Najljubavniji stihovi...

[aLaPaCha]

Kreni sa mnom
Zadnji put
Vjeruj mi
Daleko od mraka bolje cemo znati
Nista nije tesko

Nasa lica jos su lijepa
Zatvori mi oci
Neka kraj nas jure
Nek se lome prsti
Idemo na ples
I svijet je opet mlad

I samo suti
Gdje su bile rijeci
Kad nije bilo nade za nas
Samo dugi dani
Nestali u tami
Gdje nista nije vazno

Rasiri ruke
Ruke su ti snazne
Upri iz sve snage
Nek se cijedi znoj
Nek koza pukne mi
Idemo na ples
I svijet je opet mlad

I nasa lica
Jos su uvijek lijepa
Zatvori mi oci
Neka kraj nas jure
Nek se lome prsti
Idemo na ples
I svijet je opet mlad

Rasiri ruke
Ruke su ti snazne
Upri iz sve snage
Nek se cijedi znoj
Nek koza pukne mi
Idemo na ples
I svijet je opet mlad


Udahni zrak
Koji dolazi
Sve je gotovo
I mi smo spaseni

I nasa lica
Jos su lijepa
Zatvori mi oci
Neka kraj nas jure
Nek se lome prsti
Idemo na ples
I svijet je opet mlad ...

[puppy]

Illegal

Who would have thought
That you could hurt me
The way you've done it?
So deliberate, so determined

And since you have been gone
I bite my nails for days and hours
And question my own questions on and on

So tell me now, tell me now
Why you're so far away
When I'm still so close

You don't even know the meaning of the words "I'm sorry"
You said you would love me until you die
And as far as I know you're still alive, baby
You don't even know the meaning of the words "I'm sorry"
I'm starting to believe it should be illegal to deceive a woman's heart

I tried so hard to be attentive
To all you wanted
Always supportive, always patient
What did I do wrong?
I'm wondering for days and hours
It's clear, it isn't here where you belong

Anyhow, anyhow
I wish you both all the best
I hope you get along

But you don't even know the meaning of the words "I'm sorry"
You said you would love me until you die
And as far as I know you're still alive, baby
You don't even know the meaning of the words "I'm sorry"
I'm starting to believe it should be illegal to deceive a woman's heart

Open heart
Open heart
It should be illegal to deceive a woman's heart...

[puppy]

Questo Piccolo Grande Amore - Claudio Baglioni

Quella sua maglietta fina
tanto stretta al punto che m'immaginavo tutto
e quell'aria da bambina
che non glie'ho detto mai ma io ci andavo matto.
E chiare sere d'estate, il mare, i giochi, le fate
e la paura e la voglia di essere soli
un bacio a labbra salate, un fuoco, quattro risate
e far l'amore giù al faro...
ti amo davvero, ti amo lo giuro, ti amo, ti amo davvero

e lei
lei mi guardava con sospetto
poi mi sorrideva e mi teneva stretto stretto
ed io
io non ho mai capito niente
visto che oramai non me lo levo dalla mente
che lei
lei era
un piccolo grande amore
solo un piccolo grande amore
niente più di questo... niente più...
Mi manca da morire
quel suo piccolo grande amore
adesso che saprei cosa dire
adesso che saprei cosa fare
adesso che voglio
un piccolo grande amore...

Quella camminata strana
pure in mezzo a chissacchè l'avrei riconosciuta.
Mi diceva "Sei una frana"
ma io questa cosa qui mica l'ho mai creduta.
E lunghe corse affannate incontro a stelle cadute
e mani sempre più ansiose di cose proibite
e le canzoni stonate urlate al cielo lassù
"Chi arriva prima a quel muro...!"
non sono sicuro se ti amo davvero
non sono, non sono sicuro
e lei
tutto ad un tratto non parlava
ma le si leggeva chiaro in faccia che soffriva
ed io
io non lo so quant'è che ha pianto
solamente adesso me ne sto rendendo conto
che lei
lei era
un piccolo grande amore
solo un piccolo grande amore
niente più di questo... niente più
mi manca da morire
quel suo piccolo grande amore
adesso che saprei cosa dire
adesso che saprei cosa fare
adesso che voglio
un piccolo grande amore...



p.s. ako je bila, prastajte

[^m00dO_oD_kOlJiBrIyA^]

