(Post iz 2012. Cetinje.... metropola)
Muslija
Razmišljajući o Cetinju i aktuelnim vjerskim razmiricama povodom nalaganja badnjaka, sjetih se čudne i skoro zaboravljene vijesti iz sedamdesetih godina (72.) prošlog vijeka, kada sam, u svojstvu novodošlog gastarbajtera, u dnevniku; “Hannoversche Allgemeine Zeitung”, pročitao vijest, da se u jednom YU-gradu (Cetinju) pripremaju da podignu spomenik, nikom drugom do – čistaču gradskih ulica. Posebno me se dojmio stil, jer se u ovoj jedinstvenoj vijesti nedvojbeno mogao naslutiti prizvuk svojevrsnog priznanja, pošto se radilo o jednoj nesumnjivo originalnoj ideji.
Osim toga, bio je to jedan od rijetkih sučajeva da Cetinje bude pomenuto van zlokobnog konteksta; zemljotresa, poplava i politike, no ovo se dešavalo onih godina obnove, kada je bilo lijepo živjeti u ovom mirnom i čistom gradu, koji je tih godina važio za najuredniji i najčistiji grad u SFRJ, baš zahvaljujući ovome čistaču kome je „prijetilo“ podizanje spomenika – Musliji.
Tek tada sam se sjetio nenametljivog suvonjavog čovjeka sa crvenim fesom na glavi, koji je svojom drvenom karivolicom obilazio Cetinje i danonoćno skupljao otpatke. U gradu je bio sveprisutan a narod na njega navikao u toj mjeri da se vremenom bio toliko stopio sa gradskim izgledom, da su ga se stali sjećati tek onda kad ga više nije bilo... Siguran sam da se mnogi od starijih Cetinjana i danas sa sjetom sjećaju ovog mirnog i povučenog čovjeka kao i njegove osvjedočene ljubavi prema ovome gradu.
Osim toga, bio je i veoma pobožan, što je nenametljivo pokazivao, pri čemu ga njegova komunalna „funkcija“ i nije mnogo smetala, te je svoje molitve obavljao baš ispred cetinjskog manastira, đe bi mu, ponekad, besposleni momci u prolazu dobacivali:
“A đe si, Muslija jadan ne bio, naša baš pred manastirom da se moliš...!? “
...na što bi im on mirno i zaneseno odgovorio:
“Nekate.., djeco, Bog je jedan...!“
Spomenik mu, doduše, nijesu podigli, ali je zato ostao u neprolaznoj uspomeni ljudi ovoga grada.
Sad nešto mislim...
Da su ondašnji nosioci ove nadasve originalne ideje, imali dovoljno hrabrosti, moći i potpore da je ostvare, Cetinje bi na jednako originalan i konačan način potvrdilo svoj status jedinstvene duhovne metropole. Zato nije zgoreg, barem naknadno i u pretpostavci, donijeti viziju Muslijinog spomenika pred Cetinjskim Manastirom đe on, u sjedećem stavu i ka nebu otvorenih šaka, utonuo u svoju molitvu, sjedi pored svoje karivolice iz koje vire drške metle i lopate, ttime nevosmisleno ukazujući na njegov status.
No, to što je njegov spomenik „srušen“ još na razini ideje uopšte nije čudno pri pomisli na olovni oblak nametnute duhovnosti odavno nadvijen nad zadužbinom Ivana Crnojevića, osnivača ovog jedinstvenog grada. Ovaj spomenik bi, svojim postavljanjem, grad Cetinje uzdigao do vrhunskog primjera ljudske, vjerske i etničke tolerancije, umjesto što nalaganjem svojih badnjaka isto dovodi u pitanje...
No, ja mnim biće bolje...
Reply With Quote
Originally Posted by Stradivari
kako si , možeš li ? Kucaš li se još u Mila ? Vratiće se a ? Treba malo prelistat ove stare postove, ovo je uživanje da se pročita s vremena na vrijeme... Mangupe !
Bookmarks