Saudijska Arabija priznala nakon dvije nedjelje da je Kašogi ubijen u njihovom konzulatu.
Vele da je nastradao u tuči koja je izbila u konzulatu.
Seems legit.
BBC
Jamal Khashoggi case: Saudi Arabia says journalist killed in fight
US President Donald Trump said what had happened was "unacceptable" but added that Saudi Arabia was a "great ally".
Al Jazeera
Saudi Arabia admits Jamal Khashoggi killed in Istanbul consulate
US President Donald Trump said he found Saudi Arabia's explanation about Khashoggi's credible.
"It's early, we haven't finished our review or investigation, but … I think it's a very important first step," he said.
Trump said sanctions against Saudi Arabia "could be" something he would consider but "it's too early to say" how the US will respond for now.
He said he does not want to cancel a multibillion-dollar arms deal with the Saudis in response to the admission of guilt.
"I would prefer, if there is going to be some form of sanction or what we may determine to do, if anything ... that we don't use as retribution cancelling $110bn worth of work, which means 600,000 jobs," he said.
Last edited by ASC; 20-10-18 at 14:00.
Poslato sa kompaktne pisaće mašine Note 8 x2
............ Ż\_(ツ )_/Ż.............
Sky News
Sky sources: Jamal Khashoggi's body parts found
Evo vele da su pronađeni djelovi tijela Kašogija u bunaru koji se nalazi u okviru rezidencije konzula Saudijske Arabije u Istanbulu.
The Guardian
Saudi king and prince phone Khashoggi's son to give condolences
Nema mi ništa jače u cijeloj ovoj priči od toga što se sad Erdogan kao bori protiv ovakvog ponašanja Saudijaca i izgleda kao mila majka pri njima, pored svega što on radi sa gulenistima i Kurdima.
Last edited by ASC; 23-10-18 at 17:42.
Lol, najzad su priznali da su planirali da ga ubiju. Jos jedan u nizu dokaza da realnost nije toliko komplikovana kao sto bi neki htjeli. Vecina stvari na koje pojedini gledaju kao na kakve teorije zavjere i slicno su savrseno ocigledne i jednostavne.
Look upon my works ye mighty and this pear...
Razni politički trendovi događaju se na prostoru Europe zadnjih mjeseci i godina, no jedna snaga koja je imala veliki utjecaj desetljećima, socijal-demokracija, je na umoru. Zašto se to dogodilo i kako će utjecati na Europu?
Gledajući u globalu, socijal-demokratske stranke nižu poraz za porazom još od 2010. godine na ovamo i to diljem Europe - Češka, Austrija, Francuska, Nizozemska, Italija, Švedska, Njemačka... Gdje god pogledamo u Europi nekoć moćni "lijevi centar" sada se raspada, a glasačko tijelo rasipa se prema novim snagama ili pak prelazi na suprotnu stranu političkog kompasa. Na nekim izborima socijal-demokracija pretrpjela je tolike udarce da izgleda kao da još uvijek dobivaju samo glasove svojeg velikog članstva i uže obitelji tih članova.
Nakon Drugog svjetskog rata socijal-demokracija stajala je zajedno s desnim centrom kao jedan od dva ključna stupa europske demokracije. Sada se taj stup mrvi i od njega će na kraju malo ostati. Ne znači to da će socijal-demokracija u potpunosti "nestati", ostat će, ali će biti jako blijeda sjena sebe same, otprilike kao što su i komunističke partije koje još opstaju po Europi - postoje, ali su uvelike beznačajne (osim možda jednog ili dva izuzetka).
Čini se da je narodima Europe jednostavno dosta socijal-demokracije, ali zašto? Možda im je trebalo dobrih pola stoljeća da shvate kako je crvena boja tih stranaka samo prigodan dekor koji ne znači previše jer u suštini socijal-demokracija je ideologija koja možda i promovira društvenu pravdu, donekle, ali isključivo u okviru kapitalističke ekonomije. Drugim riječima, kada stvari postanu "ozbiljne", od socijal-demokrata ne može se očekivati ništa radikalno, a to se najbolje vidjelo nakon udara velike financijske krize na Europu nakon 2008. godine.
Bila je to i tipična kriza kapitalizma, ali žešća od prethodnih. Biračko tijelo tražilo je, u najmanju ruku, da se kazne percipirani krivci, a socijal-demokracija kaznila je - biračko tijelo, odnosno sam narod, spašavajući u kriznoj situaciji stup svoje ideologije, kapitalizam, a ne "društvenu pravdu".
Ne mora prosječni birač biti ekonomski stručnjak da vidi kako je riječ o veleizdaji. I zato danas u Europi socijal-demokracija tone puno brže i puno nepovratnije od recimo desnog centra - zato što se od desnog centra očekuje da bude u službi tržišta.