"Ochi, koga nezhno i umiljato gledate sada? Zashto se u vama krije potajna nada? Vidim neko osecanje koje zraci naklonoshcu. I ono je obavijeno najlepshom svetloshcu.
Zudim da pogled uputite ka mojoj malenkosti, da se radujem u njemu, u svojoj mladosti.
Charne ste, ochi, i volim da gledam u vas.
Vreme provedeno sa vama prodje mi za chas.
Zasto ste nemirne kao ptice lastavice?
Lepe ste kao zlato i krasite to nezhno lice.
Pogledate nekog ko se ponizio pred vama, ili ce se oko njega obaviti neunishtiva tama.
Isposhtujte ovo bice sto je pognulo krishom glavu.
Zheleci da oseti sjajnih ochiju, slavu.
Osetih snagu da ih vidim, pa bilo i zadnji put, da me ugriju nezno kao zimski kaput.
I pogledashe me, ozarishe chemernu dushu koja tuguje, bojeci se da je nesto drsko ne otruje.
Ove oci zavoleshe moje i dugo behu u zharu..."

[nocna buba t-coma]

kuca na vrata melaholija ljubav je lazna carolija .

[Mojsije]

Dobar i glup ista je stvar
tu ništa promijenit ne mogu
i sve što sam cinio
da bi nas održao
sad ide na moju sramotu
i na obraz moj


Podigni zid bezbroj godina dug
ucini mi uslugu tako
jer lijepo govoriš
samo da mi ugodiš
(sa figom u srcu je lako
dati casnu rijec)


Ako te pokušam sacuvati
sam cu sebi se narugati
a to je prevelika cijena
za nešto cega nema
što u tebi ne postoji


Podigni zid bezbroj godina dug
tako da ne vidim preko
da te ne vidim
i da ne osjetim
da za tebe ima još netko
meni nepoznat.

[puppy]

Broken Strings - James Morrison


Let me hold you for the last time
It's the last chance to feel again
But you broke me, now I can't feel anything

When I love you and so untrue
I can't even convince myself
When I'm speaking it's the voice of someone else

Oh, it tears me up
I tried to hold on but it hurts too much
I tried to forgive but it's not enough
To make it all okay

You can't play our broken strings
You can't feel anything
That your heart don't want to feel
I can't tell you something that ain't real

Oh, the truth hurts and lies worse
How can I give anymore
When I love you a little less than before?

Oh, what are we doing?
We are turning into dust
Playing house in the ruins of us

Running back through the fire
When there's nothing left to say
It's like chasing the very last train
When it's too late, too late

Oh, it tears me up
I tried to hold on but it hurts too much
I tried to forgive but it's not enough
To make it all okay

You can't play our broken strings
You can't feel anything
That your heart don't want to feel
I can't tell you something that ain't real

Oh, the truth hurts and lies worse
How can I give anymore
When I love you a little less than before?

But we're running through the fire
When there's nothing left to say
It's like chasing the very last train
When we both know it's too late, too late

You can't play our broken strings
You can't feel anything
That your heart don't want to feel
I can't tell you something that ain't real

Oh, the truth hurts and lies worse
So how can I give anymore
When I love you a little less than before?
Oh, you know that I love you a little less than before

Let me hold you for the last time
It's the last chance to feel again

[Mojsije]

Steal my heart and hold my tongue.
I feel my time, my time has come.
Let me in, unlock the door.
I've never felt this way before.

The wheels just keep on turning,
The drummer begins to drum,
I don't know which way I'm going,
I don't know which way I've come.

Hold my hand inside your hands,
I need someone who understands.
I need someone, someone who hears,
For you, I've waited all these years.

For you, I'd wait 'til kingdom come.
Until my day, my day is done.
And say you'll come, and set me free,
Just say you'll wait, you'll wait for me.

In your tears and in your blood,
In your fire and in your flood,
I hear you laugh, I heard you say,
"I wouldn't change a single thing."

The wheels just keep on turning,
The drummers begin to drum,
I don't know which way I'm going,
I don't know what I've become.

For you, I'd wait 'til kingdom come,
Until my days, my days are done.
Say you'll come and set me free,
Just say you'll wait, you'll wait for me.
Just say you'll wait, you'll wait for me.
Just say you'll wait, you'll wait for me.

