Najljubavniji stihovi...

[Oljce]

Ne bira se ljubav
kao ni smrt.
Sve je u knjigama
duboko pod morem
zapisano.
Jezikom neznanim nama,
nebesnim pismenima.
Niti se odupreti mozeš
niti preskočiti dan.
Kao što ne možeš
tuđi san usniti
niti okom drugim
videti.
Voleo bih da nisi ti
ona koju u ovom času
volim.

[Oljce]

jezik sam ptica razaznavao
i tajne pticije odgonetao
biljke sam razumeo, i u nocima
prepisivao razgovor trava
tolike sam pesme ispisao
prepisujuci rukopis vetra
uz more, u noci,u planini
tolike navoljnike saslusati umeo
i ciniti im male radosti
bez napora,bez sebicnosti imalo
tolike sam dobrote i plemenitosti
umeo u druge utkati
a da i prevec ostane u meni
san sam s radoscu na oci nanosio
i budjenju se kao drvece radovao
dok sam te imao

[Oljce]

Danilo Kis je zaista znao:

JESEN


počinju bračne svečanosti
ljubavni krici detlića liče
na udaranje po bubnju
umetnost sviđanja je beskrajno
raznolika

divlje se patke zaručuju
u novembru
događa se tako
da se jata putnika
doletelih čak iz rusije
nađu sa starosedeocima na istim
jezerima na il-de-fransu
i tada dolazi do velikih ljubavi
praćenih tragedijama
i ogovaranjem

Sjutra - Danilo Kiš


Svake večeri, umoran od neostvarenih želja, ali uvijek s
drhtajem nade u srcu, prošapćem jednu riječ:
Sjutra!
Sjutra će mi neko reći: sine;
sjutra će mi neko reći: dragi;
sjutra će mi neko reći:... volim;
sjutra ću sve patnje u jedan grob sahraniti, u jedan grob
bez krsta, bez znaka, da ni spomena na njih ne ostane;
sjutra...
I tako 365 dana u godini –
Sjutra!... Sjutra!

[Daljina_]

[anthony]

Dugo se klela da nije smjela
da me zavoli, i da ostane
rekla je nije to zub
to mnogo jace zaboli
i ne prestaje


Jos jedna jesen
i stoti persen za lobanju
moju tvrdoglavu
bar da umjesto suze
Dunav potece, da mi ne znaju
dusmani ne znaju


Lazu, lazu me
da vrijeme lijeci sve
mozda sidu i tumore
al' nju nikad ne


Jos jedna jesen
i stoti persen za lobanju
moju tvrdoglavu
bar da umjesto suze
Dunav potece, da mi ne znaju
dusmani ne znaju

[^m00dO_oD_kOlJiBrIyA^]

"I ono što misliš da znaš o meni, pišeš unazad....upitaš li se, da li se tako vraćaš ?"

[^m00dO_oD_kOlJiBrIyA^]

"...Nisam kao drugi, ne prihvatam ove okove.... oni me nikuda ne vode... s njima nigdje neću stići.
Hiljadu je pitanja, ali jedno se ponavlja: Hoćeš mi vrata otvoriti?
Znam te, znam se... Vrijeme je da se dugovi namire.
Hoćeš me prepoznati ?

Zasadio sam jabuku pred tvojim pragom prije nego ću otići, da ti čuva rosu..krije usne.
Koliko je puta cvala ? Više nije ni mala...

Strasti više ne postoje...godine su ih ostavile za nama. Hladne su nam ruke.

Zamoliću te da mi oprostiš sve pobjede i poraze...znaš da nisam kao drugi...

Hoćeš mi oprostiti?..."

[Daljina_]

Reci mi gde da idem
u ruci dok držim senku meseca
reci mi gde da te tražim
bez nade dok strah mi put preseca

Da te nađem pa da saznam
zašto je iz priče istrgnuta stranica
o nama, o slobodi, o sreći,
tamo negde iza dalekih granica.

Želim da vidim vedro nebo
duboko što se skrilo u tvojim očima,
da te gledam da te čuvam
da milujem te dok se budiš sanjiva.

Jednom, još samo jednom
da budem dete što raduje se snegu s planina
u tvoje ruke da poletim
kao vetar što se smeje dahom daljina.

[Oljce]

Cesto ljubav tako prolazi
neosjetno preko veceri
u svetloplavom bojom usana
hladan pogled iznad ramena
i opreznost do novog susreta

Ne trudi se da budes jedina
ne trudi se da budes jedina
mrtva lica vladaju
jezikom rijetkim, nerazumljivim
i tu nema mjesta za tebe

A kad suze igraju
razlozi se povlace
pred iskusenjem
da se zaboravi
i da borba nikad ne
ne ugasi proljece
u tvom srcu
i da uspijes bez mene

[Daljina_]

Kako da dušu sputam
da se tvoje takne?
Kako, mimo tebe,
da njom da grlim
druge stvari i daljine?
Ali, rado bih je sklonio
na neko zaboravljeno mesto
usred tmine
u neki izgubljen kut,
u kom neće je tvoje
njihati daljine.

ali, ipak, sve što dodirne
nas dvoje
ko gudalo nas
nekako spaja
koje iz dveju struna
jedan mami glas.

