pravo lice Srpske Pravoslavne Crkve

[HIGHLANDER]

EKSKLUZIVNO: Mirko Đorđević, teoretičar religije
Amfilohije bi da bude novi vladika Rade
Poznata mi je opsjednutost mitropolita Amfilohija da bude novi vladika Rade, da bude i crkveni i državni poglavar. A to je u 21.vijeku teško, osobito na ovom našem prostoru gdje su strasti uzburkane, gdje nemamo neku čvršću, dublju i pouzdaniju demokratsku tradiciju.Mislim da mu je ta opsesija jaka, ali znate psihološki zakon, da kada opsesija pred nekim ili nečim postane jaka ona se pretvara u maniju i daje obrnute rezultate, kaže u ekskluzivnom razgovoru za Republiku, ugledni teoretičar religije Mirko Đorđević i dodaje da je Rumija jedan nedopustiv čin i razaranje deset vjekova starog ekumenskog simbola zajedništva, koji je Amfilohije uništio za dva dana

Da li je ovako nagla ekspanzija SPC-a, pogotovo u srpskom društvu, posljedica toga što je u proteklih 50 godina socijalizma bila zabranjena? I da li su se njeni predstavnici dobro snašli u toj novoj moći koju su dobili?
- U vrijeme socijalizma crkva je bila marginalizovana i svedena na prostor od porte do oltara. Sa slomom tog modela ruskog komunizma, naglo se promijenila uloga SPC, ona se pojavila na društvenoj sceni i vrlo brzo je, sa margine, osvojila zavidno mjesto. Od onda pa za sve vrijeme Miloševićevog ciklusa balkanskih ratova, ona je igrala vidnu ulogu, sa jedne strane kao crkva, a sa druge kao politička institucija.A ta uloga je međutim problem. Što se Miloševićevog režima tiče, dobar dio jerarhije bio je okosnica i jedan od stubova tog autoritarnog režima i njegovih ratnih ciljeva, i u tom smislu dobar dio naše jerarhije davao je Miloševiću duhovnu logistiku i podršku za ostvarivanje njegovih ratnih ciljeva, što nije velika tajna.
Podsjećam na izjavu od prije petnaest godina u ''Ninu'' mitropolita Amfilohija koji je tada rekao :''Čini čast Miloševiću i srpskom rukovodstvu što su započeli ovo veliko djelo i ako ovo uspije urodiće velikim plodovima''!
A treći momenat kojeg primjećujem je da se u toj političkoj ulozi crkva nije najbolje snašla. Nije problem u tome što se crkva oglašava povodom društvenih i političkih zbivanja. Svaki svještenik i vladika imaju pravo, kao svi drugi građani, da se bave politikom, ali je nevolja sa našom crkvom u tome što je ona posljednjih godina povlačila poteze koji su bili u poličkom smislu egzemparno loši! To dolazi odatle što je naša crkva sav svoj odnos sa spoljnim svijetom usmjerila na relaciji crkva-država, a zanemarila relaciju crkva-društvo. Dakle da se odredi u modernom društvu i da ljudima u modernom društvu ponudi odgovore.
Njegova svetlost patrijarh srpski Pavle pojavljuje se na konvenciji Srpske radikalne stranke, gdje nije mjesto patrijarhu! On je takođe uputio apel da se obustavi pritisak na porodicu Karadžić, čime praktično daje podršku Karadžiću i ohrabrenje da se ne predaje. Što je najgore on time osnažuje one sumnje koje postoje u dobrom dijelu međunarodne zajednice, da su dijelovi jerarhije i crkve umješani u skrivanje haških bjegunaca čiji će se krvavi tragovi dugo raspoznavati na širokom prostoru Balkana i sa kojima Haški sud hoće da izađe na kraj. Treba gledati i zbivanja u Crnoj Gori i Makedoniji i zbivanja u našoj političkoj, sve nemirnijoj i nespokojnijoj sceni.