[Kliker17]

&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&
&& http://mirisdunje.blog.hr/2006/07/index.html &&
&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&

[pustinjak]

Za mnom


Za mnom, stope moje

za mnom,

bez sumnje u staze sudbinske

mi pregazit moramo naš put.

Za mnom, stope moje

nekad je blato čistije od kamena

a zemlja viša od neba

nekad ...

Za mnom misli moje

ne žurite ispred mene, ne žurite

i ne pretvarajte se u riječi

nego plašt šutnje ogrnite

i lagano, iza mene

prođite kroz ovaj mrak ...

Za mnom kreni, za mnom

ljubavi moja i, čuvaj me

a kad dođem do kraja

čekaj me na žalu mojih snova, čekaj ...

Za mnom, za mnom

za mnom ...

O Bože, ko će ispred mene!



Zlatko Adilović 14/07/1995

[natasha]

Jedno uverenje

Moram ti lepe večeri neke
zenice tople zgledati do dna,
pa ti na kapke providne, meke,
lagano kao milovanje sna
spustiti usne.

Moram ti jednom u dana jatu
od mrskog dana učiniti drag,
pa ti na srce, blago kao bratu
kad bih da bola otklonim trag,
spustiti ruku.

Moram, kad jednom opazim da me
s radošću sretaš poslednji put,
uz tihu pesmu na tvoje rame,
taj tako čudno primamljiv kut,
spustiti glavu.

Tako ćeš lepih jutara nekih
pružajuć drugoj zenica dna
reći: "O, gde su oni meki,
slični milošti lakoga sna
poljupci njeni?"

Tako ćeš često u noći jatu,
kada ti život ne bude drag,
reći: "O, gde je ona kao bratu
da mi sa srca zbriše bola trag
dodirom ruke?"

Tako ćeš, posle lutanja razna
osamljen kad se vidiš prvi put,
reći: "O, gde je ona mazna
ramena moga na osamljen kut
da spusti glavu?"

Desanka Maksimovic

[Charlie]

Posle detinjstva

Možda je to zbog Sunca, a možda i nije zato...
ove hiljade ruku,
ove hiljade lica,
sve mi to jutros odjednom,
izgleda nepoznato,
kao da nema u gradu,
dečaka i devojčica.
Odjednom :
k'o da su prešli
preko velikog mosta,
izvijenog i lepog,
što podseca na dugu,
u neki novi život,
na neku Obalu drugu.
Pod nebom, iz daleka,
sta ih to tamo ceka?
Za njima trake ptica
i trake vetra se vuku...
A oni trče...
i mašu...
i drže se za ruku...
Pod nebom, iz daleka,
šta ih to tamo zove?
Za njima gradovi plove,
za njima prostranstva plove...
I sve je nalik na snove,
kad ih prelije zlato...
Možda je,
kažem,
zbog Sunca...
A možda...
i nije zato...
Stojte!!!
Čekajte!!! - vičem...
Ja znam sta znaci ta duga...
Znam : Ona obala druga...
mnogo lepše se plavi...
Al' neka svako od vas,
bar mrvicu detinjstva ponese...
I sačuva u glavi...
Možda vas bez te mrve,
neću ni sresti...
ni stići...
A živecemo skupa...
U isti bioskop ići...
U istom restoranu, ručati istu hranu...
U istoj ulici možda,
prolaziće nam dani...
Pa ipak...
bez te mrve,
sićusne mrve detinjstva,
bićemo...toliko tudji...
bićemo toliko strani...
A jednom, kad godine minu u beskraj,
u daljinu,
i prodju šareni dani,
kao da nisu ni bili,
i umore se sve šetnje...
i posive aprili...
I lepi plavi čuperak
nad okom nam osedi...
Videceš - da ta mrva,
majušna mrva detinjstva,
nov neki život vredi:
Kao da raste u srcu, velika zvezdana priča,
bezbrižna...
zlatno-žuta...
pa živis jos mnogo puta,
jos nebrojeno puta...

