Istočna Evropa je posebna po svom postkomunističkom nasleđu. Ostao je u današnjoj Evropi i prosječno slabiji standard. To se prije svega vidi po kupljenim (novim) automobilima. Ipak, tržište istočne Evrope je poveliko i trebalo bi obratiti pažnju na njega, odnosno zbog ukusa i standarda ljudi koji žive na tom područiju treba to tržište posebno tretirati, a ne kao što je bilo poslije pada berlinskog zida, posmatrati ga kao dio šireg evropskog tržišta. Jednostavno, razlikuje se. S' tim u vezi počela su istraživanja šta voli projsečan kupac u istočnoj Evropi. Zaključak mnogih istraživanja mogao bi se svesti na nekoliko tačaka:
- limuzinski (trovolumenski) oblik karoserije
- veliki prtljažni prostor
- robusno (izdržljivo) vješanje
- mali troškovi održavanja uz pristupačnu nabavnu cjenu
Automobilski giganti su, kao što rekoh, u početku na istočnu Evropu gledali kao na dio cjelokupnog evropskog tržišta, ali sa manjim standardom pa su forsirali automobile niže klase. No, opet, to nije bilo to. Potom su probali da primjene recept iz Južne Amerike i Azije, pa da modele niže klase dodaju rep (i time i veći prtljažnik) te bi se u teoriji napravio automobil kakav je prosječan kupac i tražio. Rezultat toga su modeli kao što su ovi dolje na slikama
No, te prve limuzine namjenjene kupcima u istočnoj Evropi nisu donjele naročitog (očekivanog) uspjeha. Te limuzine su trebale imate veću prodaju od originala (petovratnog hečbeka). Ipak, Seatov automobil je belježio uspijeh (ne naspram konkurencije, nogu unutar svoje kuće). Šta je to govorilo? Da istočnoevropski kupac osim gore navedenih karakteristika od automobila traži još jednu: da ga može pokazati komšiji. Dakle, mora da bude skladno dizajniran a ne da ima samo nakalemljen rep. Još nešto, bilo bi dobro ako ta limuzina ne bi ni imenom asocirala na to da je izvedena iz automobila niže klase.
Bookmarks