Da li mislite da crkveni velikodostojnici o ljudima koji su optuženi za ratne zločine pričaju kao o herojima, junacima zbog toga što im je žao što taj velikosrpski projekat nije uspio?
-Upravo je tako! Već sam rekao da se u tom periodu Miloševićeve strahovlade, kada se pokušalo sa tim projektom, koji je trebalo da bude pokriven šinjelom dične nam JNA, dobar dio jerarhije postavio uz Miloševića i sada se crkva teško rastaje i nema hrabrosti da se suoči sa tim dijelom svoje prošlosti i da okrene stranicu, ne samo svoga svjedočenja nego i saučesništva u tim zbivanjima! Otuda će lomovi u crkvi i vojsci biti pretposljednji lomovi Balkanskog rata.
A koji će biti posljednji?
-Posljednji će biti jedna vrsta ''vjerskog rata'' koji već počinje na širokim prostorima Balkana. On je za sada, Bogu hvala ,za sada samo verbalni ali poučeni lošim iskustvom imamo razloga da se bojimo nije li to uvod u veća zbivanja.
Pogledajte, zbog jedno čisto crkvenog problema koji traje 40. godina u odnosu sa MPC ,mi smo odnose sa Makedonijom sveli na najmanji mogući nivo i to u momentu kada su odnosi između dviju susjednih, nezavisnih država bilježili vidan uspon. Niko nije imao razuma da taj problem definiše kao crkveni, nego je postao par ekselans politički problem. Odnosi između države Crne Gore i SPC, odnosno Mitropolije Crnogorsko-primorske su zaista odnosi sukoba i nikada nijesu bili na nižem nivou. Tu zaista bjesni verbalni rat iz dana u dan! To je zbog toga što su zamijenjene teze i što crkva hoće da igra ne samo političku, već i rukovodeću ulogu.
Koliko je opasno, ne toliko ponašanje crkvenih velikodostojnika, nego dobrog dijela naroda koji podržava ono što oni rade? Podsjetiću vas da prema ispitivanjima javnog mnjenja SPC je u vrhu povjerenja građana i Srbije i Crne Gore.
- To je činjenica koju vrlo dobro znamo i koja bi zaista bi morala da zabrine jer građani koji se tako izjašnjavaju očigledno spadaju u onu kategoriju ljudi koji neće da razlikuju uzroke i posljedice i koji nemaju hrabrosti na pogledaju posljedice.Bez obzira na sondaže iz svakodnevnog života, znam da ogroman broj vjernika, a to je onaj mali dio koji dolazi na liturgije nedjeljom i praznicima, ne podržava takvu političku ulogu koja nas sukobljava sa svima. Ostalo je ono čemu pečat daju druge strukture oko crkve. Širokoj masi vjernika je ipak jasno da je Miloševićeva diktatura dovela do propasti mnogih, a da je najviše upropastila nas Srbe. Nikad manja Srbija u istoriji nije bila, čak i u vrijeme Despotovine je bila veća!
Da li se slažete sa ocjenama da su dva problema vezana za djelovanje mitropolita Amfilohija dakle, prvi u činjenici da su u posljednjih 15-tak godina Crnogorci ponešto saznali iz svoje istorije, prvenstveno da im je nelegalno ukinuta i država i autokefalna CPC,te da SPC drži sve naše crkve i manastire kao uzurpator tuđe imovine, a drugi u samom svetosavlju, koje negira sve specifičnosti crnogorskog naroda?
