Ja se odmah sjetim "Ne daj se Ines" i umrem
Jos jedan pisac ... cini mi se nedovoljno istrazen, poznat ... Ili sam u zabludi
Evo jedne, u izvodjenju Serbedzije
Mali narodi trebaju velike pjesnike
Mali glumci rasipaju velike geste
Mali supruzi potrebuju veće supruge
Mala kazališta igraju historijske drame
Mali ljudi uplaćuju velike automobile
Male pjesme zahtijevaju najveće glasove
Mali narodi trebaju samo velike pjesnike
Pobijeđeni pjevaju junačke pjesme
A pobjednici kroz to vrijeme diskretno šute.
~ ~ ~ Agnosco veteris vestigia flammae.Ožiljkom jednim obogaćen. ~ ~ ~
Ja se odmah sjetim "Ne daj se Ines" i umrem
A lighthouse keeper in the desert sun.
Evo jedne, meni izrazito drage..
Balada o prolaznosti
Kad lutali smo svijetom
ko rasprsheno sjeme,
govorili smo sebi -
to je za neko vrijeme.
I ne znajuci da smo
na izgubljenom brodu,
mi vikali smo: "Kopno!"
dok gledali smo vodu.
Kad ljubili smo kratko
u tuzi kishne noci,
govorili smo za se
da ljubav tek ce doci.
Postavljali smo stvari,
al opet ne zadugo.
Za sva smo mjesta rekli -
odredit cemo drugo.
Kad radjala se sreca
i chekala je slava,
pomishljali smo opet -
to nije ona prava.
Kad prijatelja nema,
a dani idu sporo,
govorili smo za se
da vracaju se skoro.
Gdje najvishe smo dali
dobivali smo manje,
al mislili smo - to je
tek privremeno stanje.
Kad gubili smo zhivot,
govorili smo: "Neka"
i vjerovali chvrsto
da pravi tek nas cheka.
Putovali smo dalje
kad davno vec smo stigli.
Tek pocheli smo nesto,
a drugo vec smo bili.
I ostali smo tako
kraj odlazece vode,
nerazjashnjeni sasvim
i pomalo van mode.
U zapochetoj prichi,
u ljubavi bez traga,
jer svakoj smo se kuci
priblizhili do praga.
U privremenom redu
nekorishtenih stvari
ni osjetili nismo
da sami smo, i stari.
Dok vjerovali jos smo
da samo put se mijenja,
mi rekli smo si "Zbogom"
govorec "Do vidjenja".
be the change you want to see in the world.
Nisam dovoljno upucen, ali ovo shto sam vidio svidja mi se 8)
"Dobro veče." - Milka Canić, supervizor "Muzičke slagalice"
Poshtovanje za Arsena, nekako svaka njegova pjesma ima dushu.. Mislio sam prvo da postujem "Ne daj se Ines", ali nju manje-vishe svi znaju, pa sad evo neshto manje poznato:
Poslije ljubavi
Poslije ljubavi
ostaju telefonski brojevi koji blijede.
Poslije ljubavi
ostaju case sa ugraviranim monogramima
ukradene po boljim hotelima.
Poslije ljubavi
ostaje obicaj da se bijelo vino nalijeva u dvije case
i da crte budu na istoj visini.
Poslije ljubavi
ostaje sto u kavani i zacudjen pogled konobara
sto nas vidi sa drugima.
Poslije ljubavi
ostaje na usnama metalni okus promasenosti
i adrese pozajmljenih soba od 4 do 6 .
Poslije ljubavi
ostaje recenica – dobro izgledas ništa se nisi promijenila,
javi se ponekad
imas jos moj broj.
Poslije ljubavi
ostaju tamne ulice kojima smo se vracali
poslije ljubavi,
ostaju melodije sa radija koje lagano izlaze iz mode,
ostaju tajni znaci,
ljubavne sifre,
ostaje tvoja strana postelje
i strah da ce neko iznenada doci,
spustena slusalica kada se javi neciji tudji glas,
hiljadu i jedna laz.
Poslije ljubavi
ostaje recenica: „Ja cu prva u kupatilo"
i odgovor: „Zar necemo zajedno?"
„Ovaj put ne"
Poslije ljubavi
ostaju saucesnici,
cuvari tajne koja nije vise tajna,
ostaje laka uznemirenost kada u prolazu udahnemo
poznati parfem na nepoznatoj zeni.