Na takve stvari birači možda i nisu obraćali toliko pažnje za vrijeme boljih godina, ali u zadnjem desetljeću maske su ili pale ili su strgnute vladajućima s lica.
Budućnost socijal-demokracije vidimo na primjerima Francuske gdje je Socijalistička stranka (koja čak nosi i lažno ime, jer socijalistička definitivno nije) osvojila mizernih 6,4%. Ili u Grčkoj gdje je nekoć moćni Pasok dobio samo 6%.
Što će se onda dogoditi s europskom politikom? Sve ovisi o izazivačima novog doba, odnosno novom desnicom koja se još ni nije do kraja artikulirala, ali možda i novom ljevicom koja tek treba samu sebe negdje konkretno stvoriti. Ukoliko izazovi ne budu preveliki moglo bi se dogoditi, primjerice u Njemačkoj, da dobijemo dugi niz godina jednostranačke vlasti odnosno desni centar (u ovom primjeru CDU) koji će držati cijeli ostatak političkog spektra na marginama. Da, u slučaju Njemačke AfD brzo kroči naprijed, ali i to će se usporiti naglo ako se CDU riješi sve nepopularnije Merkel i na njeno mjesto postavi osobu koja će prilagoditi retoriku nervoznim glasačima. Stvar je u tome što CDU i slične stranke diljem Europe to i mogu - mogu vratiti odmetnuto biračko tijelo natrag u "tor" tako da mu se prilagode, izađu mu u susret. Socijal-demokracija to pak ne može - ona da prelista sve stranice svoje ideologije više ne može naći gotovo ništa što bi dobro zvučalo europskom radniku u 21. stoljeću.
Marginalizacija socijal-demokracije imat će i veliki utjecaj na budućnost Europske unije i njenih institucija jer iste su stvarane, doslovno, na temelju ideja moćnih socijal-demokratskih opcija koje su tvorile neslužbene velike koalicije s desnim centrom.
Tek polako se zaboravlja velika kriza koja je počela 2008., a socijal-demokrati ponovno su upali u novu zamku dolaskom migrantske krize i to će im još srozati postotke. Naime, ne tako davno upravo su ljevičarske snage, naročito iz redova jakih sindikata, bile najglasniji protivnici imigracije osuđujući takve planove kao kapitalističke planove potkopavanja položaja radnika na tržištu (više radnika traži posao, veća eksploatacijska snaga kapitalista). To se negdje izvrnulo, poprilično, do te mjere da su tzv. moderni ljevičari, naročito socijal-demokrati, počeli se ideološki još bliže okretati liberalnim i tržišnim interesima te samim time podupirati masovnu imigraciju. Od njih se definitivno nisu očekivale ksenofobne parole, očekivao se samo zdravi razum - da se otvoreno založe za realna rješenja, za zaštitu i domaćeg radnika i da se pronađe racionalno i humano rješenje za pitanje imigranata. Po tom pitanju dovoljno bi bilo, recimo, otvoreno se zalagati za okončanje rata u Siriji i već bi se migrantsko pitanje prepolovilo - nažalost, socijal-demokracija po tome nije učinila baš ništa, samo je pojačala problem.
No, čak da se socijal-demokrati i jesu drugačije postavili prema novim izazovima, možda im čak ni to ne bi puno pomoglo. Naime, postoje i druge snage koje ih sve snažnije guraju u ropotarnicu ideologije. Njihov inicijalni cilj svakako je bio hvalevrijedan - socijalna država s javnim zdravstvom, obrazovanjem i mirovinama - no, ti ciljevi su uvelike i ostvareni. Sada je došlo jedno novo vrijeme, puno tehnoloških promjena i iste nikako ne idu na ruku socijal-demokraciji. Naime, fizički rad u tvornicama i na pomičnim trakama je uvelike stvar povijesti (barem u Europi), što znači da sa scene nestaju i veliki sindikati koji su bili temelji glasačkog tijela socijal-demokracije. Vrijeme tipičnog proletarijata je za nama - sada se nalazimo u jednoj frenetičnoj utrci prema srednjoj klasi i tu socijal-demokracija počinje gubiti svoj raison d’ętre.
Jasno, oni koji se žele probiti u srednju klasu ili čak u gornji segment iste više ni ne mare za ideale socijalne države. Drugim riječima, samo glasačko tijelo počinje razmišljati o nekim drugim interesima. To dakako ne znači da u društvu više nemamo one koje treba zaštiti od eksploatacije, ima ih itekako puno, ali socijal-demokrati su upravo ti koji su se među prvima "požurili" kada je riječ o vlastitom klasnom napretku te zbog toga danas više nemaju, ni da žele, sluha za mase.
Postoji određena visina s koje se narod više ni ne vidi ni ne čuje dobro, socijal-demokracija je tamo zaglavila i na tom stadiju će i nestati.