Na kom smo instrumentu?
Ko nas satka?
I koji ovo svirač drži nas?
O, pesmo slatka.

[Daljina_]

Postoji mesto gde ljubav počinje
i mesto gde ljubav prestaje.

Postoji dodir dve ruke
koji se opire svim rečnicima.

Postoji pogled što bukti ko veliko ognjište
il mala acetilenska lampa zelenog sjaja.

Postoje jednostavna i bezbrižna tepanja
čudesna ko velika okuka Misisipija.

Ruke, oči, tepanja -
pomoću njih se ljubav bori i gradi.

Postoje cipele koje ljubav nose
i njen je dolazak tajna.

Postoji upozorenje koje ljubav šalje
i cena njegova zna se mnogo docnije.

Postoje tumačenja ljubavi na svim jezicima
i nije nađeno nijedno mudrije od ovog:

Postoji mesto gde ljubav počinje i mesto
gde ljubav prestaje - a ljubav ne traži ništa.

[Oljce]

Mada su mi tuzne ljubavne za nijansu uvek bolje jel... ("Moj bol vase zadovoljstvo") ova je lepa:

Nemam vise dvadeset i nesto
Sve sam manje onaj koga znam
Zivot me je prevario vesto
Gde bas sada da se zatreskam

Nemam vise trideset i nesto
Ostade od vatre samo dim
Sta cu tamo gde mi nije mesto
Gde bas sada da se zaljubim?

Kada srce pali kasnije
Servis ne priznaje, nema garancije
Ali nema ni rok trajanja
Sta je tu je, nema kajanja
Eeeh...

[Oljce]

I jedna koja moze u misli i osecanja::strawberry:



It's late in the evening; she's wondering what clothes to wear.
She'll put on her make-up and brushes her long blonde hair.
And then she asks me, "Do I look all right?"
And I say, "Yes, you look wonderful tonight."

We go to a party and everyone turns to see
This beautiful lady that's walking around with me.
And then she asks me, "Do you feel all right?"
And I say, "Yes, I feel wonderful tonight."

I feel wonderful because I see
The love light in your eyes.

And the wonder of it all
Is that you just don't realize how much I love you.
It's time to go home now and I've got an aching head,
So I give her the car keys and she helps me to bed.

And then I tell her, as I turn out the light,
I say, "My darling, you were wonderful tonight.
Oh my darling, you were wonderful tonight."

[Nk beer]

... Da si deset mladja, a da si opet ti...

[Daljina_]

Nocas je nebo prepuno oblaka,
nocas je nesto tuzan ovaj grad,
mozda je draga drugog poljubila,
mozda su svi ovi ljudi izgubili san.

I sve je tiho,niko ne dolazi,
umorna soba zeli da zna,
zasto se cuju samo moji koraci,
i zasto nikoga ne cekam ja.

Nikad ne pitaj gde plove brodovi,
nikad ne zeli da bas sve znas,
i nemoj nikad nebo da pozelis,
pre no sto budes spreman da prezivis raj.

Nebo ne gledaj,zvezde su daleko,
ja nisam znao jer nisam pitao,
mozda je zivot ustvari pakao,
mozda je istina i lazljiva pomalo.

Sta ce mi ljudi,oni su dosadni,
sta ce mi draga kad je lazljiva,
ja samo zelim da zaboravim,
da vreme prolazi,da dolazi mrak.

[Daljina_]

Voljena moja, našim otkucajima teče ljubav
kao što i njenim skladnim bićem tečemo mi.
Svaka pomisao na odustajanje ili popuštanje,
bila bi neprimerena našim skromnim nadanjima.
Zato smo zasluženo deo njene nežne milosti.

Svaki puta kad se zagrlimo zanosnim osmehom
naše obraze kupaju kapi njenih zrelih poljubaca
i povezani slatkom potrebom uzajamnog disanja
postajemo trenutak u njenom večnom osećaju.
Voljena moja, ušli smo u dragoceno trajanje.

U nama su godine i tragovi bezbrojnih sećanja,
ali na našoj koži mladost još povremeno zamiriše.
U obrisima čekanja zlatni su dodiri što dolaze
i s njima će naša strepnja za sva vremena nestati.
Ljubav je u nama, voljena moja, i mi smo u njoj.

Sa zadovoljstvom smo obukli njene tople boje
i tela dostojanstveno prepuštamo početku jeseni,
jer nikada nismo ovako bezbrižno i mirno disali,
kao sada kako nas je zauvek u sebe primila.
Naša ljubav, voljena moja, naša predivna ljubav.

[Đetić Sokolić]

Will you meet me at the lake
where the water calms my fear?
Will you once more fall in love
and light in me your flame?
Come to me once more,
and I shall know peace and at last be free To su stihovi iz ove pjesme

[Artemis]

...Your touch was the sun in my heart,and my heart was found by you...

....and at all things end we must goour separate ways into the night,
always alone becauseI couldn't save you.
And for that, I am sorry and always will be...