Poslije ljubavi
ostaju nepotpisane razglednice Venecije i Amsterdama,
prepune pepeljare,
prazno srce,
navika da se pale dvije cigarete istovremeno,
fotografije snimljene u prolazu,
zagubljene ukosnice,
taksisti koji nas nisu voljeli
i cvjecarke koje jesu.
Poslije ljubavi
ostaje povrijedjena sujeta.
Poslije ljubavi
ostaju drugi ljudi i druge zene.
Poslije ljubavi
ne ostaje nista.
be the change you want to see in the world.
cekaj me i ja cu sigurno doci
samo me cekaj dugo
cekaj me i kada zute kise noci ispune tugom
cekaj i kada vrucine zapeku i kada mecava brise
cekaj i kada druge nitko ne bude cekao vise
cekaj i kada pisma prestanu stizati iz daleka
cekaj i kada cekanje dojadi svakome koji ceka
cekaj me i ja cu sigurno doci
ne slusaj, kad ti kazu kako je vrijeme da zaboravis
i da te nade lazu
nek povjeruju i sin i mati da vise ne postoje
neka se tako umore cekati i svi drugovi moji
i gorko vino za moju dusu nek piju kod ognjista
cekaj i nemoj sjesti s njima
i nemoj piti nista
cekaj me i ja cu sigurno doci
sve smrti me ubiti nece
nek rekne tko me cekao nije
"taj je imao srece"
tko cekati ne zna taj nece shavtit
niti ce znati drugi
da si me spasila ti jedina cekanjem svojim dugim
nas dvoje samo znacemo samo kako prezivjeh vatru kletu
naprosto, ti si cekati znala kao niko na svijetu
naprosto, ti si cekati znala kao niko na svijetu
Kako Vaša bolest ?
takodje u izvodjenju srebdzije u serijalu posvecenom AD tj njegovim pjesmama
Kako Vaša bolest ?
milicaaaaaaa.. dijete.. nemoj da mlatish svashta To nije Arsenova pjesma, i samo zato shto je izvodi Rade Sherbedzhija ne mora da znachi da je Arsen napisao.. Pjesma "Chekaj me" je djelo ruskog pjesnika Konstantina Simonova..
Drugi put se raspitaj malo :P
be the change you want to see in the world.
Hvala The_Infinite!
Nadam se da ce svi malo obracati paznje na ono sto postuju. Greske se svakako svima desavaju. Ali, na svakom cd-u, pa i Radetovom stoji lijepo napisano ko je sto radio: tekst, muzika, aranzman
~ ~ ~ Agnosco veteris vestigia flammae.Ožiljkom jednim obogaćen. ~ ~ ~
ups
sta cu ja sto nemam original cd
oprostite
Kako Vaša bolest ?
Popodnevna pjesma
Upućujem ovu lijenu popodnevnu misao,
nježnu i pohotnu
u ono dvorište u kojem sam vas gledao,
draga susjedo
Tisuću devetsto pedeset sedme godine
Kada je bila jesen slična ovoj
I kada su još u moj san udarali prozori
Roditeljske kuće utopljene u šibenskoj jugovini
U gradu koji je postajao moja bolnica
A mojom napola razbuđenom glavom kolali prvi tramvaji
plavi i uspavani
Adresiram tamo ovu misao i kažem: šteta
Bili ste ljubavnica mog cimera od osam do jedanaest
svakog jutra
Kako ste se zvali Ema, Selma, Alma, Adela
Da li je što izmijenilo Vaše lice, oči i trbuh
A kako sam Vam zavidio vraćajući se iz šetnje
od osam do jedanest izjutra
Uz četvrt kruha i mlijeko u jednom blijedom Peščeničkom mljekarstvu
Svim je bojama već moj prvi studentski rujan dodavao
malo crnog i malo tamnozelenog
I danas Vam iskreno kažem: šteta, šteta
Više vjerojatno i niste za takva šta
Ponovo ono dvorište
Vrijeme je za nedjeljni ribolov i vaš suprug odlazi
Vi znači danas dolazite jos ranije u moju sobu - oko pola sedam
A ja baš izlazim - šteta
Jer moj je cimer mrzovoljan tako rano
I ja bih Vam vjerojatno pružio više
Ali ja idem u šetnju
I šetao sam tako godinu i drugu
I ne da Vam se hvalim - bilo je toga
Kakve sve zemlje, pića, kakva mora, gdje sam sve bio
Gdje sam sve ljubio i kakve žene
Jer vama otvoreno mogu reći
Kuda sam sve šetao po kiši ujutro
Nekakav vlak je istruo u crnom proljeću u Poljskoj, blizu Rusije
Kakvu sam tamo ženu ostavljao, Isukrste
I kakva je mene ostavljala na sjeveru
Pijući neko nerazgovjetno piće svog naroda
Daleko, daleko, kao u snovima
Opet netko ovdje u Zagrebu u Jurijevskoj
Pa oči providne i dragocjene jedne Čehinje iz Brna
Vožderkove
Premještene zauvijek u moju utrobu
A takav snijeg i sve što treba - bilo je, bilo
Ali ono dvorište u kojem sam Vas vidao
Izmedu dva neodređena stabla crna od vlage one jeseni
Vas tako običnu i raskalašenu domaćicu i mirisi koje ste ostavljali u mojoj sobi
U sezonama 1957,58 i sljedeće
šteta, nepovratno šteta
A lighthouse keeper in the desert sun.
