Rekao je (Kant čini mi se, ili je Hegel, nebitno) - "sve što je propalo i trebalo je da propadne!".
Uopšte ne bih potcjenjivao snagu privrženosti stanovništva u PV i po sjeveru Crnoj Gori. Naprotiv! No ukoliko bi se takve težnje ikad pojavile -
srećno im bilo, nek putuju đe im drago!
Ponavljam, ne treba se zanositi granicama. Granice se stalno mijenjaju i mijenjaće se. Ni ove Crne Gore nijesu za sva vremena. Ko to misli neopjevana je budala.
Naš je zadatak da kao generacija čuvamo sklad u Crnoj Gori, jer samo ćemo tako čuvati i njen mir i njenu cjelovitost. Niko u CG ne smije se osjećati ko u tuđini. Naprotiv, ne samo "ukućanima" već i drugima trebamo razvijati osjećaj da je u Crnoj Gori srce otvoreno i za njih. Naravno,
sve dok poštuju red i pravila kuće.
Središte ove države (i duhovno i svako drugo) je na Cetinju. Samo za Cetinje sam spreman garantovati da će Crna Gora postojati dok njega bude. Sve ostalo - može i ne mora nužno ostati u Crnoj Gori. To će zavisiti samo od nas.
Granice su potpuno nebitne. Bitno je da Crna Gora bude srećna zajednica njenih zadovoljnih građana. A za to treba i vizionarstva i mudrosti. Naši potomci mogu naslijediti samo ono što im mi ostavimo...
I još nešto... Da li znaš (moj poštovani prijatelju) da je Crna Gora prvo priznanje i tretman suvrene države stekla upravo zBog i nakon prvih borbi za Hercegovinu? Da..svojevremeno je , po meni najveći Petrović (posle Sv. Petra) knjaz Danilo poslao starijeg brata, velikog vojvodu Mirka da povede vojsku na poziv braće u Hercegovini koji su digli ustanak i pokuša š njima osloboditi istu. Vojske (crnogorska i turska) su se sudarile više puta, no glavna je bitka povedena na Grahovcu maja 1858. To da smo bitku (iako znatno malobrojniji) dobili vjerujem znaju svi, no to da je Turska zavapila kod Austrije da posreduje jer se svi begluci u Hercegovini najednom nađoše u milosti crnogorskog knjaza - to vjerujem malo ko zna. Kako bi (makar privremeno) zadovoljila Crnu Goru istoj je dato prilično proširenje na zapad. Crnoj Gori su se pripojile sledeće oblasti: Grahovo, Rudine, Niksićka Župa, polovina Drobnjaka, Tušina, Uskoci, Lipovo, Gornji Vasojevići, djelovi Kuča i Dodoši. ali (što je nabitnije) priznate su joj granice od strane velikih sila. Hercegovina, na žalost, tada osta i dalje u rukama stranih sila, a pokušavali smo je oslobađat nakon toga još nekoliko puta.
Nikada nijedan Crnogorac (a još manje neko od žitelja Hercegovine) nije je posmatrao drugačije nego Župu, Uskoke, Drobnjake, Bjelice, Šarance i dr. crnogorska hercegovačka plemena kojima danas niko normalan ne spori da su Crnogorci.
Koga interesuje što o samoj bici, kad je već pomenuh, može (mada šturo) nać ovđe
http://sr.wikipedia.org/wiki/Bitka_na_Grahovcu
Bookmarks