Duhovne puoku,izreke,upute, poucne price...

[daca]

Četrnaest principa poretka sapostojanja (iz knjige "Mir je svaki korak", Tič Nat Han):


1. Nemoj biti idolopoklonik bilo koje doktrine, teorije ili ideologije. Svi sistemi mišljenja su vodiči, oni nisu apsolutna istina.

2. Nemoj misliti da je znanje koje sada posjeduješ nepromjenljiva, apsolutna istina. Izbjegavaj da budeš skučenog uma i vezan za način na koji sada vidiš stvari. Uči i upražnjavaj ne-vezivanje za gledišta da bi bio otvoren za stavove drugih. Istina je u životu, ne u pojmovnom znanju. Budi spreman da učiš kroz cijeli život i da stalno posmatraš šta se zbiva u tebi i u svijetu.

3. Nemoj nikada prisiljavati druge, uključujući i djecu, da usvoje tvoje poglede, koristeći pri tome autoritet, nagrade, novac, propagandu, ili obrazovanje. Ipak, kroz razgovor pomozi drugome da se oslobodi fanatizma i uskogrudosti.

4. Nemoj izbjegavati kontakt sa patnjom i ne zatvaraj oči pred njom. Nemoj gubiti svijest o postojanju patnje u životu ovog svijeta. Nađi načina da budeš sa onima koji pate, uključujući i lične kontakte i posjete, slike, zvuke. Na sve načine osvješćuj sebe i druge da postoji realnost patnje u svijetu.

5. Nemoj gomilati bogatstvo dok milioni gladuju. Neka cilj tvog života ne bude slava, zarada, bogatstvo, čulna uživanja. Živi jednostavno i dijeli vrijeme, energiju i materijalna dobra sa onima kojima su potrebni.

6. Nemoj gajiti bijes i mržnju. Uči da ih preobražavaš dok su još sjeme u tvojoj svijesti. Čim se bijes ili mržnja pojave usmjeri svoju pažnju na disanje da bi vidio i razumio prirodu tvog bijesa ili mržnje i prirodu osobe koja ih je prouzrokovala.

7. Nemoj dozvoliti da se izgubiš rasipajući se u svojoj okolini. Upražnjavaj svjesno disanje da bi se vratio onome što se dešava u sadašnjem trenutku. Budi u kontaktu sa onim u tebi i okolini što je čudesno, osvježavajuće, ljekovito. Sij sjeme radosti, mira, razumjevanja u sebi da bi olakšao preobražavanje u dubini tvoje svjesnosti.

8. Nemoj izgovarati riječi koje mogu stvarati nesklad i lomove u društvenoj zajednici. Učini svaki napor da oprostiš i razriješiš sve konflikte, ma koliko bili sitni.

9. Nemoj govoriti neistinu iz ličnog interesa ili da bi impresionirao ljude. Ne govori riječi koje izazivaju podjelu i mržnju. Ne širi vijesti u koje nisi siguran. Ne kritikuj i ne osuđuj stvari za koje nisi siguran da su se dogodile. Govori uvijek istinito i konstruktivno. Imaj hrabrosti da govoriš o nepravdi, čak i kada to može ugroziti tvoju ličnu sigurnost.

10. Nemoj koristiti religioznu zajednicu za ličnu dobit ili profit i nemoj od nje stvarati političku partiju. Ipak, religiozna zajednica treba da zauzme jasan stav prema ugnjetavanju i nepravdi i treba da teži promjeni situacije bez upotrebe sile.

11. Nemoj se baviti profesijom koja je štetna za ljude i prirodu. Nemoj investirati u preduzeća koja ugrožavaju druge u njihovoj šansi da žive. Izaberi poziv koji će pomoći da ostvariš svoj ideal saosjećanja.

12. Ne ubij. Ne dozvoli da drugi ubijaju. Poštuj tuđu imovinu, ali spriječi druge da se bogate na račun tuđe patnje.

13. Nemoj posjedovati ništa što treba da pripada drugima. Poštuj vlasništvo drugih, ali ih sprečavaj da se bogate na račun tuđe patnje.