-One su kamen spoticanja odavno. Svetosavlje je ideološka sintagma nastala 1935. godine i ona nikakve veze nema sa Svetim Savom, kao svetiteljem i prosvetiteljem kakvih je u to vrijeme bilo i drugdje širom Evrope. Svetosavlje je politička ideologija nastala u okviru srpskog kulturnog kluba uoči Drugog svjetskog rata. Svakako da u toj ideologiji ima hegemonije i ekspanzionizma i to je ono od čega bi naša crkva trebalo da se ogradi, kako bi lik i djelo Svetog Save ostali u istoriji predmet ozbiljnog izučavanja. Mi istoriju ne možemo mijenjati. Bilo je kako je bilo. Znam to o čemu govorite. Međutim, stvar je u nečem drugom. Ako istoriju ne možemo mijenjati jer nema takvog Boga koji može učiniti da ono što je bilo, bude kao da nije bilo, možemo na istoriju trezveno gledati. Bojim se da se crkva ne pretvori u ideološki faktor koji će podsticati ljude na podjele.Pogledajte crkvene podjele na Balkanu.
Ne samo na Balkanu, već i cijelom pravoslavlju, ako se slažete?
- Naravno. Ali problem je vrlo lak za objašnjenje. Sve su pravoslavne crkve na Balkanu nastajale kao državne i nacionalne. Sveti Sava je 1219. godine zadobio autokefalnost tako što je pogazio sve kanone, nije ''pet para dao za njih''! I od svrgnutog cara i nemoćnog patrijarha dobio autonomiju, po logici svoja država-svoja crkva.I to pravilo na pravoslavnom istoku važi i danas. Dakle, ko ima nezavisnu državu imaće i svoju autokefalnu crkvu. Međutim, ne bismo bili pravedni ako bismo smetnuli sa uma da je autokefalnost mač sa dvije oštrice. Na jednoj strani, crkvu organizujete prema državi i teritoriji na kojoj živite, a na drugoj strani se autokefalnošću razbija pravoslavlje, usitnjava se, atomizuje i razbija na onoliko djelova koliko ima etno i nacionalnih jedinica i tome se ne vidi kraja. Tako da o nekom jedinstvu hrišćana i njihovoj slobodi u modernoj Evropi još smo daleko.
Rekli ste da je svaka država proglašavala svoju crkvu autokefalnom. Znači, da za Vas nije sporna autokefalnost CPC?
-To je nepisano pravilo. Ako imate svoju nezavisnu državu automatski imate i autokefalnu crkvu. Jer je i Crna Gora bila nezavisna država. Međutim, mora da postoji neki red, dokle bi to usitnjavanje moglo ići i neće li ono u potpunosti razbiti pravoslavlje i crkveno jedinstvo-to je veliko pitanje. Zaboravlja se jedna bitna stvar koju ćemo pogrešiti ako je budemo smetnuli sa uma. U svim zemljama i u Crnoj Gori i u Srbiji i Makedoniji crkve su po Ustavu odvojene od države. Da li primjećujete da je to samo de jure. De fakto to nije uopšte slučaj. Naime, svuda država staje iza svoje crkve, crkva iza svoje države i ti odnosi dobijaju prijeteće komplikacije.
Samo što Crna Gora ne zna gdje da stane?
-Upravo tako. Ja sam u kontaktu sa Makedoncima i znate šta u Makedoniji možete čuti: nama Grci ne priznaju ime države, Albanci teritoriju, Bugari jezik, a Srbi ni crkvu. Šta smo onda? To se osjeća i u Crnoj Gori. Međutim, u Crnoj Gori bi valjalo još sada razmišljati o budućnosti. Bila Crna Gora nezavisna ili ostala u zajedništu, postojaće Crnogorska autokefalna crkva i Mitropolija crnogorsko-primorska i ti odnosi bi trebalo da se regulišu i poboljšaju jer ako se nastavi linijom sukoba, teško da se možemo nadati da će jedna država postati sigurna.Eto, kako ćete vi Crnogorci uvesti vjeronauku u škole? Ne samo što imate islam i katolike, već ste i pravoslavno razdijeljeni na dvije crkve.
Da je Amfilohije razumniji, problem u pravoslavnim hramovima bi se riješio za dva dana:da obje crkve služe liturgije u hramovima i manastirima.

