Najljubavniji stihovi...

[chloe]

U svakom posezanju
ka komadiću tebe
ostao bih zamrznut
negde u korenu dodira.

I onda bih
čekao ptice

da trepnu krilima.

Jer ja nikad
ne sklapam oči
dok si tu.

[refan]

Izvela je trik da njena ljubav prema meni bude nasledstvo moje djece. Na tako "prljav" potez nijesam imao odgovor.

[goozica]

Nikad ti nisam kupio poklon
čak ni cvet
nikad se nisam vratio kući
jutrom pre 5

Nikad te pitao nisam
šta želiš i šta osećaš
nikad ti nisam rekao
mislio sam da znaš


Menj'o sam stare navike tvoje
kad mi dosade
nijednu svoju, čak ni lošu
muškarci to ne rade

U našem kraju, to je normalno
i mi smo srećan par
nikada nikom priznao nisam
ovu stvar

Da nekad želim, želim ja
kao iz starih filmova
dve-tri reči, reči tako obične

Ponekad želim, želim ja
kao u starim pesmama
da kažem i da pobegnem
volim te

Menj'o sam stare navike tvoje
kad mi dosade
nijednu svoju, čak ni lošu
muškarci to ne rade

U našem kraju, to je normalno
i mi smo srećan par
nikada nikom priznao nisam
ovu stvar...

Ponekad želim, želim ja
kao iz starih filmova
dve-tri reči, reci tako obične

A sada želim, želim ja
kao u starim pesmama
da kažem i da pobegnem
volim te

Nikad ti nisam kupio poklon
čak ni cvet
nikad se nisam vratio kući
jutrom pre 5

Nikad te pitao nisam
šta želiš i šta osećaš
nikad ti nisam rekao
mislio sam da znaš

da znaš...

[refan]

Ja sam najlenjija osoba u kući, možda i šire. Sve mi je naporno, sem da je volim. Doduše, sa tim se druga strana nekada i ne slaže, posebno kad treba da sama završi kućne poslove. Tada naglašeno "možda" ima i optimističko značenje.

[refan]

Upoznao sam je poslednje sedmice prošlog mjeseca. Pozajmila mi je što ima. I dan danas računam na njenu solidarnost.

Sent from my Redmi Note 4 using Tapatalk

[DavidM]

Suze tvoje

Sjećanja na te kroz mene lete
Ko vjetar jesenji kroz grane gole
I kaplje kiše koje me sjete
Na tvoje suze što još me bole.

I opet iste tuge me mame
Na tuge što se teško prebole
Koje u srcu vječito čame
Te tvoje suze što još me bole.

Prošetam ponekad našim parkom
Gdje neki drugi sada se vole
Srce me prevari ljubavnom varkom,
Sjeti me suza što još me bole.

Još živim sam, ko vuk u gori
Dom su meni stijene gole
Još me ista misao mori
Na tvoje suze što još me bole.

Godine bez tebe brzo teku
Prazne me grudi za ljubav mole
Sjećaju me na ljubav daleku
I suze što me još uv’jek bole.

[chloe]