14. Ne zanemaruj svoje tijelo. Nauči da ga njeguješ sa poštovanjem. Ne gledaj svoje tijelo samo kao instrument. Sačuvaj vitalnu energiju za ostvarenje Puta. Seksualnost ne bi trebalo da bude lišena ljubavi i predanosti. U seksualnoj vezi budi svjestan buduće patnje koja može uslijediti. Da bi sačuvao sreću drugih, poštuj njihova prava i odanost. Budi potpuno svjestan odgovornosti donošenja novog života na svijet. Meditiraj o svijetu na koji donosiš nova stvorenja.

[daca]

Alister Krouli, svi citati su iz njegove "Knjige Laži":


Istina je iznad bilo kakvog izražavanja.

Buđenjem iz sna, istina se spoznaje: buđenjem iz budnosti, Istina je - Nespoznato.

Ovaj Zakon, Razum, Vrijeme, Prostor, sva Ograničenja osljepljuju nas za Istinu. Sve što znamo o Čovjeku, Prirodi, Bogu, je upravo ono što oni nisu; to je ono što oni odbacuju kao odvratno.

Ali sebe iz-gasi: HIMOG si ti, i HIMOG ti trebaš biti.
(HIMOG = Holy Illuminated Man of God = sveti prosvjetljeni Božiji čovjek)

Pošto je ispod Bezdana Razum Gospodar, neka ljudi traže eksperimentišući, a ne Zapitkujući.

Dokaz je jedino moguć u matematici, a matematika je samo stvar proizvoljnih dogovora.
A ipak je sumnja dobar sluga ali je loš gospodar; savršena ljubavnica ali, mrzovoljna supruga.
(Preporučeni stav je skepticizam, ali skepticizam pod kontrolom. Sumnja sprečava akciju onoliko koliko je vjera sputava.)

Ne može da se bude prestrog u sprečavanju bilo kakve neodlučnosti u Radu, ili bilo kakvog skretanja sa Staze.

Ono što razdvaja vašu svijest od apsoluta jeste dio sadržine te svijesti.

Radi tako da izravnaš svoju prošlu karmu, i ne stvaraj novu, tako da, takoreći, knjige budu sravnjene. Dok imaš ili kredit ili dug, ti si i dalje u obračunu sa univerzumom.

VELIKO DJELO se izvršava u Tišini.

Ne uobražavaj da bilo koja pojedinačna ideja, ma kako bila visoka, ma kako bila sveta (ili čak ma kako beznačajna!!), može izbjeći uništenje.

Spasenje je ustvari toliko jednostavno koliko izgleda složeno, imena (velovi) istine su nejasna i mnoga, Istina sama po sebi je jasna i jedna; ali ova druga se mora doseći preko ovog prvog.

Uzmi stvari za ono što one jesu; odbaci tumačenje, pročišćavanje, analiziranje.

Takvo je, takođe, djelo Adepta. "Oslobođen strasti za rezultatom, on je na svaki način savršen".

Ma koliko velika bila nečija vlastita postignuća, darovi s visina su još bolji.

Nije dobro da pokušava učiti ljude onaj ko treba i sam da uči.

Krajnja misterija je uvijek nerješiva.

[daca]

Osho, jedan od najvećih duhovnih učitelja 20. vijeka, iz knjige "Moj Put, Put Bijelih Oblaka":


Duhovno putovanje počinje ali se nikada ne završava.

Ne mislite previše o drugima jer će to onda postati najbolji način da pobjegnete od sebe. Ljudi počinju da misle o drugima samo zato što žele da izbjegnu mišljenje o sebi samima.

Zapad se pretvorio u ogromnu ludnicu. Sve se više i više ljudi psihoanalizira i psihijatrijski liječi, sve je više i više ljudi po tim zvaničnim ludnicama. A oni koji su napolju, nisu napolju zato što su zdravi, već su napolju samo zato što se ne smije i ne može toliko mnogo ljudi strpati u ludnice odjednom. Inače cio Zapad je zreo ili za ludnicu ili za zatvor.