[HIGHLANDER]

-U tome ima logike. To nije lišeno osnova. To uliva puno nade, ali ne vjerujem da će u uslovima naših podjela tako nešto biti lako. Ono što su deset vjekova naši stari sačuvali na vrhu Rumije, mi smo za dva dana upropastili! A Amfilohije bi trebao da ''reterira'' poprilično, da uzmakne malo, da prihvati neke činjenice, a sa druge strane i drugi da prihvate i njega kao realnost.
Samo što SPC u cjelini nije ekumenska, pa sam čula da je zbog toga došla u sukob i sa Vaseljenskim patrijarhom, koji se zalaže za dijalog sa papom i katoličkom crkvom?
-Nije novost to opiranje ekumenskim otvaranjima i u našoj i nekim drugim crkvama jer se u ekumenizmu vidi uticaj zapada, katolicizma i nekakva bezmalo zavjera, što nije tačno. Ekumenizam podrazumijeva jedinstvo hrišćana i crkava, ali jedinstvo u različitosti! U SPC-u postoji strah od drugog, drugačijeg, od zapada, pa se smatra, i to u duhu Nikolaja (Velimirovića) i Justina (Popovića) da svi inoslavni, katolici, protestanti, moraju da se priklone jedinoj pravoj crkvi, a to je pravoslavna. Takav krut stav ne samo da je poricanje ekumenizma, kao politike pružene ruke, nego je i neopravdan, kao što je neopravdan i strah od navodnog unijaćenja! Niti će nas neko kupiti da postanemo katolici, niti obrnuto.
Ali taj strah će trajati sve dok su većina mitropolita SPC-a, kao što su Amfilohije, Irinej, Atanasije... Justinovci? I pokojni patrijarh German je imao ''problema'' sa njima oko takvog shvatanja.

- Upokojeni patrijarh German se na nekom dogmatskom planu znao omeđiti dokle je pravoslavna dogma, a odakle počinje katolizam i bio je čovjek koji je sarađivao sa svima. Što se tiče Nikolajevskog naslijeđa ono je dosta jako, a ono zagovara zatvaranje, ili blaže rečeno strah od otvaranja. Mislim da će se to vremenom promijeniti.Kad kažem vremenom, ne mogu da odredim neko blisko vrijeme. Jer je u crkvi jedinica za računanje vremena-vijek.

Tanja Knežević Perišić

Ne vjerujem da je patrijarh blagoslovio atentat na Đinđića
Vladan Batić je kazao u jednom intervjuu, govoreći o zavjeri za ubistvo Zorana Đinđića, da je partijarh blagoslovio plan za atentat riječima ''Đinđić je izdajnik, a izdajnika nije grijeh ubiti''. Da li je to moguće? -Nijesam vidio izjavu Vladana Batića i lično mislim da bez dokaza nikada ne bismo smjeli tako nešto tvrditi. Niti mogu da vjerujem da je patrijarh tako nešto odobrio.Naša crkva jeste u bloku konzervativnih snaga ali ne može se reći da je patrijarh blagoslovio ubistvo Đinđića. Đinđić je lobirao za svetosavski hram,skupio najviše novca, pred smrt za crkvu, specijalnom uredbom uveo je i vjeronauku i više učinio za crkvu od bilo koga prije njega! Kako smo mu se odužili dovoljno je prisjetiti se onog neumjesnog govora mitropolita Amfilohija na ispraćaju pokojnika, gdje je pravio istorijske aluzije kojima nije mjesto kada čovjek odlazi sa ovog svijeta. Ko mu je to dozvolio? -Kada je objavljeno da će pokojnik biti sahranjen u dva sata, negdje do 12 sati se govorilo da će liturgiju služiti patrijarh Pavle. Već u 12 se Pavle nije pominjao, već Amfilohije. Ko je to dozvolio nije moje da odgovaram.Samo ću reći da je bilo logično da se od pokojnika oprosti sam patrijarh. Otkuda Amfilohijev toliki uticaj u zemlji? -Amfilohijev uticaj ovdje je ogroman i njegovih nekolicine episkopa.Ja sam u šali predlagao da se Amfilohije u vladi izabere za ministra unutrašnjih poslova i da dr Koštunica bude član Svetog arhijerejskog sinoda.