Kad sam je drugi put video rekao sam:
"Eno Moje Poezije kako prelazi ulicu."
Obećala je da će doći ako bude lepo vreme.
Brinuo sam o vremenu, pisao svim meteorološkim stanicama.
Svim poštarima svim pesnicima a naročito sebi.
Da se kiše zadrže u zabačenim krajevima.
Bojao sam se da preko noći ne izbije rat,
Jer na svašta su spremni oni koji hoće da ometu naš sastanak
Sastanak na koji već kasni čitavu moju mladost.
Te noći sam nekoliko vekova strepeo za tu ženu
Tu ženu sa dve senke,
Od kojih je jedna mračnija i nosi moje ime.
Sad se čitav grad okreće za Mojom Poezijom
Koju sam davno sreo na ulici i pitao:
"Gospodjice osećam se kao stvar koju ste izgubili
Da nisam možda ispao iz vaše tašne?"
Ja sam njen lični pesnik kao što ona ima i lične ljubavnike.
Volim je više no što mogu da izdržim,
Više od mojih raširenih ruku,
Mojih ljubavnih ruku punih žara punih magneta i ludila.
Moj snu, kao asfalt izbušen njenim štiklama,
Noći, za mene sve duža bačena izmedju nas,
Ona mi celu krv nesrećnom ljubavlju zamenjuje.
Moje su uši pune njenog karmina,
Te providne te hladne uši to slatko u njima
Kad se kao prozori zamagle od njenog daha.
Kako je ona putovala pomerao se i centar sveta.
Pomerala se njena soba koja ne izlazi iz moje glave
Sumo vremena, sumo ničega, ljubavna sumo,
Još ne prestaje da me boli uvo
Koje mi je pre rodjenja otkinuo Van Gog
To uvo što krvari putujući u ljubavnim kovertama.
U staklenu zoru palu u prašinu,
Plivao sam što dalje ka pustim mestima da bih slobodno jaukao.
Ptico nataložena u grudima što ti ponestaje vazduha,
Radnice popodne na tudjem balkonu,
Već dvadeset godina moj pokojni otac ne popravlja telefon,
Već dvadeset godina on je mrtav bez ikakvih isprava.
O koliko ćemo užasno biti razdvojeni i paralelni,
O koliko ćemo biti sami u svojim grobovima.
Još oko nje oblećem kao noćni leptir oko sveće
I visoke prozore spuštam pred njene noge.
Moje srce me drži u zatvoru i vodi pred njenu kuću
Gde su spuštene zavese nad mojom ljubavlju.
Ta žena puna malih časovnika sa očima u mojoj glavi,
Taj andjeo, isprljan suncem list vode, list vazduha,
Ljubomorne zveri oru zemlju i same se zakopavaju.
O sunce nadjeno medju otpacima...
Zuje uporednici kao telegrafske žice,
Prevrću se golubovi kao beli plakati u vazduhu,
I mrtve ih krila godinama zadržavaju u visinama
Kao što mene njena obećanja održavaju u životu.
O siroče u srcu što ti brišem suze
Moja nesrećna ljubavi razmeno djubreta
Stidim se dok je ljubim kao da sam sve to izmislio.
Kuća, ništavilo na svim prozorima,
Sve je dignuto u vazduh.
Samo se još nesrećni pesnici kurvinski bave nadom.

[refan]

Bila je toliko skromna prema meni da je upražnjavala samo jedno od četiri godišnja doba. Ljeto! Baš zbog toga, ona je ljeto u mom srcu. Tada se dani provedeni s njom uvaljaju jedan u drugi. Sve obaveze su na pauzi. I sve ono što doživljavamo nas dvoje traje dovoljno dugo dok ne zaspemo umorni od sreće.

Sent from my Redmi Note 4 using Tapatalk

[chloe]

[refan]

Uz vatrenu ženu nema zime. Ali, za vatrenu raspravu koja prati takvu ženu, zima je dobrodošla.

Sent from my Redmi Note 4 using Tapatalk

[refan]

Moj prethodni život bio je socijala do bola! Bilo mi je zabranjeno da prosim. Davala mi je vazda. Da se bavim prostitucijom? Ha! Stizala bi da me zaustavi već na ćošku naše zgrade! Trpio bih kad nije sa mnom, dok drugari sa druge strane granice "šmrču bijelo". Uz takvu curu, odlazak u podrum po drva bio je jedina veza sa podzemljem.
Danas, toga nema. Slobodan sam. I hvata me nostalgija za onim što je propalo.
Spotičem se svaki dan na mnogobrojne opcije otvorenog društva.
Primećujem i nove izdanke nostalgije, ali ni to više nije ono što je bilo.

Sent from my Redmi Note 4 using Tapatalk

[refan]

Kad je bila promotivna kampanja "kupujmo domaće", samo me Crnogorka zanimala. Međutim, ambicije su me vodile ka tome da domaće i kradem. Tako sam ojačao nacionalni identitet.

Sent from my Redmi Note 4 using Tapatalk

[chloe]

[refan]

Veličina muškarca se vidi u krivoj liniji žene, koja sjedi pored njega. Zato je kod njegove žene najljepši - osmijeh!

Sent from my Redmi Note 4 using Tapatalk

[refan]

Hiljadu puta se uvjerila da joj perfekcionizam dolazi glave. Očekivala je da će joj osvojiti drugarice, pa je postala ljubomorna. Saznala je da je uspješan na poslu, pa je postala usamljena. Otkrila je da više voli svoju djece od nje same, pa je postala agresivna. Zbog toga je tražila socijalizaciju, razumijevanje od sličnih osoba. Nije razmišljala da je on obično ljudsko biće, sa svojim manama. Prigovarali su joj i bunili se da je nedosljedan ili arogantan prema široj familiji, a onda je vrijeme stalo i rekla je: "Zaboga, za mene je savršen, a za ostale me nije briga." Da li je to zadovoljilo njen ponos??? Da li može slagati sebe, svoju podsvijest? Noćima ne spava zbog toga. Ni Mjesec nije žute boje, ima i on svoje pomračenje, koje mi prihvatamo normalno. Ne i ona....trenutno.

[refan]

Uzeo sam joj sve, a ona je iz osvete, uzela moje prezime.

