E, mojih drugova više nema a kosa mi je seda
Ostala je bol na mestima gde sam svirao nekada
I lud sam za ljubavlju ali to ne vodi nikuda
Samo stanarinu plaćam svakog dana
u ovoj kuli od pesama
Rekao sam
Henku Vilijamsu: koliko samotno postane?
Henk Vilijams još odgovorio nije
Ali čujem ga kako po čitavu noć kašlje
Stotinu spratova iznad mene
U ovoj Kuli od pesme
Rođen sam ovakav, nisam imao izbora
Rođen sam s darom zlatnog glasa
A dvadeset sedam anđela sa onog sveta
Vezalo me je za ovaj sto ovde
U ovoj Kuli od pesme
Tako da, možeš u tu vudu lutkicu svoje iglice zabadati
Baš mi je žao dušo, na mene ni malo ne liči
Stojim kraj prozora gde je svetlo jako
Ah ne daju oni da te ubije žena
Ne u kuli od pesama
Možeš reći da sam ogorčen postao ali jedno je sigurno
Bogati imaju svoje kanale u spavaćim sobama sirotinje
A strašni sud dolazi, mada možda grešim
Znaš, čovek čuje svakakve glasove
U ovoj Kuli od pesme
Vidim te kako stojiš na drugoj strani
Ne znam kako je reka postala tako široka
Dušo, voleo sam te, nekada
A sad gore svi mostovi koje možda smo prešli
A tako mi je blisko sve što smo izgubili
Više nikada nećemo morati gubiti
Sada se od tebe opraštam, ne znam kad ću se vratiti
Sutra nas premeštaju u onaj toranj novi
Ali javljaću ti se ja dušo, još dugo nakon što me ne bude
Govoriću ti reči slatke
Sa prozora na Kuli od pesme
Da, mojih drugova više nema a kosa mi je seda
Ostala je bol na mestima gde sam se igrao nekada
I lud sam za ljubavlju ali to ne vodi nikuda
Samo stanarinu plaćam svakog dana
Oh u ovoj kuli od pesama
Bookmarks