[boogeyman]

GRADINAR



Ako hoces da budes jednom vredna
i da napunis svoj krcag, -
o dodji, dodji na moje jezero.
Voda ce se pripiti uz tvoje noge
i izbrbljati svoju tajnu.
Po pesku je pala svezina kise koja ide,
oblaci se nagli pod modrim linijama drveta
kao bujna kosa nad tvojim obrvama.
Ritam tvojih stopa, koji dobro poznajem,
udara me u srce.
O dodji, dodji na moje jezero,
ako moras da napunis svoj krcag.
Ako hoces besposlena da bezbrizno sedis,
dok ti voda nosi krcag, -
o dodji, dodji na moje jezero.
Padina se zeleni i divljega je cveca
bezbrojno.
Misli ce tvoje izletati iz tvojih tamnih ociju
kao ptice iz svojih gnezda.
Preves ce ti spasi na stopala.
Dodji, o dodji na moje jezero,
ako hoces da sedis besposlena.
Ako si sita igre pa hoces da zagnjuris u vodu, -
o dodji, dodji na moje jezero.
Ostavi na obali plavi ogrtac,
plava ce te voda ogrnuti i pokriti.
Talasi ce se prpinjati da ti ljube vrat,
da ti na uho sapcucu.
Dodji, o dodji na moje jezero,
ako hoces da se zagnjuris u vodu.
Ako moras u bezumlju da skaces u svoju smrt, -
dodji, o dodji na moje jezero.
Jezero je moje sveze i bezdano.
Crno kao san bez snova.
U dubinama njegovim isto su dani i noci,
a pesma je cutanje.
Dodji, o dodji na moje jezero,
ako hoces da utones u svoju smrt.

Zuta ptica peva na njenim drvetima
i srce moje igra od radosti.
Oboje zivimo u istome selu,
a to je cela nasa iskra radosti.
Njena dvaljubljena laneta
dolaze u hlad naseg vrta da pasu.
Kada zalutaju u nase jecmiste,
ja ih uzimam u narucije svoje.
Nase selo se zove Kandzana,
a nasu reku zovu Andzana.
Moje ime zna celo selo,
a njeno je Randzana.
Nas razdvaja samo jedno polje.
Pcele, koje imaju kosnice u nasem zabranu,
traze meda u njenom.
Cvece baceno sa njenog ukotvista
snosi reka u nasa kupatilista.
Kotarice sa suvim cvetovima kuzma
donose sa njihovih polja na nas trg.
Nase selo se zove Kandzana,
a nasu reku zovu Andzana.
Moje ime zna celo selo,
a njeno je Randzana.
Ulica koja zavija njenoj kuci
mirise u prolece od mangovog cveta.
Kada njen lan szri za zetvu,
cveta konoplja na nasim poljima.
Zvezde koje se osmejkuju na njenu kolibu
salju isto tako i nama svoj drhtavi pogled
Kisa koja preplavljuje njenu catrnju
veseli nasu kadamovu goru.
Nase selo se zove Kandzana,
a nasu reku zovu Andzana.
Moje ime zna celo selo,
a njeno je Randzana.

Iz dana u dan on dolazi i odlazi.
Idi, draga, i daj mu jedan cvet iz moje kose.
Ako te upita ko te je poslao, preklinjem te,
ne kazi mu ime moje -
jer on samo dolazi i odlazi.
Eno gde sedi pod drvetom u prasini.
Napravi mu tamo, draga,
sediste od cveca i lisca.
Oci su mu tuzne i unose tugu u srce moje.
Ne kaze sta misli; samo dolazi i odlazi.

Tuzne su tvoje pronikljive oci.
Ispituju dusu moju kao mesec
kada bi hteo da pronikne more.
Razgolitio sam svoj zivot
pred ocima tvojim od kraja do kraja,
i nista nisam sakrio ni zadrzao.
Zato me ne poznajes.
Da je dragi kamen, mogao bih ga razbiti
u stotine zrnaca i nanizati ogrlicu tebi oko vrata.
Da je cvet, svez i malen i sladak,
otkino bih ga sa peteljke i udenuo tebi u kosu.
Ali to je srce moje, dragana.
Gde su obale njegove, a gde njegovo dno?
Ne poznajes medje toga kraljevstva
i ipak si njegova kraljica.
Da je samo trenutak radosti,
on bi procvetao u laki osmejak,
i ti bi ga mogla videti i citati u trenutku.
Da je samo bol, on bi se rastopio
u sjajne suze, u kojima bi se ogledala
njegova najdublja tajna,
tajna bez reci.
Ali to je ljubav, dragana moja.
Njena je radost i bol bez granica,
beskrajne su njene zelje
i njeno bogatstvo.
Ona ti je bliska kao zivot,
pa ipak je na mozes potpuno poznati.