[chloe]

Budi nježan
nedjeljnim jutrima
dok grmi
lizni mi
butine
zgrabi mi
struk
nek zagrmim
prstima
ispričaj
gdje me sve
želiš
poljubi me između
očiju
i kaži mi
gdje si me sve
volio
prije nego što si me
sreo
pojedi tonu soli sa mnom
i tek tada me nazovi
hrabrom
potrebnom
i snažnom
dodirni mi
misli
i kaži kako su
lijepe
kako su parče umjetnosti
i kako bi u punom Ermitažu
ti radije zurio u moje
oči
tek potom
zazuri u moje
obline
nek znoj te
oblije
nasloni uho
na moj trbuh
čuj smijeh majki
koje rastu u meni
zagrljajem
zgromi stijene u meni
budi kopno mojim
okeanima
budi bunar mojim
pustinjama
budi proljeće mojim
trešnjama
njeguj me da ostanem
neukrotiva
i svoja
tek katkad
tvoja
sačuvaj posljednji ples za mene
i nikada više ne slaži
kako je ženu
teško
voljeti.

[Solid]

kratko i jasno:
...Razbucaj me ka grilonku...

[chloe]

Ljubim je u rame
u vrat
u kosu,
ljubim je zatvorenih očiju
sa osmehom
sa srcem što se ljulja na njenoj kičmi,
ljubim je u zvezdu tik ispod kose
u svod mladeža na ramenu
u oko,
ljubim je ispod uha
u čelo
u dlanove
po prstma obe šake,
ljubim je u donju usnu
u vrat
u ruke bele kao nevinost,
ljubim je kada je tu
ljubim je kada nije
čak i u snu,
ljubim je kada je imam u naručju
ljjubim je kada je preko puta mene
ljjubim je čak i kada se svađamo poput dva idiota oko neke nebitne stvari,
ljjubim je što postoji
što tako mirno spava pored mene,
ljubim je kao da mi je to jedino zanimanje na svetu
najčasnija obaveza prema otadžbini
kao da nam od tog ljubljenja životi zavise,
ljubim je što mi ne trebaju komplikovane reči
Ljubim je što je sa njom jednostavno lepo,
ej, čuj, lepo, najlepše
na javi
na snu
kad ne znam šta da kažem
kad nemamo šta da radimo – ljubim je.

[refan]

Tvoj predivan osmjeh i glasno smijanje me privlači, ali je tvoja pažnja dovoljan razlog zašto bih da provedem život sa tobom.

[Ann88]

Jovan Dučić: Pesma ženi


Ti si moj trenutаk, i moj sen, i sjаjnа
mojа reč u šumu; moj korаk i bludnjа;
sаmo si lepotа koliko si tаjnа
i sаmo istinа koliko si žudnjа.
Ostаj nedostižnа, nemа i dаlekа
jer je sаn o sreći više nego srećа.
Budi bespovrаtnа, kаo mlаdost, nekа
tvojа sen i eho budu sve što sećа.
Srce imа povest u suzi što levа,
u velikom bolu ljubаv svoju metu.
Istinа je sаmo što dušа prosnevа.
Poljubаc je susret nаjlepši nа svetu.
Od mog priviđenjа ti si celа tkаnа,
tvoj plаšt sunčаni od mog snа ispreden.
Ti beše misаo mojа očаrаnа,
simbol svih tаštinа, porаzаn i leden.
A ti ne postojiš, nit si postojаlа.
Rođenа u mojoj tišini i čаmi,
nа Suncu mog srcа ti si sаmo sjаlа
jer sve što ljubimo - stvorili smo sаmi

[refan]

Ljubav je riječ, kad te volim, to je rečenica, a kad me voliš, ljubav je roman.

[lazar6]

Svako vece crno mece da po tebe dolazi

[tigrovo_oko]

There’s a meadow in my perfect world,
where wind dances the branches of a tree,
casting leopard spots of light across the face of a pond…
The tree stands tall and grand and alone,
shading the world beneath it.
There will come a day when I rest,
against its spine and look out over the valley,
where the sun warms, but never burns…
I will watch leaves turn,
green, then amber, then crimson
then no leaves at all..
But the tree will not die
For in this place, winter never comes…
It is here, in the cradle of all I hold dear,
I guard every memory of you.
And when I find myself frozen in the mud of the real,
far from your loving eyes,
I will return to this place, close mine,
and take solace in the simple perfection of knowing you.

[Brookline79]

My Love

My love is like an ocean
It goes down so deep
My love is like a rose
Whose beauty you want to keep.

My love is like a river
That will never end
My love is like a dove
With a beautiful message to send.

My love is like a song
That goes on and on forever
My love is like a prisoner
It's to you that I surrender.