Prelijepa je Đetiću i ako ne slušam ovu muziku.

[Đetić Sokolić]

Ne gotivim ni ja death metal,ali poeziju da, i iskrenu nekomercijalnu pjesmu,a ako neko umije da napravi takvu pjesmu onda je to genijalni Vejts "In Between Love"

In between love and trying to scheme love
Who can tell what we may find
Never thought love, not get caught love
Between the magic in your eyes
And loves like women, it's cool and breezy
Never thought that love could be so easy
In between love and trying to scheme love
And in between love again
In between love and trying to scheme love
Who can tell what we may find
All this time love, I sublime love
To the feelings in my mind
Loves like women, it's cool and breezy
Never thought that love could be so easy
In between love and trying to scheme love
And in between love again

[Daljina_]

Sheets of empty canvas, untouched sheets of clay
Were laid spread out before me as her body once did.
All five horizons revolved around her soul as the earth to the sun
Now the air I tasted and breathed has taken a turn

Ooh, and all I taught her was everything
Ooh, I know she gave me all that she wore

And now my bitter hands chafe beneath the clouds of what was everything.
Oh, the pictures have all been washed in black, tattooed everything...

I take a walk outside, I'm surrounded by some kids at play
I can feel their laughter, so why do I sear?
Oh, and twisted thoughts that spin round my head, I'm spinning, oh,
I'm spinning, how quick the sun can drop away

And now my bitter hands cradle broken glass of what was everything
All the pictures have all been washed in black, tattooed everything...

All the love gone bad turned my world to black
Tattooed all I see, all that I am, all I'll be...

I know someday you'll have a beautiful life,
I know you'll be a star in somebody else's sky,
But why, why, why can't it be, can't it be mine?

[Đetić Sokolić]

Lay your head where my heart used to be
Hold the earth above me
Lay down in the green grass
Remember when you loved me

Come closer don't be shy
Stand beneath a rainy sky
The moon is over the rise
Think of me as a train goes by

[Raquel]

Pod sinjim nebom u rodnom kraju svom
Venula, setna, zamišljena...
Na kraju uvela i možda nada mnom
Lebdela senka njena.
No neprestupna crta stoji izmeđ' nas.
Zalud sam staru ljubav zvao.
S ravnodušnih sam usta čuo smrtni glas,
Ravnodušno ga saslušao.
I eto koga ljubih dušom svojom svom
s toliko teških žudnji nada,
s toliko bolnoga tugovanja za njom,
s toliko bezumlja i jada!
Pa gde su patnje, ljubav? Sad u duši toj
Za senku koju smeh mi uze,
Za sećanje za život nepovratni moj
Ne nalazim ni bol ni suze.

[Raquel]

Mi se čudno razumemo
k'o dva bola, k'o dva vala
k'o dva mosta u otkrića:
ja te volim čudno, nemo,
ti si ona čudna mala,
mašta drevna moga bića.

O tebi su pitalice,
od vekova moje bile,
odgovor o kom se sanja.
Odgovor je tvoje lice
ti si slika one vile;
iz dečačkih nagađanja.

I svi stari snovi, evo
polagano nadolaze
k'o da ide vreme tavno.
Svaki gest tvoj ja sam snev'o,
znam napamet tvoje fraze
svaku reč sam čuo davno.

[Xerxes]

Onoliko ambicije,
koliko i ljepote,
SVIĐAŠ MI SE
iz srca mi se ote.

[Xerxes]

Boli me . . .

Takav dodir kao sreća
Takav prosac kao san
I u trenu kao sad
U svjetlosti kao dan

Vidim noć kao da je nema
Osjetim je kao da je tu
Nemam bliže od svoje misli
Nemam bolje od vremena snu

Koracima ogromnim se krećem
Na sjećanju ostavljam trag
Novog sebe i boljeg i jačeg
Sada spreman prelazim taj prag

Toliko toga skupi se u bol
Od gomile predjenih stolova
Srnine oči kao na ranu sol
To je srce u hladu borova

Možda to je sunovrat života
Kada voliš, a ne želiš malo
Piješ koktel takvih fokstrota
Ne znajuć da mnogo ti se dalo

Takve staze što ih život spremi
U okvire snova gdje nas sreća tjera
Te prelijepe oči što mir ti ne daju
Daju spokoj onome ko drijema

Sunce i kiša kada rode dugu
Ti ne boluj, sebi daruj tugu
Bićeš veći od zidina praznih
Tom prazninom iz praznina raznih

Ti ne boluj, tugom srećan budi
Jer uvijek nas strast razazna
Budi svoj, pa ni druge ne sudi
Nikada ni sebe, takva ti je kazna

Velike su boli od ljubavnih jada
Izgorješere brda, pobjegoše stada
Boli nevolja u vremena nova
Vrijeme leti a sjećanja mlada

I to zvono probudi me odma
Ne čekajuć ni jutra ni zore
Ona tu je nije bitno vrijeme
Naći će se do ponoći vjere

To prostranstvo moju dušu pije
U Ljubavi svako sanja isto
Da primjeti i do kraja voli
I da dušu izvede na čisto

Voli me . . .