Ti si vecernji oblak koji bludi
nebom mojih snova.
Ceznjama ljubavi svoje
dajem ti boju i oblik.
Ti si moja, moja, ti koja obitavas
u mojim beskonacnim snovima!
Tvoja su stopala ruzicasto rumena
od ognja mog ceznjivig srca,
ti koja znjes moje vecernje pesme!
Tvoje su usne gorko-slatke od
ukusa vina mojih patnji.
Ti si moja, moja, ti koja obitavas
u mojim usamljenim snovima!
Senkom svoje strasti
zarcnio sam oci tvoje,
stalna gosco u dubinama moga pogleda.
Vezao sam te, moja, ti koja obitavas
u mojim besmrtnim snovima!

Moje srce, ptica divljine,
naslo je svoje nebo
u tvojim ocima.
One su kolevka jutra,
one su carstvo zvezda.
Moje su pesme potonula
u dubine njihove.
Pusti me samo da se vinem
u to nebo,
u njegovo osamno bespuce.
Pusti me samo da delim
njegove oblake,
da sirim krila u sjaju
njegovog sunca.

Ceznem da ti kazem najdublje reci
koje ti imam reci; ali se ne usudjujem,
strahujuci da bi mi se mogla nasmejati.
Zato se smejem sam sebi i odajem
tajnu svoju sali.
Olako uzimam bol svoj,
strahujuci da bi ti to mogla uciniti.
Ceznam da ti kazem najvernije reci
koje ti imam reci; ali se ne usudjujem,
strahujuci da bi mogla posumnjati u njih.
Zato ih oblacim u neistinu,
i govorim suprotno onome sto mislim.
Ostavljam bol svoj da izgleda glup,
strahujuci da bi ti to mogla uciniti.
Ceznem da upotrebim najdragocenije reci
sto imam za te; ali se ne usudjujem,
strahujuci da mi se nece vratiti istom merom.
Zato dajem ruzna imena i hvalim se svojom surovoscu.
Zadajem ti bol, bojeci se
da neces nikada saznati sta je bol.
Ceznem da sedim mirno pored tebe;
ali se ne usudjujem; jer bi mi inace
srce iskocilo na usta.
Zato brbljam i caskam olako,
i zatrpavam svoje srce recima.
Grubo uzimam svoj bol, strahujuci
da bi ti to mogla uciniti.
Ceznem da te ostavim zauvek;
ali se ne usudjujem, strahujuci da bi
mogla otkriti moj kukavicluk.
Zato ponosito dizem glavu
i dolazim veseo u tvoje drustvo.
Neprekidne strele iz tvojih ociju
cine da je bol vecito svez.

Bejase popodne kada ti otide.
Sunce je przilo na nebu.
Zavrsila sam rad i sedela na cardaku
kada ti otide.
Cutljivi povetarci doletahu leprsajuci
kroz mirise mnogih dalekih polja.
Golubovi neumorno gukahu u hladu,
i jedna pcela, koja u moju sobu zaluta,
zujase mi novosti mnogih dalekih polja.
Selo je spavalo u podnevnoj zezi.
Drum je lezao pust.
Iznenada se podize zubor
u liscu i opet izumre.
Ja sam zurila u nebo i u plavetnilo
utkivala slova imana koje sam nekada znala,
dok je selo spavalo u podnevnoj zezi.
Zaboravih da ispletem kosu svoju.
nezni vetric igrase se njom,
na mojim obrazima.
Reka je bez nabora klizila
pod hladovitom obalom.
Leni, beli oblaci stajahu nepomicno.
Zaboravih da ispletem svoju kosu.

Bejase podne kada ti otide.
Prasina je na drumu gorela,
polja skapavala zedna.
Golubovi gugukahu u gustome liscu.
Sedela sam sama na cardaku kada ti otide.