Opsjednutost završi manijom

- Vi imate mitropolita u Crnoj Gori kojega godinama najavljuju kao vladiku i gospodara Crne Gore. Da li ste razmišljali o toj sintagmi? Pa nije ovo 18. vijek. U 21. vijeku teško je imati situaciju da jedan crkveni velikodostojnik bude i državni poglavar. Osobito je to teško na ovom našem prostoru gdje su strasti uzburkane, gdje nemamo neku čvršću, dublju i pouzdaniju demokratsku tradiciju, gdje smo u tranziciji, kako bi se reklo, prelazimo preko pustinje i ne znamo kuda ćemo stići. A jesu li Vama poznate priče da je Amfilohije opčinjen tim da bude vladika Rade modernog doba? Neki kažu da je ta opsesija toliko jaka da je zbog toga i nastala Rumija? -Znam za to, ali jednom je bilo Njegoševa doba i nikad više. Mislim da mu je ta opsesija jaka, ali znate psihološki zakon, da kada opsesija pred nekim ili nečim postane jaka ona se pretvara u maniju i daje obrnute rezultate! Rumija je jedan nedopustiv čin. Deset vjekova svijetlio je jedan ekumenski simbol zajedništva za koje su naši stari znali, i pravoslavci, i katolici i muslimani, i odjednom je nečijom samovoljom taj ekumenski simbol na vrhu Rumije ugašen. Dobili smo neku vrstu crkve svađalice i to je ono što je šteta i što komplikuje odnos. Ako čovjek ima na umu raspolućeno biće naciona i u Srbiji i u Crnoj Gori, onda se bojim da to može imati vrlo ozbiljne posljedice. Nadajmo se da neće sve najgore biti.

Svetosavlje nema veze sa Svetim Savom
- Svetosavlje je ideološka sintagma nastala 1935. godine i ona nikakve veze nema sa Svetim Savom, kao svetiteljem i prosvetiteljem kakvih je u to vrijeme bilo i drugdje širom Evrope. Svetosavlje je politička ideologija nastala u okviru srpskog kulturnog kluba uoči Drugog svjetskog rata. Svakako da u toj ideologiji ima hegemonije i ekspanzionizma i to je ono od čega bi naša crkva trebalo da se ogradi, kako bi lik i djelo Svetog Save ostali u istoriji predmet ozbiljnog izučavanja.

http://www.republika.cg.yu/naslovna....ijest&id=27762

SrBi ugledajte se na Srbina.

[intruder]

Skandal zbog kanonizacije dva sveštenika osuđena za zločine u Drugom svjetskom ratu

Zločinci kao sveci

Politička i sveukupna javnost Pljevalja jednoglasno je osudila kanonizaciju dvojice sveštenika iz pljevaljskog kraja, protojereja Ilinobrdskog Slobodana Šiljka i sveštenika Milorada Vukojičića, poznatijeg kao pop Maca (Malj), koji su zbog zlodjela tokom Drugog svjetskog rata strijeljani odlukama partizanskog i Vojnog suda

