Zbog čega se, po vama, vrše veliki istorijski falsifikati? Koliko je u prošlosti to bila česta pojava?
- Istorijski falsifikati su vršeni zbog nekih pragmatičkih političkih razloga. Klasičan primjer je čuvena Konstantinova darovnica kojom je Konstantin Veliki tobože dodijelio papi čitav niz velikih privilegija. Zapravo je riječ o falsifikovanom dokumentu koji je nastao nekoliko stoljeća kasnije. Istorijskih falsifikata je zaista bilo, ali čini mi se manje nego što se to obično misli.
Kakve su vaše (kao istoričara) prognoze o održivosti najnovije zajednice Srbije i Crne Gore?
- U jednom intervjuu koji sam dao prije tri godine izrazio sam svoj oprezni optimizam u mogućnost održivosti zajednice Srbije i Crne Gore. Pri tom sam podvukao jednu važnu činjenicu koju ću sada vrlo rado ponovo naglasiti da možda ne bi bilo nekakve zabune. Crna Gora ima veću državotvornu tradiciju nego sve republike bivše SFRJ koje su u međuvremenu postale nove države (Slovenija, Hrvatska, Makedonija, Bosna i Hercegovina). To je činjenica koja ne podliježe bilo kakvoj sumnji. Ipak, činilo mi se da je kako Srbiji tako i Crnoj Gori bolje da budu zajedno. Negdje u dubini duše to i danas mislim, ali mi se takođe čini da je realnost u znatnoj mjeri drugačija. Utisak je da su Srbija i Crna Gora zapravo sve udaljenije jedna od druge. Na kraju krajeva, i birači u Crnoj Gori su jednom respektabilnom većinom podržali ideju o samostalnoj Crnoj Gori i to je nešto što se ne može prenebregavati. Međutim, kada se govori o ovom osjetljivom pitanju mora se imati u vidu i stav međunarodne zajednice. Njihove odluke su često presudne jer htjeli ne htjeli moramo priznati da živimo u vremenu kada je suverenitet malih država, pogotovo ovih na tlu Balkanskog poluostrva, u najmanju ruku diskutabilan. Kao običnom posmatraču, koji osim televizije i novina nema nijedan drugi relevantan izvor informacija, nije mi baš najjasnije šta međunarodna zajednica, posebno SAD, zaista želi od zajednice Srbije i Crne Gore i kako gleda na njenu budućnost.
Istoričari ne bi trebali previše da se upuštaju u politiku, nema tu nauke!
U ovoj knjizi Radić pokazuje kako novoromantičari svoje zamagljene teze potkrepljuju primjerima iz lingvistike.
- Tako se javljaju tvrdnje da riječ familija nije latinska nego srpska - vamilija (od vama mili) i kao da je riječ bambini srpska od milošte babini. Ima tu i toponimskih “bisera”. Novoromantičari dokazuju da je riječ Kanada nastala tako što su moreplovce sa naših podneblja pitali kuda plove a oni rekli ka nadi (ka + nada).
Jedinstven je i primjer kako se Vuk Drašković našao rame uz rame sa Herodotom i Polibijem! Naime, Olga Luković Pjanović u knjizi “Srbi narod najstariji” navodi citat iz romana “Nož” u kome je pradjeda Draškovićevih junaka objašnjavao holandskom putopiscu starinu srpskog plemena ubjeđujući stranca da su Srbi stariji od Francuza, Engleza, Holandeza.
“Uzeti kao dokaz za etnogenezu jednog naroda u ranom srednjom vijeku dio romanesknog štiva iz druge polovine 20. vijeka, toga se zaista niko među istoričarima medievelistima ne bi “sjetio”. Naravno, sa “istraživačima” koji na ovaj način pokušavaju da dokažu neke svoje tvrdnje nema nauke”, tvrdi Radivoj Radić.
Vujica OGNJENOVIĆ
Bookmarks