Vrijeme nije dio fizičkog svijeta oko vas; vrijeme je dio psihičkog svijeta u vama, vrijeme je svijet uma.

Riječi mogu biti predivne, ali one nikada ne mogu biti istinite. Njihova divota ima samo estetsku vrijednost. Riječi same po sebi nisu loše, ali ne mogu biti istinite. One takve ne mogu biti, priroda im je takva. Istina može biti izrečena isključivo u tišini.

Upanišade, ili Lao Ce, ili Isus, ili Buda - svi oni kažu da je znanje beskorisno. Skupljanje i grabljenje znanja nije ni od kakve pomoći. Ne samo da to ne pomaže; znanje postaje barijera.

Svako dostiže znanje kroz patnju.

Ako slušate um, bićete u nezgodnoj situaciji. Um je uvijek logičan, a život - uvijek nelogičan, te se stoga nikada ne sreću.

Um je logičan, a život dijalektičan. Um se uvijek kreće po crti, dok život ide od jednog kraja do drugog, od jedne krajnosti do druge.

Sve što se dogodilo i trebalo je da se dogodi. Sve što se dogodilo, dogodilo se zbog izvijesnih, vrlo dubokih uzroka.

Budite nelogični - inače, sreća nije za vas.
Logika je neprijatelj. Logika će vam dokazati da je život bijedan. Logika će vam dokazati da Bog ne postoji. Logika će vam dokazati da je ekstaza nemoguća. Logika će vam dokazati da je život, prosto naprosto slučajan, i da u toj slučajnosti nemate nikakvih šansi. Između rođenja i smrti možete se nekako dovijati da biste preživjeli, i to je sve. Logika je samoubistvena. Ako je slijedite, ona će vam na kraju dati konopac i neko zgodno, krivo drvo. Na kraju će vam logika reći da je samoubistvo najlogičniji korak koji se može poduzeti - jer život je besmislen.
Zašto uopšte živjeti? Da biste samo ponavljali jedne te iste stvari? Da biste slijedili šablon? Ujutru, izlazak iz kreveta je nepotreban, jer ste se do sad toliko puta dizali iz njega i ništa se pod milim bogom nije dogodilo. I zašto se i dalje dizati? Zatim doručak - jeli ste ga cijelog svog jadnog vijeka i ništa se nikad značajno nije iz toga izrodilo. I zašto i dalje doručkovati? A zatim čitate svoje novine, idete na posao, pa se onda vraćate kući, pa onda u krevet, da biste sutra mogli odmorni da činite te iste glupe, idiotske stvari! - doručak, pa novine, pa posao, pa krevet i tako dalje. Krug koji se stalno ponavlja, a ne vodi nikuda.
Ako ste zaista logički nastrojeni, vaš um će uzviknuti: "Izvrši samoubistvo! Zašto produžavati svu ovu besmislicu, svu ovu glupost?"

Iskustvo je jedini argument za čovjeka koji je pun povjerenja. On će pokušati sve da okusi, sve da iskusi. Bez iskustva on neće ni o čemu pričati.

[daca]

Osho, nastavak:


Isus je bio ludak, savršeno nerazuman. I Buda je ludak!
I...ako se Isus ponovo rodi, crkva će ga se prva odreći. Crkva pod svoje okrilje ne prima ludake.

Religija je rođena sa ludakom, on je temelj, a zidove grade logičari koji su u suprotnosti sa osnivačem. Stoga je religija lijepa samo na izvoru - i nigdje drugdje. Što je udaljenija od izvora, to je ružnija, a nakon izvjesnog vremena, ona zaista, postaje antireligiozna.

Ljubav je vrlo rijetko cvjetanje. Ponekad se desi. Rijetko, jer se dešava samo onde gdje nema straha, nigdje drugdje. To znači da se ljubav može desiti samo duboko duhovnoj osobi. Seks je mogućnost za svakoga. Poznanstvo (u ovom kontekstu: zaljubljenost) takođe. Ali...ne i ljubav.