sva sam se najezila
"Life's but a walking shadow, a poor player, that struts and frets his hour upon the stage, and then is heard no more; it is a tale told by an idiot, full of sound and fury, signifying nothing".
Neko je pominjao jezenje?
~ ~ ~ Agnosco veteris vestigia flammae.Ožiljkom jednim obogaćen. ~ ~ ~
Ali samo kad je Serbedzija recituje!
A lighthouse keeper in the desert sun.
Otkako te ne volim
Vraca mi se okus, kao poslije bolesti
Strah me kad se sjetim, kuda me to moglo odvesti
Osmijeh mi se vraca, neces me prepoznati
Kao na slobodi, opet ucim jesti, hodati
Otkako te ne volim,
Opet nocu kise moje,
Izgubljeni zvuci, boje,
Ni sa kim ih ne dijelim.
Otkako te ne volim,
netko mi iz vlaka mase,
Prazno mi je, ali lakse
Otkako te ne zelim.
Pitao sam ljude, kolko ce to trajati,
Moze li se umrijeti, hocu li se poslije kajati,
Gnjavio sam ljude,pravio sam paniku
Prejako je svijetlo, samo da se oci naviknu
Otkako te ne volim,
opet nocu kise moje,
izgubljeni zvuci, boje,
Ni sa kim ih ne dijelim.
Otkako te ne volim,
netko mi iz vlaka mase,
Prazno mi je, ali lakse
Otkako te ne zelim.
Otkako te ne volim.
I can only say, there we have been: but I cannot say where...
Pricao bih ti o sebi
kad su hladne noci duge.
Toliko je tog u meni -
slusao sam vjecno druge.
Pricao bih ti o sebi
vinom te i bolom trujem,
a ti se ko u snu smijesis;
Sto od tebe ocekujem
kad si i ti kao i sve druge
slucajno pored mene.
Ne vjeruju nista tvoje oci zaljubljene
kad si i ti samo nocni putnik,
sto daleko svjetlo prati.
Svatko prica svoju pricu -
tko ce koga saslusati.
Pricao bih ti o sebi
sto se ne zna, sto se ne smije.
Ti si bila prevarena -
lagale su moje pjesme.
Pricao bih ti o sebi,
ali noc se blizi kraju.
Opet ce nas naci jutro
u sutnji i zagrljaju.
Billy,Lilly & Willy!
Kako volim kontrastriranje ... mmm
~ ~ ~ Agnosco veteris vestigia flammae.Ožiljkom jednim obogaćen. ~ ~ ~
Gdje ces veci kontrast od Sport Billy-ja koji voli poeziju!Originally Posted by apsolutno_nemoguca
Billy,Lilly & Willy!
evo malo veselih 'notica',za promjenu,nesto novo od Arsena.Prije nedugo sam dobila njegovu novu knjigu,s pjesmama za djecu.Prelijepo izdanje(Meridijani),a knjiga se zove 'Djecje oci'.
