Ma poznata su mi ta vanvremenska mrsomudjenja o pravnim aspektima ujedinjenja crkvi i obnavljanja patrijaršije.
Kad bi se istorija mogla utvrdjivati i tumačiti kroz pravne aspekte, zanemarujući vremenski kontekst, ona bi mnogo više bila egzaktna nauka, a manje deskriptivna.
To je klasično drombuljanje po unapred zadatoj ideološkoj matrici. Četvorenje dlake i traženje pravničkih anomalija u vremenu koje je obeležilo najveće ljudsko stradanje u Evropi.
Koliko su realne okolnosti u ono vreme diktirale ustavno ili neustavno delovanje, najbolje se vidi iz statusa Pećke eparhije u okviru Pravoslavne crkve u Crnoj Gori.
Sa Cetinja introniziraju i delegiraju Gavrila Dožića kao pećkog mitroplita, a pri tom po važećem Ustavu Svetog Sinoda Crnogorske Knjaževine, pećka eparhija uopšte ne postoji u njenom sastavu. Što bi se sa pravnog aspekta reklo, Cetinjska Mitropolija deluje protivustavno.
I onda mudri savremeni tumač prava, konstatuje da Gavrilo Dožić nije bio član Svetog Sinoda 1918 godine po Ustavu iz 1904 godine...I njegov potpis valjda ne važi.
Pri tom autoru ne pada na pamet da se bavi sudbinom sveštenstva u Crnoj Gori tokom austrougarske okupacije. Njega interesuju samo pravni aspekti.
Njega ne interesuju realni razlozi zašto Sveti Sinod nije popunio svoje članstvo i zašto su samo dvojica od prvobitnih sedam po Ustavu iz 1904 godine prisutna na potpisivanju.
U uslovima okupacije, kad su suspendovani državni svi i drugi zakoni Kraljevine Crne Gore, kad Švabe ruše Njegoševu kapelu, a na stotine sveštenika biva internirano očekivati da se velikodostojnici crkve bave ustavnim pitanjima i popunjavanjem Svetog Sinoda je pomalo bizarno.
Ali to je za autora očigledno jako bitno, jer on je pravnički mrsomud iz 2019 godine.
Nego, šta bi bilo realno očekivati da se 100 godina kasnije uradi po pitanju tog "neustavnog Riješenja" i protivustavnog delovanja Mitrofana Bana i ostalih crkvenih velikodostojnika te 1918 godine.
Ko može suspendovati tu njihovu odluku?
Miraš Dedeić?
Milo Djukanović?
Bookmarks