Nema jednog bez drugog tako da je opet u pitanju patriotizam. I zasto postoji ljubav prema sopstvenom narodu? Zasto bi volio jedan narod vise od nekog drugog? Druga je stvar ako su mi drazi ljudi koje licno poznajem od ljudi koje ne poznajem, ali to opet nije patriotizam nego nekakvo prijateljstvo. A poznajem i ljude koje vjerovatno ne bih branio iako su moj narod i poznajem strance kojima bih pritekao u pomoc iako nisu moj narod.
Odbranu svog interesa opet ne bih poistovijetio sa patriotizmom. Odbrana podrazumijeva ofanzivu koju si pomenuo. I taj napadac ima neki razlog zasto je napao drugu drzavu. I te ljude je neko ubijedio da je to ispravna odluka koja duboko u sebi ima korijen u patiotizmu i osjecaju superiornosti i pravicnosti. Dakle opet se vracamo na pocetak i na taj osjecaj pripadnosti necemu drugacijem i boljem sto je istovremeno i osjecaj separatizma od "inferiornih".
Bookmarks