-Bespotrebno i nedopustivo, u najkraćem je komentar kanonizacije dvojice sveštenika iz pljevaljskog kraja, Slobodana Šiljka i Milorada Vukojičića, u Socijalističkoj narodnoj partiji, Demokratskoj partiji socijalista, Socijaldemokratskoj partiji, opštinskoj organizaciji boraca narodno-oslobodilačkog rata (OBNOR), ali i među brojnim građanima Pljevalja.
Šiljak i Vukojičić kanonizovani su prije više od tri mjeseca, sredinom maja u manastiru Žitomislić kod Mostara, a reakcije su uslijedile tek pošto je Pljevljanka Milosava Strunjaš uputila otvoreno pismo Sinodu Srpske pravoslavne crkve, koje je objavljeno i u posljednjem broju lokalnih „Pljevaljskih novina“.
U pljevaljskom OBNOR-u Republici je rečeno da su ogorčeni kanonizacijom ove dvojice sveštenika.
-Nakon toga se pitamo ko su naši sveci i da li zločinci mogu biti sveci, rekao je predsjednik pljevaljskog OBNOR-a Vidoje Despotović, dodajući da je iz medija saznao za kanonizaciju desetak sveštenika iz Pljevalja, koji su izginuli tokom NOR-a.
-Dvojicu od njih strijeljao je okupator kao rodoljube, jedan je ubijen od ustaša, a jedan je umro prirodnom smrću. Od preostale četvorice, dvojica su stradala u povlačenju k Sloveniji, dok se Vukojičiću i Šiljku sudilo kao saradnicima okupatora i zločincima, i oni su strijeljani, -rekao je Despotović.
Član OBNOR-a Vaso Leovac smatra da je SPC kanonizacijom dvojice sveštenika napravila veliku grešku. On kaže da ne može lično svjedočiti o zločinima dvojice sveštenika, ali da je prema priči njegovih roditelja i starijih građana „pop Maca u aprilu 1944. godine poklao neke žene“.
-Sjećam se kada je kamion iz Novog Pazara dovezao popa Macu u Pljevlja. On je bio na kamionu s nekim buradima i pronijela se vijest da je kamion stigao. Kako su među okupljenim građanima u masi bili Drago i Ljubo Stojkanović čiju je sestru, po priči, pop Maca zaklao, oni su odmah skočili da ga na onim buradima ubiju. Narodna milicija je spriječila linč, a narod se razišao. Uslijedilo je suđenje i pop Maca je osuđen na zasluženu kaznu, -rekao je Leovac.
Pop Maca je prvobitno osuđen na smrt vješanjem, ali je presuda iz humanih razloga preinačena u strijeljanje, rekli su Republici u OBNOR-u.
-Kanonizavati ove ljude poslije 60 godina i svega što se o njima zna velika je greška. SPC je izjednačila popa Macu sa sveštenicima koje je ubio okupator, poput Andrije Šiljka koji je strijeljan i čija je kuća zapaljena, što je žalosno, -rekao je Leovac, dodajući da je Crkvi izgleda bilo dovoljno saznanje da su ih partizani strijeljali.
-Teško je i surovo da poslije 60 godina ovo oživljamo, -konstatovao je on.
U kratkoj izjavi Republici, Andrija Nikolić, predsjednik SUBNOR-a Crne Gore kazao je da se ''tek sada vidi šta radi SPC, kojoj je svejedno šta je ko radio, glavno da sve svoje aktivnosti usmjeri na borbu protiv komunista'':
-Čuo sam, jer još nijesam dobio uvid u dokumenta sa suđenja, da je taj Vukojičić priznao da je zaklao između 17 i 19 ljudi. Znam da je među njima bila i majka glumca Miša Janketića, ali mislim da je javnosti sve jasno nakon obraćanja Milosave Strunjaš, jedne čestite žene, čiji je otac stradao na taj način, -kazao je Nikolić.
Predsjednik pljevaljskog SDP-a Sabahudin Delić rekao je Republici da je „kanonizacija dvojice sveštenika proistekla iz političkih, a ne vjerskih i hrišćanskih pobuda te da stoga zaslužuje i politički komentar“.
-Svjedoci smo, pogotovu u posljednje vrijeme, da se crkva, iako je Crna Gora sekularna država, itekako miješa u državne stvari, pa čak i u dnevnu politiku. Smatram da pravoslavnoj crkvi ne ide u prilog put koji su im trasirale neke političke partije, u želji da poistovjete antifašistički i koalaboracionistički pokret, odnosno žrtvu i zločinca, -rekao je Delić. On je dodao da je proglašavanje za svece određenih ličnosti stvar crkve, te da bi svaki komentar bio direktno uplitanje u crkvene poslove, ali da je u slučaju popa Mace i protojereja Šiljka, zbog njihove prošlosti, stvar bitno drugačija.
-Nije mi poznat njihov hrišćanski i sveštenički doprinos vremenu i prostoru u kojem i na kojem su djelovali, ali mi je poznat, i ne samo meni već i široj javnosti, posebo Pljevljacima i stručnoj naučno-istorijskoj javnosti, uloga koju su oni imali u toku Drugog svjetskog rata i to ne samo činom stavljanja na raspolaganje četničkim jedinicama već i zločinima koje su počinili, -konstatovao je on.
I predsjednik pljevaljskog odbora DPS-a Žarko Dragašević smatra da je kanonizacija dvojice sveštenika politička odluka i da je Crkvi bilo dovoljno saznanje da su ih ubili komunisti, ali ne i razlozi zbog kojih su osuđeni na smrt.

