po kojoj ona može potrajati duže od ovog proljeća",
to više nema nikakvog smisla niti uticaja.
Bookmarks