Dobro, neki će reći kako budućnost socijal-demokracije i nije baš tako siva, što je recimo s Jeremyom Corbynom? Da, Jeremy Corbyn je iznimno popularni lider britanske Laburističke stranke i postoji šansa da bi mogao postati i lider Britanije, ali je li Jeremy Corbyn zaista "socijal-demokrat"? Svatko tko je malo pozornije pratio njegov politički i ekonomski program, njegovu žestoku kritiku bankarskih elita, pa čak i njegovu vanjsku politiku, znat će da je Corbyn daleko više na strani demokratskog socijalizma, a ne socijal-demokracije. Zvuči slično, ali je riječ o dvije vrlo različite ideje.
I upravo demokratski socijalizam možda je i jedina šansa za oporavak lijevog centra, ali to će opet biti samo iznimke. Rješenje ne može biti da se velike stranke socijal-demokracije preorijentiraju u demokratsko-socijalističke, jednostavno većina to nema u sebi (pa i britanska Laburistička dobrim dijelom želi protjerati Corbyna kao "uljeza"). Rješenje će prije biti stasanje novih modernih stranaka demokratsko socijalističkih uvjerenja (ideja koju će u Europi tek trebati totalno oblikovati, a to definitivno ne znači kopiranje recimo posrnulog modela iz Latinske Amerike).
Puno "velikih" ideja gurnuto je na marginu tijekom novije povijesti. Neke ideje su, nadamo se, zauvijek i nestale (rasna segregacija, robovlasništvo). Ideje poput marksizma-lenjinizma, odnosno revolucionarnog komunizma također više ne daju ni dima, kamoli vatre. Nekoć u Europi utjecajan monarhizam sada je zauvijek sveden na ceremonijalne protokole. Socijal-demokracija sebe još uvijek naivno smatra relevantnom snagom, ali posve je očito da to više nije.
Njenim daljnjim poniranjem Europa će ulaziti u periode sve većih političkih nestabilnosti i neizvjesnosti, jer desetljećima duga "pravila" na političkoj sceni više ne vrijede. Svjedočimo nestanku političkih divova i s njihovim odlaskom dolazi jedno novo doba za Europu, možda i lošije, možda čak i takvo da ćemo s nostalgijom gledati prema vremenima kada je socijal-demokracija bila sigurna na vrhu ili pri vrhu, ali kako to i biva s nostalgijom, ono prema čemu je osjećamo više nije ono što pamtimo.
-D. Marjanović, advance.hr
"Anybody driving slower than you is an idiot, and anyone going faster than you is a maniac"
Izlazak Amerike iz INF sporazuma za Evropu moze biti koban.
Novi brazilski desničarski predsjednik Jair Bolsonaro poručio je kako više "nema smisla" održavati diplomatske odnose s Kubom zbog njihovog "kršenja ljudskih prava".
"Anybody driving slower than you is an idiot, and anyone going faster than you is a maniac"
Koji shprint Kine od 2005 na ovamo...
https://dms.licdn.com/playback/C5105...cun5nxC15VKlqs
"S tim nasim vojnicima, kazem vam, ne mozemo ni da idemo u lov na zeceve..."
E zamisli da ti u ekonomiju upumpaju tu količinu novca... Dobar način da boostuješ posao...
Poslato sa kompaktne pisaće mašine Note 8 x2
............ Ż\_(ツ )_/Ż.............
Ne škodi ni to što po svijetu imaju posla sa raznim Brajovićima...
- .- - .- - .- - .. .-. .- -- --- ... -. .--- .. -.-. .... .- .-. ..
ne škodi ni to što je kazna za korupciju obično ona najstrožija, da je CG sistem tamo poubijali bi se među sobom od gladi
She is only here to annoy herself!
Meh. Kao i svuda, strada onaj ko se zamjerio partiji. Na njihovu žalost, kinesko stradanje je takvo da nema tog Fijipa koji ih može pomilovat.
https://www.independent.co.uk/news/w...-a8619721.html
Wind of change
Svidjaju mi se ovi novi momenti... no sto cemo s NATO-om??
Britanska banka nece da vrati Vrnecueli neko preostalo zlato iz rezervi koje su se cuvale u Britaniji. Pocelo se sa otvorenom otimacinom, dobro je bar su pokazali pravo lice.
A i oni su nasli dje da skladiste zlato, umjesto u svajcarsku ka svaka postena vlada
Nisam Argentinac mada kazu da sam k'o Caniggia
Znam Maradonu i sa njim cesto fudbal igram
Доље Ротшилди
https://www.bbc.com/news/science-environment-46496967
SAD, Saudijska Arabija, Rusija i Kuvajt. Lijepo je znati ko je najvise zasluzan za sjebavanje svijeta.
Look upon my works ye mighty and this pear...
[IMG][/IMG]
There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)
Bookmarks