Ona stanovase kod humova na kraju kukuruznog polja,
u blizini izvora, koji tece nasmejanim potocima
kroz svecane senke starih drevta.
Zene dolazahu tu da napune svoje krcage,
a putnici da se odmore i procaskaju.
Ona je tu svakoga dana radila i snevala
pracena sumom potoka.
Jedne veceri spusti se stranac s planine pokrivene oblacima;
kovrdzave vitice behu mu zamrsene kao sanjive zmije.
Mi zapitasmo zacudjeni: ''Ko si?'' Ali on ne odgovori,
sede pored brbljiva potoka i gledase nemo
ka kolibi u kojoj je obitavala ona. Srca nam drhtahu od straha
i se vratismo doma kada pade noc.
Ujutru, kada dodjose zene na izvor u hladu deodara,
nadjose otvorena vrata na njenoj kolibi,
i njen glas bese otisaom a gde bejase njeno nasmejano lice?
Na zemlji je lezao prazan krcag, a kandilo u uglu dogorevalo je.
Niko nije znao kuda je ona pobegla pre zore -
a ni stranca ne bese nigde.
U mesecu maju sunce je peklo i sneg se istopi,
a mi sedesmo kraj izvora i plakasmo.
U mislima svojim cudismo se: ''Ima li tamo,
kamo otide, izvora, gde bi mogla napuniti
svoj krcag u ovom vrelim zednim danima?''
I mi se zapitasmo u strahu: ''Ima li zemlje
za ovim humovima gde boravimo?''
Bila je letnja noc; sa juga je duvao lahor,
a ja sam sedeo u njenoj napustenoj sobi,
gde je zizak stajao jos uvek neupaljen.
Kada iznenada isceznuse
humovi pred mojim ocima,
kao da je neko otklonio zavese.
''Ah, to je ona, sto dolazi.
Kako ti je, dete moje? Jesli i srecna?
Ali gde ces prenociti pod otvorenim nebom?
Avaj, tu nema naseg izvora da utolis zedj svoju''.
''Ovde je isto nebo'', rece ona,
''samo oslobodjeno svih humova
koji ga skovahu,- to je isti potok
koji je postao nabujala reka, -
ista zemlja prosirena u ravan''.
''Sve je tu'', uzdahnuh ja, ''samo nema nas''.
Ona se tuzno osmehnui rece:
''Vi ste u mom srcu''.
ja se probudih i cuh zuborenje reke
i sustanje deodara u noci.

[aLaPaCha]

Bila je noc, rani septembar
bila je noc, sve ostalo je mit

Dosla je tek na kraju leta
i oko srca vezala mi nit
Pa ne spavam i ne disem
jer ne mogu da opisem
kako si lepa

I nikome ne govorim
ne moraju da znaju bas svi
kako si lepa


Sutra je rekla da joj cuvam
u oku sjaj, samo za nju

Sad znam da to je bila ljubav
svaki dodir pamtim kao u snu
A onda prestao je san
jos uvek proklinjem taj dan
lud jer znam

Da vratila se u svoj svet
i sa njom otislo je sve
lud sam bez nje

...

I nikome ne govorim
ne moraju da znaju bas svi
kako si lepa ....

[Kristabella]

[aLaPaCha]

jos ponekad te se sjetim
mada na te ne mislim
barem tako svima govorim

kao paukove mreze
rijeci pletu zavjeru
s tobom opet sve je ko u bunilu

jos ponekad te se sjetim
tada osjetim te ja
kako klizis tu pod mojim prstima

bit ces uvijek dio mene
tako voljela bih da
sanjas isto sto i sanjala sam ja

ja rusila sam mostove od sna
staze do tebe
o ja
sve sam bio sto si imala
al nisam znao to

znas da imas me na dlanu
sve cu tebi priznati
mozes sve u meni sve promijeniti

kao topla ljetna kisa
divno je da znam
da uz mene vise neces biti sam

tisucu sam puta pogazio rijec

tisucu sam rijeka isplakala vec

znam da nisam neki njezan filmski lik

teska su vremena...

[naughty_s]

late night alumni - empty streets

The city feels clean this time of night
Just empty streets and me walking home
To clear my head
i know it came as no surprise
I'm affected more than I had guessed
By what was said-then

If this loves not meant to be
If a hearts not ready to open
If the naked eye won't see
It's broken.

it's a quiet time before the dawn
And I'm half past making sense of it
Was I wrong?
Should I think to give it all-should i claim to give it all?
In a world where not much ever seems
To last long.

If this loves not meant to be-if this love is not meant to be,
If a hearts not ready to open-if the hearts not ready to open
If the naked eye won't see-if we make it i won't see
It's broken.