Samo oni koji nisu sveci ponašaju se kao sveci
(brinete se o svom ponašanju jedino kad ono nije spontano)

Ljudi mi dolaze i govore: "Mi smo tragaoci za Bogom - kako ga možemo naći?" I ja im onda odgovorim da ga naći ne mogu zato što ga ne znaju. Kako ćete vi znati da je on - Bog? Vi ga ne znate. Kako ćete znati gdje mu je kuća, gdje mu je prijesto? Ne, ne možete - ne možete tragati za božanskim. Ali, nema ni potrebe - jer božansko je uvijek unutar vas. Kad god mu dopustite, Ono vas traži i dostiže.
Bog je u potrazi za vama. Mnogo puta je On zakucao na vaša vrata, ali ste vi bili izgubljeni negdje u snu - pa čak i kad ste čuli kucanje, vi ste to interpretirali na neki svoj način.

Duhovnost jednostavno kaže: "Dopusti da ti se desi ono što jeste." Samo dopusti da ti se dogodi ono što jeste.

Da, Gurđijev je rekao da žena može dostići vrh isključivo kroz muškarca - i on je u pravu. U pravu je zato što je ženska energija drugačija od muške.
To je baš kao kad bi neko rekao da samo žena može roditi dijete. Muškarac ga ne može roditi - on to može samo kroz ženu. Fizička struktura žene nosi u sebi matericu; fizička struktura muškarca je bez nje - on može roditi dijete samo kroz ženu. I to isto, samo u obrnutom smislu, važi i za duhovno rođenje: žena se može prosvjetliti samo kroz muškarca. Njihove spiritualne energije se razlikuju koliko i fizičke.
I zapamtite da sve to nije pitanje jednakosti i nejednakosti - to je samo pitanje različitosti. Žena nije niže biće od muškarca, zato što ne može dostići prosvjetljenje direktnim putem. Muškarac nije niže biće od žene, zato što ne može roditi direktnim putem. Oni su jednostavni različiti.

Nema đavola, nema nikakve osnovne dualnosti - samo Bog jeste, druga sila ne postoji. To je ono što advaita - nedualistička filozofija ukazuje; samo Bog jeste. Ali, mi vidimo da i zlo postoji!
Hindusi kažu da to zlo postoji samo u našoj interpretaciji; nema zla samog po sebi. Vi to zovete lošim, jer niste u stanju da to razumijete, ili zbog toga što vas to što je loše, uznemirava. Vaš stav je ono što tvori ono što je loše, ili ono što se pojavljuje kao loše. Zlo ne postoji niti može postojati. Postoji samo Bog, samo božansko jeste.

I ne računajte na to da će vas svi odmah razumjeti. U početku će se pojaviti veliko nerazumijevanje, jer ostali ljudi nikad nisu duboko ušli u sve ove stvari. To je za njih nešto sasvim nepoznato. I kad god nepoznato zakuca na vrata um se prestraši, jer um to nepoznato ne može da kategoriše, da svrsta, da sredi. Prosto je šokiran nepoznatim.

Život je uvijek sličan ptici na nebu - ne ostavlja za sobom nijedan znak. Kad je prošla, nebo je ostalo prazno kao što je i prije bilo. To nije ni nalik zemlji, gdje se kroz hiljade ljudskih otisaka stvara utabana staza. Život je kao nebo - nema unaprijed stvorenih puteva.

[daca]

Tako dakle?
Učitelja zena Hakuna susedi su hvalili kao čoveka koji živi čednim životom. Blizu njega živela je jedna lepa devojka čiji su roditelji držali prodavnicu hrane. Iznenada, bez ikakvog upozorenja, njeni roditelji otkriše da je u drugom stanju. Ovo razljuti roditelje. Devojka ne htede da prizna koje otac, posle mnogo kinjenja imenova Hakuna. Uvelikoj ljutnji roditelji odoše do učitelja. Tako dakle?, beše sve što on reče. Kada se dete rodilo, doneli su ga Hakunu. On jeveć izgubio svoj ugled, što ga nije mnogo brinulo, veoma je dobro vodio računa o detetu. Dobijaoje mleko od svojih suseda i sve drugo štoje detetu trebalo. Posle godinu dana devojka, majka nije mogla više izdržati. Reče roditeljima istinu, da je pravi otac deteta jedan mladić koji je radio na ribljoj pijaci. Majka i otac devojke odmah otiđoše do Hakuna da ga mole za oproštaj, i iskreno se izvine, i damu uzmu dete nazad. Hakun je bio predusretljiv. Ustupajući im dete, sve štoje rekao bilo je: tako dakle?

