Много догађаја а мало времена све да се испрати.
Иако је на твитеру пријећено грађанским ратом и довођењем 50.000 црногораца пред владу, број оних који протестују (протестаната хахаха) је релативно мали, не малим дијелом јер се изабрао термин 10 часова, крајем јуна, и то на подгоричком жаропеку.
Поруке са протеста су разноличне, неке су погодиле задату тему, а већина је ипак скренула у фристајл. Небојша Мрваљевић и Никола Зиројевић су причали о члану о обавјештавању цркве ако полиција треба да уђе у црквене просторије, заборављајући да исти члан одавно стоји у уговорима са католичком црквом и исламском заједницом. Да не само што је глуп већ и безобразан/печатан Зиројевић показује обраћајући се окупљенима са другарице и другови а да се није моментално самозапалио.
Мало фокусиранији су били Ана Вујошевић и Тања Павићевић из 21. маја које су се бавиле преамбулом и паранојама проистеклим из ње.
Најбитније (и најзабавније) са скупа је била најава окупљања у понедељак и то у 8 сати са могућношћу останка на том мјесту до испуњења захтјева.
Да ли ће се вујачић компани радовати тек ћемо видјети.
Protest ispred Vlade: SPC i Srbija nisu i ne mogu postati vlasnici crnogorske prošlosti, još manje budućnosti
https://www.portalanalitika.me/clana...rske-proslosti
Много озбиљније је било на панелу одржаном прије неки дан, гдје су гости били Драгиња, Драгутин Паповић и господин бивши министар Влаховић. На панелу је Паповић изнио конкретан став зашто дпс-у смета уговор - Након тога је Драгиња имала своје излагање, које је иако је правница било за класу испод Паповића који је историчар.
- SPC-u se pod tim nazivom kontinuitet trajanja može priznati isključivo od 1920. godine, ona je pristuna od tada, sad da ne govorimo na koji način. Da to bude jasnije, dovoljno je da uporedimo sa zakonom o vjerskim zajednicama u Srbiji koji je SPC-u priznao kontinuitet od 1836. godine od prvog akta beogradske mitropolije. Sad se hoće ovim ugovorom izdiktirati ili na silu pokušati da se prihvati da je SPC starija u Crnoj Gori, nego SPC u Srbiji. Što jeste nonsens, ali kada ga prihvati vlada ili država onda je to realan politički problem - ocijenio je Papović.
Već kod naslova je, smatra Papović, ozbiljan problem.
- Ne moramo da idemo dalje – Temeljni ugovor – potpisuje se sa Svetom stolicom koja te ugovore sklada u ime katoličke crkve jer je ona u međunarodnom pravu priznata kao subjekat koj ima međunarodni status, i sa druge strane jer upravlja nezavisnom državom Vatikan i zbog toga svi ugovori sa njom predstavljaju međunarodne ugovore. SPC nema međunpravni subjektivitet, nije država i iz tog razloga ugovor koji se sklapa sa njom ne može biti temeljni, on može biti kao što imamo ugovor sa islamskom, jevrejskom zajednicom. Potom, SPC nema ni sa jednom državom temeljni ugovor, zašto bi Crna Gora bila prva koja bi darovala SPC, ne samo takav ugovor nego bi joj na taj način priznala i međunarodno-pravni subjektivivtet, faktički bi joj priznala i državni status.
Apostrofirao je da je u preambuli ugovora napisano da se uvažava istorijska uloga MCP za vrijeme mitropolita, gospodara.
- MCP je pod ovim nazivom fofmirana 1930. godine. Do 1920. u Crnoj Gori nije postojala MCP, postojala je Mitropolija cetinjska - rekao je Papović.
- Ako potpisujete sa crkvom čije je sjedište u Beogradu, a koja ima svoje djelove u Crnoj Gori, onda se i ugovor potpisuje sa organizacionim djelovima u našoj državi. Ovdje imamo svjedište dvije eparhije, MCP i Budimljansko-nikšićka i djelove eparhija čija su sjedišta van Crne Gore. Pregovori bi trebalo da se vode sa ove dvije eparhije i crkvenim organizacijama u Crnoj Gori - naveo je Papović.
Након тога је Драгиња имала своје излагање, које је иако је правница било за класу испод Паповића који је историчар. Опет је пала на логичком тесту како су то чланови уговора са СПЦ правно неваљани а они са КЦ и ИЗ добри, а једни од других се не разликују. Ипак од ње се заиста не очекује неко знање, већ перформанси.
Ona je poručila da odredbe ovog ugovora moraju biti u skladu sa Ustavom Crne Gore, a ne Ustavom SPC.
- Sama činjenica da SPC nije postojala ni u Srbiji, a da postoje brojni dokumenti koji svjedoče o nastanku i razvoju CPC, govori da ovaj ugovor predstavlja falsifikovanje i krađu istorije Crne Gore i krađu identiteta naše države - naglasila je Vuksanović Stanković.
Ona je podsjetila da ugovor, kao vrlo važan pravni institut, podrazumijeva uzajamnost prava i obaveza ugovornih strana, te da je nevjerovatna činjenica da u jednom ovakvom pravnom aktu između Crne Gore i SPC postoji samo prava crkve, a obaveze države.
- Nema nijedne norme koja ukazuje na uzajamnost. Kakav je to ugovor u kojem Crna Gora nema nikakva prava, nego joj se nameću samo obaveze. Ovo je diktat, ovo je neko poslušno unio služeći interesima tuđe države umjesto interesima svoje države. Što se tiče ostalih, ovaj ugovor predstavlja državu u državi, oni su ga sa pravom nazvali Temeljnim ugovorom, jer sebe smatraju državom - naglasila je Vuksanović-Stanković.
После ње ријеч је имао Влаховић, ламентирао над законом о слободи вјероисповјести и једини се сјетио ЦПЦ.
On je istakao da imamo Zakon o slobodi vjeroispovijesti koji odgovara SPC, koji je promijenjen po njenom diktatu.
- I mi smo u toj situaciji donijeli Zakon koji je u potpuosti odgovara interesima SPC i postavlja se pitanje za svakoga čemu onda sva ova muka kad već postoji Zakon koji je kodifikovao stvari u tom segmentu na način koji je najbliži interesima SPC. Zašto i dalje insistiraju da se ta operacija izvrši do kraja i u tome leži ključ - naglasio je Vlahović.
On je istakao da je jasno da SPC i CPC nijesu u istoj poziciji, te da je jedini principijelni, korektni stav da te dvije vjerske zajednice moraju da imaju istovjetne ugovore sa Crnom Gorom.
- Jedini i najefikasniji odgovor njihovim sumnjama jeste da ono što želimo za crkvu broj jedan želimo i za crkvu broj dva. Naša intencija je i da se problematizuje i taj apekt koji je skrajnut – da se izjednače i CPC i SPC - naveo je Vlahović.
https://www.antenam.net/politika/250135-temeljni-ugovor-pravna-besmislica-i-kradja-crnogorske-istorije-proces-vratiti-na-pocetak
Неки закључак из ове двије ситуације је да је дпс и даље једина озбиљна партија која схвата суштину, и са којима се може преговарати око уговора. Ово не значи да то што је Паповић рекао потпуно тачно (ако може ЦГ да се хвали хиљадугодишњом државношћу зашто не би и спц могла да каже да је у цг од 1219. године?) али нпр ово за назив уговора, да ли је темељни или обични уговор мени има смисла. Драгиња, Зиројевић, Мрваљевић и весела дружина 21. мај на дуги рок могу само штету да направе свом циљу, али можда и гријешим.
Bookmarks