Ajmo da ponovo krenemo u obnovu...
Znaci kao i na starom....Sve samo ne narodnjaci...


Nocas bih mogao napisati najtuznije stihove
Napisati na primer:
"Noc je posuta zvjezdama,
trepere modre zvjezde u daljini."
Nocni vjetar kruzi nebom i pjeva.
Nocas bih mogao napisati najtuznije stihove
Volio sam je,
a ponekad je ona i mene voljela.
U nocima kao ova bila je u mom narucju
Ljubih je,koliko puta,
ispod beskrajnog neba.
Voljela me, a ponekad i ja sam je volio.
Kako da ne volim njene
velike nepomicne oci
Nocas bih mogao napisati najtuznije stihove.
Misliti da je nemam,
osjecati da sam je izgubio.
Slusati noc beskrajnu
jos mnogo duzu bez nje
I stih pada na dusu kao rosa na pasnjak
Nije vazno sto je moja ljubav ne sacuva
Noc je posuta zvjezdama i ona nije uza me.
To je sve.U daljini neko pjeva.U daljini.
Dusa je moja nesrecna sto ju je izgubila.
Kao da je zeli pribliziti moj pogled je trazi.
Srce je moje trazi, a ona nije uza me.
Ista noc u bjelo odjeva ista stabla
Ni mi, od nekada nismo vise isti.
Vise se ne volim,sigurno,
ali koliko sam je volio!
Moj glas je trazio vjetar da takne njeno uvo.
Drugome.Pripast ce drugome.
Ko prije mojih poljubaca.
Njen glas i jasno tjelo.Njene beskrajne oci.
Vise je ne volim, zaista,
no mozda je ipak volim?
Ljubav je tako kratka, a zaborav tako dug.
I jer sam je u nociima poput ove
drzao u narucju
dusa je moja nesrecna sto ju je izgubila.
Iako je to poslednja bol koju mi zadaje
i poslednji stihovi koje za nju pisem...