Blatnjavi put
Jednom Tanzan i Ekido zajedno putovaše po blatnjavom putu. Jaka kiša je još uvek padala. Idući putem, sretoše lepu devojku obučenu u svileni kimono obavijen pojasom, koja nije mogla da pređe raskršće. Dođi, devojko, reče odmah Tanzan. Podigavši je u svoje naručje, prenese je preko blata. Ekido ne progovori do uveče, svedok ne stigoše do hrama u komeje trebalo da prenoće. Tada više nije mogao da se suzdrži. Mi sveštenici ne prilazimo blizu ženama, reče Tanzanu, posebno ne mladim i lepim. To je opasno. Zašto si ti to učinio? Ja sam devojku ostavio tamo, reče Tanzan. Dalije ti još uvek nosiš?

Posetnica
Keiču, veliki učitelj zena u periodu meiđi, bio je poglavar Tofuku hrama u Kjotu. Jednoga dana guverner Kjota ga potraži po prvi put. Njegov pratilac mu predade guvernerovu posetnicu, na kojoj je pisalo: Kitagaki, guverner Kjota. Nemam ja posla sa takvim čovekom, reče Keiču svom pratiocu. Reci mu da ode odavde. Pratilac odnese posetnicu nazad, izvinjavajući se. Moja je greška, reče guverner, i olovkom precrta reči guvernera Kjota. Zamoli ponovo svog učitelja. O, jeli to Kitagaki?, uzviknu učitelj kada vide posetnicu. Hoću da vidim tog čoveka.


Zen svakog trena
Učenici zena su sa svojim učiteljima najmanje deset godina pre no što se usude da podučavaju druge. Nanina poseti Teno koji je, prošavši svoje učenje, postao učitelj. Zadesi se da taj dan bude kišovit, pa Teno obu klompe i ponese kišobran. Pošto ga je pozdravio, Nanin primeti: pretpostavljam da si svoje klompe ostavio u predvorju. Hteo bih da znam da li ti kišobran stoji levo ili desno od klompi. Teno, zbunjen, nemade brz odgovor. Shvatioje da nije sposoban da svakog trena uz sebe ima zen. Posta Naninov učenik, učivši još šest godina da bi dosegao prisustvo zena u svakom trenu.


Objavljivanje sutri
Poklonik zena, Tecugen odluči da u Japanu objavi sutre, koje su u to vreme bile dostupne samo na kineskom jeziku. Knjige je trebalo štampati pomoću drvenih ploča u izdanju od sedam hiljada primeraka, štoje ogroman poduhvat. Tecugen krenu na put da bi sakupio poklone u ovu svrhu. Nekolicina podržavalaca bi mu dala stotinak zlatnika, u većini slučajeva primao bi samo novčiće. Svakom darodavcu bi zahvaljivao podjednako. Posle deset godina, Tecugen je imao dovoljno novca da započne svoj zadatak. U to vreme se dogodi da reka Uđi počne da plavi. Pojavise, glad. Tecugen uze novac koji je sakupio za knjige i potroši ga da bi spasao ljude od gladovanja. Zatim nanovo započe svoj posao oko sakupljanja. Nekoliko godina kasnije proširi se zemljom neka epidemija. Tecugen dade novac koji je sakupio za pomoć svom narodu. I po treći put započe svoj posao, i posle dvadeset godina želja mu bi ispunjena. Štamparske ploče od kojih je napravljeno prvo izdanje sutri, danas se mogu videti u manastiru Obaku u Kjotu. Japanci pričaju svojoj deci da je Tecugen napravio tri zbirke sutri, i da su prve dve nevidljive zbirke čak nadmašile poslednju.