Kanonizaciju popa Mace i protojereja Slobodana Šiljka, uz ocjenu da će najviše štetiti samoj crkvi, osudio je i visoki funkcioner SNP-a Momčilo Vučetić.
-Ne znam čime se crkva rukovodila, ali smatram da je to nedopustivo, -rekao je on, dodajući da postoje svjedoci zločina popa Mace i Šiljka, ali se SNP neće miješati u poslove crkve jer je ona odvojena od države.

Dejan Kandić, Tanja Knežević Perišić

Milosava Strunjaš - Sinodu SPC
''Slobodan Šiljak se stavio u službu fašističkog okupatora vrlo brzo po njihovom dolasku u Pljevlja i poslao u smrt svog kuma i najbližeg komšiju, mog oca Rajka Cerovića, učesnika u pripremama za Trinaestojulski ustanak, koji je strijeljan 28. jula 1941. godine. Istog dana strijeljani su i Milun i Milan Knežević i Miloš Dragićević i oni su bili prve žrtve fašističkog terora u pljevaljskom srezu. Zlodjela popa Milorada Vukojičića još su teža. On je bio član crne trojke koja je klala i ubijala nevine civile u Pljevljima.Najveći zločini počinjeni su u martu i aprilu 1944. godine i u tom periodu ubijeno je više osoba što je i zapisano u knjizi „Prilog u krvi“. Zaklana je babica Milica Mazić, a 13. aprila iste godine majka troje maloljetne djece uzrasta od četiri do 15 godina Stanica Tasovac, zatim studentkinja Ljubica Stojkanović, bračni par Diko i Jula Stamenić i njihov jedinac Ljubo, kome ostadoše nezaštićena mala djeca - dvogodišnja kćerka i sin od samo dva dana. Potom Milica Janketić, koja je imala dvoje djece od tri i pet godina, majka poznatog glumca Miša Janketića, koji je prije izvjesnog vremena na televiziji javno govorio o ovom zločinu i Zora Marković Karamatijević, koja je imala bebu od nekoliko mjeseci, inače snaha sveštenika Jevastija Karamatijevića iz Nove Varoši. Istog dana strijeljani su Savka Matović, majka dva mala dječaka, Neđeljko Mazić, otac dvoje maloljetne djece i Mileva Žugić, a u junu iste godine Nevenka Obradović. U većini tih zločina učestvovao je pop Milorad Vukojičić, zbog čega je dobio nadimak “pop Koljač.” Crna trojka i njihovi saborci u pljevaljskom kraju počinili su još mnogo zločina, ponajviše nad muslimanima.'' Milosava Strunjaš je Sinod SPC upitala i zašto su pomiješane žrtve okupatora sa onima koji su tom istom okupatoru služili. ''Mislim na čestitog popa Andriju Šiljka, koga su Italijani strijeljali 1941. godine u Pljevljima, ali i druge koji su stradali od ruke okupatora. A ako Pljevlja i nakon toga prihvate za svoje 'svece' Vukojičića i Šiljka neka im služi na čast, poručila je Milosava Strunjaš.

I Boris Tadić prisustvovao kanonizaciji
Pop Maca i protojerej Ilinobrdski Slobodan Šiljak kanonizovani su sredinom maja u manastiru Žitomisliću kod Mostara, zajedno sa još 27, kako je objavljeno na sajtu SPC ''ispovjednika i mučenika unijetih u Diptih svetih Pravoslavne Crkve, koji su mučeničkom smrću postradali za živu vjeru u Prvom, Drugom svjetskom ratu, kao i onima koji su postradali u poslije ratnom komunističkom periodu“. Svečanosti su, prema informacijama sa sajta SPC, prisustvovali predsjednik Srbije Boris Tadić, predstavnici Federacije BiH Borislav Paravec i Sulejman Tihić, predsjednik i premijer Republike Srpske Dragan Čavić i Pero Bukelić, članovi porodice Karađorđević, brojni predstavnici međunarodne zajednice, katoličke Crkve, muslimanske i jevrejske vjerske zajednice, članovi diplomatskog kora u Federaciji BiH, privrednici i kulturni radnici.

[apsolutno_nemoguca]

I tako, kako je - sto se radi?!
Jebanje prije braka nije po ukusu Crkve, jos manje homoseksualizam gosn Njegus!