[^m00dO_oD_kOlJiBrIyA^]

Svuda oko tebe
Sklapaju se moje ruke
Kao cvetovi cuvari.
Ti ides poljem
I ono, sjajno, s tobom ide
U daljinu.
Okazen si molitvama
Sto te prate
Kao vlastiti tvoj miris,
Tebi nepoznate.
Gde god ides,
Ides svojim poljem,
Jer svuda oko tebe
Sklapaju se moje ruke
Kao cvetovi.


Vesna Krmpotic

[^m00dO_oD_kOlJiBrIyA^]

Ti si cesta slika moje zalosne ljubavi
Ti si moja samoca u kojoj smo prisutni oboje
Ti si moja Sinagoga ogradjena zicom
Ti si moja narocito u ovo doba pogotovu sada
Ti si moj razgovor koji se u pocetku odnosio
na nešto drugo
Ti si moj Pablo Pikaso i njegova ljubav prema
napojamnom
Ti si moja igra koja pocinje kamencicima
Ti si moja Sahara sa jednim cvetom pa cak i
bez njega
Ti si moja devojka o kojoj ti nisam govorio
Ti si moj plemic koji je nekada živeo na
Kavkazu neki Vsvold
Ti si mojih nekoliko godina od one noci
Ti si moja žena - ponocni voz sa jednim
putnikom
Zelezara u kamenom dobu - ti maja ruskaja
zemlja
Jedina žena koju menjam svakog dana
I pravi smisao toliko hvaljenih sloboda
Ti si moj heroj koji se postideo i ipak
pocinio izdajstvo
Ti si moja ljubav slavnih ljudi
Ti si moja junacka ljubav koju sam vec rekao
Ti si moja obecanja koja nikada nisu ništa
znacila
Ti si moja ljubav iako sam bez nje kao sto je
poznato
Ti si moja ipak
Tako je bilo oduvek i uzalud sam se bunio i
sramotio oboje
Ti si jedna stvar koju je volela jedna žena
Ti si jedna žena koliko i svaka druga
Ti si moja uprkos poznatim istinama
To su bedni podaci kojima raspolazem
To su sva dela moje izvitoperene ljubavi
To sam sve mogao lepse reci ali nema razloga
Ionako samo nagadjam i pretpostavljam
Ti si moja bolest bolescu izlecena
Ti si moje dete ti ništa ne razumes
I ja doslovno moram reci da te volim.

Matija Beckovic

[^m00dO_oD_kOlJiBrIyA^]

Ako jednom stavis na gramofon moje srce,
Cuces ono sto sam izmislio samo da bih tebi rekao:
"Mozak svih biljaka, mozak svakog drveta nalazi se u zamlji,
Da li je tamo vec i mozak covecanstva?"
Javno iznosim recenice kojima sam te osvojio,
Govoreci o drugim stvarima govorio sam o tebi,
Pucajuci u plafon izjavljivao sam da te volim
I sve sto sam lepo rekao o drugima tebi je namenjeno,
Dok sam s tobom govorio telefonom
Moja krv je tekla zicom do tvojih usta
I telefonska mreza se pretvarala u krvotok,
Kao sto se bolest pismom prenosi iz drzave u drzavu,
Kao sto stotine koza ubijenih zivotinja cine tvoju bundu,
Kao sto je u mojoj glavi prostor manji od ovog izvan nje,
Tako je i u mojoj utrobi sapeto nesto vece od mene.
Ja, sin zenin, kceri covekova, tebi sam ovako govorio:
"Ako eksplozija provetri utrobu zemlje
Izletece iz nje kamenje vece od nase planete,
Oko bivse zemlje ostace kao kavez nagoreli meridijani,
Kao konstrukcije porusenih hangara,
Kao kosturi konja na nekoj visoravni. "
Neka mi bude zabranjeno da te volim,
Hocu da ispastam, hocu da pokazem sta mogu da ucinim za tebe.
Neka mi na ledja natovare betonsku kuglu,
Hocu da zamenjujem gipsanog roba na ulazu u tvoju kucu!
Neka postari odbiju da ti uruce moja pisma,
Neka mi bude zabranjena upotreba javnog saobracaja i telefona.
Sve sto je receno o buducnosti,
Da je receno o tebi, bilo bi istinito i ne bi propalo.
Da je uzidano u tebe ono sto je uzidano u hramove,
Sve to ne bi bilo besmisleno.
Ono sto se govori tudjim zenama ja sam govorio tebi,
Iz punih pluca pod slemom i pod punom ratnom spremom,
Jer nista ne zasluzuje himne i toliku patetiku osim ljubavi
Zato sto me volis ja volim sve ostalo,
I nikome ne zelim zlo.
Moja ljubavi, digla si me toliko visoko
Da i kad bih pao - do zemlje bi se naziveo!
Dizem primitivnu buku kao sto sneg grmi i dimi se u klancima,
Da si muskarac imao bih najboljeg druga!
Neka se izvrne sav svet i na levak sruci u tebe,
Neka nice drvece koje niko nije posadio.
Neka se niko ne pridrzava svojih oblika i granica,
Neka tresnje, neka jabuke ne budu okrugle,
Nego kakve god i kolike god hoce,
Neka se slonovi uvuku u misje rupe!
Neka moju dusu grubo istovare na prvom djubristu,
Neka najjaci glasovi sruse sve plafone,
Neka se nebesa otarase snega i kise,
Neka sve ostane cisto i slobodno,
Neka samo moji prsti budu prljavi od mastila,
I neka se proglasi ludakom
Svako ko pomisli da te vise voli!