Vratnice raja
Vojnik po imenu Nobušige dođe kod Hakuina i zapita ga: postoje li zaista raj i pakao? Ko si ti?, upita Hakuin. Ja sam samuraj, odgovori ratnik. Ti, vojnik!, uzviknu Hakuin. Koji bi to vladar tebe hteo za čuvara? Lice ti je kao u prosjaka. Nobušige se toliko razbesne da poče da vadi svoj mač, Hakuin nastavi: pa ti imaš mač! Oružje ti je verovatno previše tupo da bi mi odseklo glavu. Kada Nobušige izvuče mač, Hakuin primeti: ovde se otvaraju vratnice pakla! Na ove reči samuraj, shvativši učiteljevu pouku, vrati svoj mač u korice i pokloni se. Ovde se otvaraju vratnice raja, reče Hakuin.


Vojnici čovečanstva
Jednom prilikom je jedna divizija japanske armije učestvovala u manevrima. Neki od oficira nađoše za shodno da svoj štab smeste u Gasanov hram. Gasan reče svom kuvaru: oficirima spremaj istu hranu kao i nama. Ovo naljuti oficire koji su navikli na sasvim drugačije ophođenje prema njima. Jedan priđe Gasanu i reče: šta misliš, ko smo mi? Mi smo vojnici koji žrtvuju svoje živote za svoju otadžbinu. Zašto sa nama ne postupaš shodno tome? Gasan ozbiljno odgovori: šta ti misliš, ko smo mi? Mi smo vojnici čovečanstva koji teže da spasu sva osećajna bića.


Narav
Jedan učenik zena dođe Benkei, žaleći se: učitelju imam neobuzdanu narav. Kako da je izlečim? To je nešto vrlo čudno, odgovori Benkei. Pokaži mi da vidim šta to imaš. Ne mogu sada da ti pokažem, odgovori ovaj. Kada možeš da mi pokažeš, upita Benkei. Pojavljuje se neočekivano, odgovori, učenik. Onda, zaključi Benkei, mora biti da to nije tvoja prava priroda. Da jeste, mogao bi mi je pokazati bilo kada. Kad si se rodio, nisi je imao, i tvoji roditelji ti je nisu dali. Razmisli o tome.


Ukus Banzovog mača
Matađuro Jagju je bio sin čuvenog mačevaoca. Otac ga se, verujući da je sinovljev rad bio isuviše prosečan da bi dostigao majstorstvo, odrekao. Tako Matađuro otide na planinu Futara i tamo pronađe čuvenog mačevaoca Banzoa. Banzo potvrdi očevu ocenu. Želiš da učiš mačevanje pod mojim rukovodstvom?, upita Banzo. Ti ne ispunjavaš zahteve. Kada bih naporno radio, koliko bi mi godina trebalo da postanem majstor?, navaljivaše mladić. Ostatak života, odgovori Banzo. Toliko ne mogu da čekam, objasni Matađuro. Rado ću proći kroz sve poteškoće, samo ako bi me ti učio. Ako postanem tvoj verni sluga, koliko bi to moglo trajati? O, možda deset godina, popusti Banzo. Otac mi stari i uskoro ću morati da se brinem o njemu, nastavi Matađuro. Ako bih radio daleko napornije, koliko bi mi vremena trebalo? O, možda trideset godina, reče Banzo. Kako to?, upita Matađuro. Prvo kažeš deset, a sada trideset godina. Podneću sve poteškoće da postanem majstor ove umetnosti u najkraćem roku! E, pa, reče Banzo, u tom slučaju ćeš morati da ostaneš kod mene sedamdeset godina. Čovek koji žuri kao ti da postigne rezultat, retko kad brzo uči. U redu, složi se mladić, najzad shvativši da je bio prekoren zbog svoje nestrpljivosti. Slažem se. Matađuru beše rečeno da nikako ne govori o mačevanju i da nikada ni ne dodirne mač. Kuvao je svome učitelju, prao sudove, spremao mu krevet, čistio dvorište, uređivao vrt, bez jedne reči o mačevanju. Prođoše tri godine. Matađuro je još uvek radio isto. Bio je tužan misleći na svoju budućnost. Još nije ni počeo da izučava umetnost kojoj je posvetio život. Jednoga dana Banzu mu se prikrade iza leđa, i prestravi ga udarivši ga drvenim mačem. Sledećeg dana, dok Matađuro kuvaše pirinač, Banzo opet neočekivano iskoči pred njega. Posle ovoga, Matađuro je morao dan noć da se brani od neočekivanih napada. Ni trenutak u danu ne bi prošao, a da nije morao da misli na ukus Banzovog mača. Učio je tako brzo da je izazivao osmehe na licu svog učitelja. Matađuro postade najveći mačevalac u zemlji.

