Originally Posted by
El Re
Poštovani prijatelju,..vidio sam tvoj post još juče...Ozbiljan post zaslužuje ozbiljan odgovor tako da sam, da bi mu se primjereno posvetio, trebao nešto slobodnog vremena, koje mi je zBog obaveza sve teže naći. I evo to upravo sad činim.
Elem, zahvalan sam ti na postu (prije svega zato što si se temeljnije uključio), no kako tvoje zaključke ne dijelim, jasno je da su mi "navukli oblačinu" na čelo. A u tome ne može svako uspjeti. Svega vas 3-4 iz ove naše "udbaške" ekipe s kojima dijelim slične vrijednosti i koje izrazito uvažavam.
Ajmo redom...
Da, apsolutno ostajem pri stavu da meni kao Crnogorcu sunarodnik jeste i (po svim uzusima nauke) može biti samo drugi Crnogorac/ka. Svi drugi mogu biti manje ili više bliski , no jesu i mogu biti - drugi. To ne znači da bliskost s ljudima određujem prema njihovom nacionalnom iskazu. Gluposti! Imam puno Srba, Bošnjaka, Hrvata (pa čak i nekih ljudi van balkanskog prostora) koji će mi lično biti bliskiji i vredniji nego što to jesu ili će ikad biti pojedini Crnogorci.
No, na etničkoj ravni dijelim i dijeliću i nade i brige, i dobro i zlo, koje jesu ili će biti zajedničke za rod crnogorski čiji sam dio.
To pomenuh, čisto da razjasnimo... Da ne ostane kakve dileme ili se što izgubi "u prevodu"...
MEĐUTIM, (a tu vidim često uzroke razlike koja se javlja i sa mnogima s kojma inače imam saglasje) ja se od mnogih vas razlikujem po tome što većina mojih uvjerenja proističe iz činjenice da sam čitavog svog života pasionirano izučavao prošlost Crne Gore i Balkana i došao do nekih (nekad i meni samom šokantnih) otkrića koja su me dovela do zaključaka koji se izrazito razlikuju od onog što predstavlja današnju kolektivnu svijest Crnogoraca. Ta svijest o samima sebi koju oni imaju predstavlja samo detalje istrgnute iz konteksta i stoga se dramatično razlikuje od onog što bi Crnogorci mislili o sebi da o vlastitoj prošlosti (dakle samima sebi) znaju više. Crnogorski narod danas je u stanju potpune zbunjenosti (bolje rečeno: sluđenosti), jer je negdje (u većini instinktivno) počeo da polako razumijeva da ono čemu je učen generacijama unazad ne samo da nije čvrsto tlo za izgradnju identiteta, već u većini nije ni istinito. A na lažima se ne gradi. Kao posljedica zapadanja u takvo stanje pri promišljanju stvarnosti i budućnosti pojavljuje se fenomen čvršćeg vezivanja nacije za aktuelni trenutak odnosno datost koja upravo traje.
Suviše držim do vlastitog naroda, tako da mi nije pomalo tužno za gledati, jako bi me zabavljalo. E sad se nemoj naljutiti, ali moram reći da i vas nekoliko koje izrazito cijenim znate pokleknuti pod teretom pritiska da na taj način promišljate stvarnost. Tj. vjerujete da će CG biti još jako dugo ove i ovakve demografske i uopšte socijalne slike. Možda sam ja u krivu i griješim, ali mislim da - neće. A zašto? Zato što smo mi sudionici procesa. Taj proces je tek započeo. U svim elementima neće se ni završiti za naših života. Čitavo stanovništvo Crne Gore prolazi kroz nevjerovatnu metamorfozu. Ta metamorfoza se ne dešava prvi put u njegovoj istoriji. Kad bi Crnogorci zaista znali više o sebi, došli bi do frapantnog zaključka da se određene pojave na prostoru CG ciklično ponavljaju, a svaki ciklus traje ne kraće od 150 i ne duže od 250 godina. Nemam vremena da to sad elaboriram, no fenomen je povezan sa činjenicom da se na maloj Crnoj Gori srijeću, prožimaju, a najčešće i sudaraju nekoliko svjetova i civilizacija. No, i o tome , drugom prilikom.
Dakle, kad ja kažem na primjer: "Marko Marković nije moj sunarodnik jer se isti deklariše kao pripadnik NN naroda", to samo znači da sam ja to primio k znanju, da ću poštovati i da očekujem i želim da mu to država uvaži. No to ne znači da smatram da "M. Markovića" (posebno ukoliko isti ima isto etničko porijeklo) država Crna Gora (čitaj:Crnogorci) trebaju tretirati ko da je njegov stav nekakva vrijednost koju nacija i društvo trebaju da štite. Gluposti! Svaka država ima neki narod koji čini kičmu te države. On je matica. Kao i kod rijeke, snaga jedne države leži u matici. Funkcija matice je da sebi privlači, nosi i vuče naprijed. Što više, privlači, valja i vuče, to je rijeka (država) jača. Kada matica oslabi ili je nema, rijeka (čitaj: država) postaje baruština koja polako isparava na Suncu i u kojoj (pod uticajem parazita koji osobito vole baruštine) umire život.