M.Beckovic

[^m00dO_oD_kOlJiBrIyA^]

Možda niko nije umeo da te želi ovako
kao ja noćas.

Tvoje ruke bele kao samoća.
Tvoja bedra sa ukusom platna i voća.
Tvoj malo šuštavi glas.

Sa nosom dečačkim prilepljenim
uz okno vagona,

nejasan samom sebi
kao oproštajno pismo padavičara,

i cudno uznemiren toplinom
kao razmažen pas,

putujem, evo, putujem
da natrpam u glavu još neslućene predele,
da drveću poželim najlepšu laku noć
na svetu,

da se vrtim kao lišće,
kao vetar po travnjacima,
kao zvezde i ptice.

Da malo nemam plan.

Da imitiram klavijature,
liftove
i okean.

Da zaboravim ruku na tvom struku.
I lice uz tvoje lice.

Miroslav Antić

[^m00dO_oD_kOlJiBrIyA^]

----->>>>>

[Artemis]

Kao mali glumac sto sred scene stoji
zaboravlja svoj tekst jer se neceg boji
potrcace rijeci sa mojih usana
ko usnule nade iz vojnickih rovova
***
Mace moje cupavo
ko te nocas volio
jos mnogo mogu da ti dam
al' ja cu ipak ostat sam

Mace moje cupavo
ko te nocas volio
jos mnogo mogu da ti dam
al' ja sam sam, ja sam sam
***
Ponekad me plase snjegovi s planina
postao sam i ja srednji, bojim se visina
tako ti moje mladosti, ne daj me
ne daj me tudjim ljudima da me ljube

[^m00dO_oD_kOlJiBrIyA^]

SENTIMENTALNA PESMA

Po mesecu ti saljem uzdah jedan,
Po tom u ceznji bratu. Nek ti rece,
U tuzni cas kad zimsko pada vece.
Da sam ko Azra, bled, veran i predan.

I sta bi on, taj mesec, kome poju
Od Indije do vecitoga Rima
Ceznjivu svetlost i sanjivu boju
Svi pesnici na jezicima svima,

Kad ne bi tako u gluhoj samoci
Tesio srca sto se ceznjom guse
I ljupkim sjajem kroz beskrajne noci
Vezivao sve rastavljene duse!

I sad, kad sine ta starinska Luna
I setne zrake prospe mojom sobom,
Ja cudno prenem i, ko da si tuna,
Sva dusa moja zamirise tobom...


Milan Rakic

[^m00dO_oD_kOlJiBrIyA^]

Jednostavno, volim te

Niko drugi nije kao ti.
Ti si svojevrstan, jednostavan,
posve orginalan i neponovljiv.
Ne verujes to,
ali niko drugi nije kao ti -
odveka doveka.
I svaki covek koga volis
nije nikakav obican covek.
Iz njega zraci
neobicna privlacna snaga.
I ti po njemu postajes
na neki nacin drugciji.
Mozes mu cak reci :
Sto se mene tice,
ne moras biti nepogresiv,
bez gresaka i savrsen, jer :
ja te jednostavno volim.

Phil Bosmans