[daca]

Odabrane izreke vladike Nikolaja Velimirovića

Vladika Nikolaj Velimirović (1881-1956), jedna je od najupečatljivijih ličnosti srpske pravoslavne duhovnosti. Školovao se u Švajcarskoj i Engleskoj gdje je i doktorirao. Neki ga smatraju najnedogmatskijim srpskim teologom. Knjige, pastirska pisma, propovijedi i velika javna angažovanost učinili su ga veoma popularnim, a zbog njegovog velikog ugleda i uticaja Nijemci su ga po okupaciji Srbije uhapsili i na kraju internirali u konc-logor Dahau. Nakon rata je otišao u SAD gdje je i umro. Zanimljiva je jedna crtica iz njegovog života koja je vezana za naš grad. Naime između dva svjetska rata, Nikolaj je na jednom od svojih putovanja po Jugoslaviji držao propovijed u Banjaluci. Nakon te propovijedi neki je stari musliman rekao: ?Da ovaj Božiji čovjek češće dolazi i govori nam, svi bi se mi vratili u vjeru pradjedovsku!?
Ovo su neke njegove misli, uzete iz knjige ?O Bogu i o ljudima? koja predstavlja izbor izvoda iz njegovih govora, članaka i knjiga:


Ako putnici znaju, recimo, koliko je kamenova u kaldrmi puta i koliko je zrna peska pod kaldrmom, i ako znaju imena sveg drveća i svih travki što rastu pokraj puta - šta im pomaže sve to znanje, ako ne znaju gde je put počeo, i gde će se završiti, i odakle su pošli i kuda idu?

Posvednevno ljudi žive i opšte više verom nego ičim drugim. U gostionici čovek ruča s verom da u jelu nije otrov, spava u postelji s verom da pod jastukom nisu skorpije, prima na pijaci banknotu s verom da nije lažna, kupuje u dućanu šibicu s verom da nije vlažna, iznajmljuje kočiju s verom da će ga kočijaš odvesti tamo gde treba, putuje železnicom s verom da je vozovođa normalan čovek, koji ne misli na samoubistvo. Težak seje žito s verom da će seme nići. Čobanin goni stado na pašu s verom da mu trava nije preko noći usahla. Žena žuri s krčagom na izvor s verom da iz njega voda još teče. Škola počiva na veri učenika i učitelja. Država počiva na veri građanina u građanina i u vlast. Brak postoji na veri, u dobronamernost obe strane. Prijateljstvo postoji na veri u iskrenost obe strane.

Vera čovekova nije drugo nego otvaranje vrata duše i dopuštenje Bogu da uđe?

Moja vera u Boga ne smeta mi da usvojim svu pravu nauku od alfe do omege?Najbolja nauka stoji u savršenoj harmoniji sa najboljom verom. A najbolji se nikad ne prepiru: najbolji se razumeju i ljube. Niski ili nejednaki se prepiru i glože i uživaju u prepiranju i gloženju. No prepiranje i gloženje psevdovere i psevdonauke pokoleba mnoge proste duše u veri.

Obrazovan je onaj koji ima obraza.

