sretoh juce chika Shomija u Dom, iliti u bife KICa, i on me podsjeti na jedan naslov iz Vijesti od prije tri godine kada je pricha bila o onm CD-u Shomijevih govora i jos neki projekti Republike Zabjelo, a koji je glasio "Minut cutanja za izgoreli pleh bureka".
naravno Dzakinih bureka.
a mislim da jesete razvijena svijest podgoricana kada se govori o pripadanju nekom dijelu grada, kvartu i sl. ja mislim cak i da je hiperrazvijena, kao sto je slucaj sa Zabjelom. I to je super stvar. Otkriva nasu gradjansku i ljudsku zelju da pripadamo necemu sto nosi nase obiljezje. Nije dovoljno sto pripadas gradu, vec moras posebnom dijelu grada. I to te nedje obiljezi za cio zivot. Ponekad das sebi za pravo da u nekim situacijama kazes (uz naravno predrasude) "vidji ovoga ka da je s Dracha" ili "kea da je s Konika"...
ali zabjelo... zabjelo je posebna pricha. zaustih da kazem kako mije zao sto nisam porasla tamo, ali ne, nije mi zao, jer sigurno, kao dio zabjelske price ne bih mogla da skapiram velicinu, ali stvarno jednu urbanu velicinu pojma kakav je Zeabjelo.
"Life's but a walking shadow, a poor player, that struts and frets his hour upon the stage, and then is heard no more; it is a tale told by an idiot, full of sound and fury, signifying nothing".
Bookmarks