Poštovani prijatelju, nijedan nacionalni identitet bilo kog naroda u regionu nije dovršen. Zato je potpuno deplasirano isticati bilo kakvu kartu s nekog od Popisa jer proces i dalje traje, a nacionalno tkivo Crnogoraca polako oživljava. Bilo koji podatak izvući i prezentirati, nalik je tome kao da recimo govoriš o članu porodice (ženi, djevojci, djetetu...) i ističeš neku njegovu sliku kao relevantnu za zaključke, iako je ona bila i samo može biti - prikaz jednog trenutka u prošlosti.
Vidi, hrvatski i srpski identitet su zBog uticaja Crkve (kao u tom procesu nezamjenjive institucije), najdalje odmakli. Ipak, i u tim državama se još bore sa krizom identiteta, pa svako-malo prebiraju i kopaju po prošlosti jer se ista i dalje preispituje, što je, koliko god bilo bolno, dugoročno jako pozitivno/ljekovito. Crnogorci tek ulaze u ovaj proces, no autohton crnogorski identitet je već artikulisan i više ga niko ne može spolja ugroziti. Sva opasnost postoji samo zBog činjenice da se u kompletiranju tog identiteta duže zaglavi na stranputici. A to "duže" svakako može biti duže nego što će posledice krize identiteta "tresti" Srbe i Hrvate, jer se (na žalost), kao i u BiH i Makedoniji, i ovđe pokušava imitirati suviše bukvalno shvaćen model društva zasnovan na vrijednostima učenja protestantskih crkava. I o tome ću više nekom drugom prilikom.
Ono što je paradoksalno jeste činjenica da Crnogorci imaju sve mehanizme da svoj identitet (pa dakle i mjesto u zajednici, ali i novi sistem vrijednosti) relativno brzo izgrade i dovrše, jer postoji nevjerovatno visoka privrženost necrnogorskih naroda Crnoj Gori, a sama prošlost (što je atipično za Balkan) gotovo da uopšte nije traumatična. Na žalost, Crnogorci (kao matica rijeke po imenu Crna Gora) nemaju doraslu društvenu elitu da ovaj proces vodi i dovede do kraja. Naprotiv, sam proces se često i svjesno usporava jer se produbljivanje antagonizama koristi za skrivanje vlastite nedoraslosti, odsustva vizije, krize ideja, ali i za lično bogaćenje komadanjem društvenog bogatstva.
A da imaju tu elitu ili da se može pojaviti, Crna Gora bi kroz najviše dvije decenije imala stanovništvo nevjerovatne kohezije i stepena okupljenosti oko Crne Gore. U odsustvu, Crnogorci će svoje "korito" probijati kao narod krećući se u više rukavaca. Srećom, ono što je bitno za epilog tog procesa - krećemo se u pravom smjeru.
Crnoj Gori je potreban neko ko će otvoriti, riješiti i zatvoriti "srpsko pitanje" u CG. Veći dio tog podprocesa može se obaviti mirno i bez ozbiljnijih turbulencija, dok će, na žalost, rješenje za dio problema morati biti nametnuto.
Crnogorski nacionalni i državni organizam nemoguće je ozdraviti baveći se samo onim što je u Crnoj Gori, tretirajući istu kao da je ostrvo i kao da susjedstva nema. Osim što je nemoguće ignorisati postojanje dijela naroda istog etničkog korijena koji živi u tolikom broju i uz granicu dužu od 200 km, pri tom je to pokušavati i nenormalno i amoralno. Ponavljam još eksplicitnije ono što sam već ranije rekao -
Neodrživo je (da ne kažem stupidno) vršiti unutrašnje integrisanje crnogorskog naroda na etničkom i kuturološkom principu, a pritom za one u okruženju koji tu bliskost sa nama dijele reći da za njih princip ne važi. To je potpuni nonsens i nema te nauke koja bi takvo ponašanje racionalno objasnila i opravdala.
Inače, crnogorski narod je tek od skora počeo uživati priznanje ostalih naroda iz okruženja i šire, pa procesi identifikacije naših "rođaka" u okruženju sa crnogorskim narodom i Crnom Gorom (mada bi moglo i bez navodnika) nijesu mogli otpočeti ranije, već će tek uslijediti. Ta pojava će biti prisutna u direktnoj srazmjeri sa unutrašnjim i ukupnim snaženjem Crne Gore.
ZBog viševjekovne utopljenosti u srpski etnicitet svi djelovi našeg naroda, bez obzira u kojoj državi imali (ne)sreću da žive, bolovali su od iste "bolesti". Prirodno je da je ta bolest izliječena prvo u središtu/jezgru našeg naroda, no za činjenicu da se sa tom bolesti djelovi našeg naroda bore i dalje trebamo imati razumijevanje, tim više jer se od te "bolesti" i sami još oporavljamo.
Na žalost, "post" nije forma koja mi pruža mogućnost da ovako ozbiljne pojave i pitanja detaljnije objasnim i obrazložim, no, volio bih da sam ti dio motiva za moja uvjerenja, uspio predstaviti.
Bookmarks