Што малоприје нађох :
http://www.crnogorskipokret.org/bast...kve-1918-1922/
Danas se Crnogorska pravoslavna crkva u Crnoj Gori nalazi u složenoj i nezavidnoj situaciji, kada se to tiče njene institucionalne i konstitucionalne pozicije i organizacije, finansijsko-materijslnog i drugog statusa. Nevešću samo nekoliko primjera: veoma je mali broj crkava, sakralnih objekata na teritoriji Crne Gore u kojima CPC može slobodno i nesmetano vršiti službu ili uopšte religijske obrede i manifestacije. Sa izuzetkom nekoliko crkava u Katunskoj i Riječkoj nahiji i bajičke crkve Svetog Jovana Krstitelja, CPC gotovo da i nema nikakvog pristupa sakralnim pravoslavnim objektima u Crnoj Gori. Na crnogorskom primorju, od Herceg novog do Bara i Ulcinja, s izuzetkom Kotora, đe je nedavno sagrađen crkveni objekat u kojemu CPC vrši službu, skoro i da ne postoji nijedan pravoslavni sakralni objekat u kojemu CPC ima mogućnost da ne samo nesmetano već i uopšte da obavlja religijsku službu i poslove. Ista je situacija sa vjerskim objeketima, koje je uzurpirala SPC a koji su nekada pripadali CPC, koji se nalaze u kontinentalnom i sjevernom dijelu Crne Gore. Takođe, Cetinjski manastir, Crkva na Ćipuru i Vlaška crkva na Cetinju zatvoreni su i zaključani za prava i vjerske slobode i službu CPC i njenom kleru. S Ostroškim manastirom i drugim manastirskim objektima i crkvenim pravoslavnim hramovima i bogomoljama u Crnoj Gori identična je situacija. To je porazno i konačno je zrelo vrijeme da se situacija u tom smilu temeljito promijeni. Nedostatak političke volje relevantnih faktora u Crnoj Gori, deficit ili odsustvo društvene svijesti i odlučnosti, višedecenijske ideološke stereotipnosti i isključivosti, naslijeđene predrasude, zablude, kolebljivosti, merkantilističke političke koncepcije i kombinacije je rodno mjesto svih nepravdi koji se sukcesivno nanose CPC od trenutka njenog zvaničnog obnavljanja prije punih 13 godina. Restitucioni proces u pogledu imovinskih prava CPC biće mukotpan, dug, složen i težak. On do sada skoro i da nije krenuo sa mrtve tačke. U tom slučaju državni organi treba da arbitriraju, kao što je, mislim, neophodno, a to je i preporuka izvjestioca Savjeta Evrope, razgovarati i pregovarati sa SPC u pogledu pokušaja rješavanja spornih pitanja koja su mnogobrojna i goruća. Treba sjesti za pregovarački sto i pokušati se dogovoriti o diobi imovinskih dobara i sakralnih pravoslavnih objekata u Crnoj Gori u pogledu njihovog vlasništva, korišćenja i upotrebe između Crnogorske pravoslavne crkve i Srpske pravoslavne crkve. Na glas razmišljam da bi najbolje bilo da se CPC vrati Cetinjski i Ostroški manastir, Vlaška crkva na Cetinju, brojne seoske i mještanske crkve u urbanom i rurarnom primorskom i centralnom dijelu Crne Gore, a da se Srpska pravoslavna crkva povuče u Manastir Moraču i Đurđeve stupove i nedovršeni Hram u Podgorici, odnosno, da SPC koristi objekte koje su zadužbina Nemanjića, a da CPC koristi vjerske objekte koje su gradili Vojislavljevići, Balšići, Crnojevići i Petrovići ili koje su njima posvećene. Ono što je u religijskom smislu kao vjerski objekat dio crnogorske kulturne baštine i nasljeđa to bi trebalo da pripadne CPC, a ono što, uslovno kazano, pripada srpskom nasljeđu u Crnoj Gori neka zadrži u pogledu korišćenja SPC. Razumije se, prijedlog da se pravoslavni hramovi na prostoru Crne Gore slobodno otvore za kler i vjernike i CPC i SPC da ih koriste ima svoje utemeljenje i trebalo bi ga pažljivo razmotriti i utvrditi da li je to izvodljivo u praksi ili ne. Prije mislim da bi podjela imovine bila bolje rješenje, nego zajedničko korišćenje imovine bez titulara. Po mome mišljenju, obnovljena Crnogorska pravoslavna crkva trebala bi da bude nominovana u novom Ustavu nezavisne Crne Gore, ali veoma je neizvjesno hoće li se to dogoditi u realnom životu, što sam već istakao. Takođe, mišljenja sam da u bi u budućnosti Skupština Crne Gore valjalo da donese Deklaraciju o poništenju odluka Podgoričke skupštine iz 1918. godine, jer bi se na taj način poništile sve posljedice koje je ona proizvela, a time i akti, radnje, odluke i procesi kojima je nasilno i nekanonski ukinuta Crnogorska pravoslavna crkva. Na taj način uspostavio bi se pravni osnov za restitucioni postupak, odnosno, za postupak povraćaja u svojinu i posjed Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi pokretnih i nepokretnih sakralnih dobara, kojima od 1920. godine gospodari Srpska pravoslavna crkva, odnosno, njena eparhija Crnogorsko-primorska. Kao moguće rješenje u pogledu povraćaja imovinskih dobara Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Skupština Crne Gore mogla bi donijeti i LEX SPESIJALIS ili POSEBNI ZAKON, čiji bi sadržaj u pravnom smislu zaista i možda najbolje regulisao to pitanje! Ovo su neki moji prijedlozi u pogledu iznalaženja adekvatnog modusa u pravnom i političkom smislu da se riješi konačno status Crnogorske pravoslavne crkve i da joj se omogući da ona ostvaruje svoja legitimna prava, u koja spadaju i pravo na povraćaj otete imovine i imovinskih dobara i pravo na sticanje nove imovine i novih imovinskih dobara.
Да ли је Новак Аџић могао и да сања да ће прихватање његове идеје (од стране претпрошле владе) донијети прву демократску смјену власти у историји Црне Горе?
Да ли ће цг србадија (ако/кад ово сазна) узвикивати Новаче нек је твојој мајци хвала?!
Читам мало ову тему, па се сјетих овог поста, нисам навео да је текст из 2006. године, дакле Новак Аџић - визионар, иако му није успјела идеја о лекс специјалису за црквену имовину (штавише ојачала је спц у црној гори, као и довела до смјене 31годишње власти - још једном хвала за то Новаче) ипак је прихваћен његов предлог о поништењу одлуке Подгоричке скупштине.
Такав је живот негдје добијеш негдје изгубиш.
Bookmarks