Kako Se Pravi Djecja Pjesma
djecja pjesma se pravi ovako:
uzme se sunca,uzme se kise
djecja pjesma se ne pravi lako
jer ne smije niceg biti suvise.
djecja pjesma se pravi ovako:
uzme se srece,uzme se neba
djecja pjesma se sprema polako
i mnogo toga dodati treba
shuma,rijeka,dobra volja
bit ce bolja,bit ce bolja
toplo ljeto,more,ladja,
bit ce sladja,bit ce sladja
cvijet u travi,miris polja
bit ce bolja,bit ce bolja
---
Djecja pjesma se ne pravi lako
mijesati treba,treba peci
u toj su stvari,to znade svatko,
najmanje vazne note i rijechi
S Jednog Sam Lica Ucio Boje
S jednog sam lica
ucio boje
vidim da tople
dobro mu stoje
Al kad se javi
kakva teskoca
boja je plava
mir i hladnoca
Ako se lice
okrene k meni
poblijedi zatim
pocrveni
Sve mi te boje
kazuju jedno
Ona me voli
ochigledno.
Zavrsna Pjesma
Odbaci stare fore
i te ideje mutne
da srecu nadjes samo
kad drugom krava crkne
I popljuj stare sheme
da tamo radost bukne
da samo jednom svane
kad drugome omrkne
Netko pred kucom zebe
u tebe badnjak gori
pusti ga da se zgrije
SVOJA VRATA OTVORI
Mozda je putnik kasni
i mozda glad ga mori
daj mu kruha i soli
SVOJA VRATA OTVORI
Odbaci stare fore
i te ideje mutne
da srecu nadjes samo
kad drugom krava crkne
Tek onog nadje sreca
tko drugom je pozeli
on vidi gdje se mnozi
to sto s drugim dijeli
Netko pred kucom zebe
u tebe badnjak gori
pusti ga da se zgrije
SVOJA VRATA OTVORI
"... Ne traži istinu ako ne znaš šta bi s njom..."
Djevojka iz mog kraja
Provela je noć na putu
kojim kreću od davnina
naši snovi prema svijetu
s Perkovića preko Knina
U očima njenim more
svjetluca joj sol u kosi
ona neda da je slome
otima se i prkosi
Djevojka iz moga kraja
na usnama njenim kušam
okus prvih poljubaca
okus prvih oskoruša
ima želju da me liječi
djevojka iz moga kraja
Provela je noć na putu
na kojem se nade gase
ostala je svu noć budna
u vagonu druge klase
U očima njenim more...
Djevojka za jedan dan
Još jedan susret, koraci u snijegu
I ruka neka, već je pored mene
Jer neprestano, mi smo u bijegu
I slijedimo se dugo kao sjene
U mojoj sobi ostaješ do jutra
A sad su noći ledene i plave
Pričaš o svemu što nas čeka sutra
Kad dođe vrijeme buđenja i jave
Maštaš o moru, kamo ćemo poći
Jednoga dana u suncu i sjaju
Gasimo svjetlo, ti zatvaraš oči
I priča nam se tako bliži kraju
Zar je sve to samo san
Djevojke za jedan dan
Djevojke za jedan dan
Za dan
Od tad te viđam mnogo mnogo puta
Na trgu, plesu, u nekoj kavani
I želio bi makar pet minuta
Da ti se javim da budemo sami
Govorio sam, već je bilo kasno
O našoj davno zamišljanoj sreći
I vidio sam, vidio sam jasno
Da mi ne želiš ništa više reći
Ja opet živim sam na kraju grada
I često slušam vlakove na mostu
Ili u ponoć kada kiša pada
Otvaram vrata nepoznatom gostu
Volio sam sada znam
Djevojku za jedan dan
Djevojku za jedan dan
Za dan
Pjeva Gabi Novak
Otok
Ti si otok sam i dalek
okružen morem
Nisi bio za plićake
ni za kopno stvoren
Ti si kamen na pučini
oko tebe vali
Mnogi su ti htjeli prići
ali nisu znali
Ja bih mogla željna slobode
živjeti tamo bez kruha i vode
Ja bih mogla ljubavi željna
Živjeti tamo gladna i žedna...
Ti si otok sam i dalek
okružen morem
Nisi bio za plićake
ni za kopno stvoren
Ti si otok
pored tebe naše lađe plove
Ti si mjesto za sanjare
i za pustolove
Ja bih mogla željna slobode
živjeti tamo bez kruha i vode
Ja bih mogla ljubavi željna
Živjeti tamo gladna i žedna
Last edited by odli; 05-12-06 at 15:22.
Conditioning is what makes us feel ignorant, and our apathy feeds our hate.
odli, odlicna je ova od gabi
chula sam da i sa novom jetrom pije ne trijezni se
"Life's but a walking shadow, a poor player, that struts and frets his hour upon the stage, and then is heard no more; it is a tale told by an idiot, full of sound and fury, signifying nothing".
There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)
Bookmarks