Školovan je onaj čovek koji je speo da očisti jezik od gadnih reči i svoje srce od smradnih želja i svoj um od bezbožnih misli. Ko nije ovo uspeo tome školovanje pomaže samo da jednom naučenom veštinom zarađuje sebi za hleb kao što školovan (na svoj način) medved zarađuje svojom veštinom igranja.

Bogatstvo je dobro kad se može u dobro delo obratiti. Bogatstvo je zlo kad, mesto da da slobodu čoveku stavi svoga sopstvenika u službu.

Zavidi li ko gubavome? Ne zavidi. Zašto onda poneko zavidi zlome, kad je zlo veća bolest od gube? Guba je bolest tela a zlo je bolest duše.

Mrzi na zlo, no ne mrzi na čoveka koji čini zlo, jer je bolesnik. Ako možeš leči bolesnika, no ne ubijaj ga mržnjom svojom.

Istina je šira, viša i dublja od vasione. Zato se istina ne može znati - ona se može otkriti duhovnom čoveku, kao što se dan ne može znati, no može se otkriti otvorenom oku.

Reći za jednu veru ili jednu filozofiju da sadrži svu istinu isto je što i reći da sve druge vere i filozofije sadrže sve zablude. Od ove brutalnosti retko je kad slobodna velika masa ljudi. A zadobiti ovu slobodu znači učiniti jedan divovski korak ka veličini, ka božanstvu.

Najveće istine lakše ćeš dokazati ljudima životom no rečima. Zato i ne počinji govoriti o njima prvo jezikom jer ćeš ih dovesti u sumnju.

Ko duhovno misli, taj dolazi do saznanja da nije svet prostraniji od čoveka, no obratno, da je čovek prostraniji od sveta. Neka vasiona uveća sebe i umnoži sebe još milion puta, moja duša preleće sve njene granice i svu je obuhvati kao ispolinska ruka malu loptu.

Smatraj svaki dan kao jedan ceo, otpočet i završen život. Odživi ga kao celinu a ne kao deo. Nek se svaki tvoj dan odroni od tebe kao ceo jedan čovek s kojim ćeš želeti da se opet sastaneš kao s prijateljem i da ga bez stida pokažeš vasioni.

[daca]

Iz "Tibetanske knjige života i smrti":


Istinski preobraziti sebe i naučiti kako da se ponovo rodiš kao biće koje pomaže drugima najmoćniji je način da se pomogne svijetu u cjelini.

Sva radost ovoga svijeta potiče iz želje da drugi budu srećni, a sva patnja u ovome svijetu potiče iz želje da ja budem srećan.

Dalaj Lama je rekao: "Nema potrebe za hramovima; nema potrebe za složenom filozofijom. Naš mozak, naše sopstveno srce je naš hram; dobrota je naša filozofija."

Bol kroz koji prolazimo vidimo kao ispunjenje posljedice, plod ranije karme. Tibetanci kažu da je patnja "metla koja čisti sve negativne karme".

Bol, tuga, gubitak i neprekidna osujećenost svake vrste, imaju stvarnu i dramatičnu svrhu - da nas probude, da nam omoguće i natjeraju nas da prekinemo krug samsare i oslobodimo sjaj koji je u nama zatočen.

Sve ljudske tradicije ističu da je ljudski život jedinstven, da ima potencijal koji obično ne možemo ni zamisliti.

Zato sve zavisi od načina kako živimo sada, u ovom trenutku - način na koji sada živimo može nas koštati cjelokupne budućnosti.

Naše društvo podstiče lukavost, a ne mudrost, i slavi površne, grube i beskorisne vidove naše inteligencije.

Prosvjetljenje je svakom dostupno, jer je unutarnja priroda duha svakog čovjeka istovjetna prirodi Bude, koji je bio samo ljudsko biće, kao i svi mi. Buda znači "unutarnji", onaj koji traži istinu untar sebe.

Toliko smo navikli da gledamo izvan sebe da smo skoro potpuno izgubili pristup svom unutarnjem biću. Stanje naše prvobitne prirode oduvijek je savršeno, kao nebo. Stizanje do ovog neba u nama znači ostvariti sebe i dostići prosvjetljenje.