Sustina rijeci religija. Moglo bi se reci da je sustina religije oslobadjanje od okova iluzija koje oblace tvoje bice kao odjeca. Prava sustina je potpuno stapanje sa Bogom, koji Jeste izvan i unutar tebe. U sustini ti si taj koji sebe spoznaje izvana kao iznutra. Drugo znacenje bi bilo odnos sa zivotom (Bogom) u potpunom jedinstu.

No, u svcemu sto se tice religije, spoznaje i slicno, postoje dvije vrste ljudi i nacina rada. Prva vrstau Rijecima gleda njihovu sustinu, pokusavajuci uvidjeti o cemu Rijeci govore i dostici ono na sto One upucuju. Druga vrsta, cini suprotno; bavi se memorisanjem rijeci svetih spisa, pazljivim izvrsavanjem obicaja i moljenjem bezbrojnih moitvi koje ponavljaju kao papige, i ni u kojem trenutku ne razmisljaju o istinskom znacenju ismislu tih rijeci. Takvi koji nemaju uvida, zbog sveje ljenosti, samodopadnosti i vezanosti za nistavno usmjeravaju svoju paznju na rijeci i formu, borave u sferi laznog, i ne dostizu istinski smisao religije.
Ucenje svetih spisa napamet i blebetanje ispraznih molitvi i Rijeci onih koji znaju, su ocigledan primjer laznosti i licemjerstva na racun Boga a i stim i sebe. Gdje god se licnost (licina - maska) brani od svjetla Istine, pokusavajuci covjekov osjecaj vrijednosti izgraditi od forme i spoljasnjosti, umjesto od neprolazne Istine i Stvarnosti tamo postoji mentalitet "govorenja nakicenih rijeci". Treba prouciti svete spise, ali isto tako o njima vlja razmisliti, a onda se posvetiti praksi s ciljem postizanja onoga cemu one upucuju.

Rijetko je vidjeti covjeka koji je izgubio sebe zarad Istine i Boga, ili svog pravog Ja. No, gubitkom sebe (ega, uma...) kao tacke u sredistu uvidja se da je svaka tacka srediste, te da tom sredistu nema kraja, te da su svi oko tebe te tacke sredista u svojoj susstini, a nista nema izvan Njega.

Bice koje je istinski religiozno i koje je spoznalo najvisu prirodu postojanja, odbacivanjem okova osobenosti vraca se u relativnu egzistenciju a njegova spoznaja Istine nikada se vise ne gubi. Otuda potreba za Uciteljima. U svim dogadjajima on razumije istinski temelj stvari te zivi ne kao onaj koji se pokusava ispuniti, vec kao onaj ko je ispunjen izvan svakog ovekivanja i shvata samu sustinu Zivota u svakom bicu i objektu oko njega, i naravno tko to stanje Zivi.

Istinska religija zapovjeda da se ne treba utemeljiti u prolaznom ja (egu, umu...) vec u Bogu. U onom sto je neprolazno i nestvoreno. Kad prepozna tu sustinu svi strahovi i bojazni nestaju i on pocinje da zivi u skladu sa Sobom, Bogom, Religijom. No, ljudi koji svoje znanje grade na staklenim nogama, na cemu se temelji danasnja religija, grade vlastiti zivot koji nalikuje na formu od stakla i koja ima mogucnost da se veoma brzo razbije.
Onome ko prepozna svoju besmrtnu stvarnost u Bogu, i u istinskom ja, njemu uticaj iluzije (problemi, licnost, um, ego, tumacenje svijeta itd..) postaju poput lokve vode na putu koju veoma lako zaobilzi ili je preskace. No, oni oji najvisu stvarnost i Istinu traze drugdje i kipovima, obredima, crkvama, djmijama, slikama i sl. njima sustina stvarnosti postaje dalekom i nedostiznom.

Takvi uvijek i u svakom trenutku traze dokaze u svadjama i sukobima sa ostalima i na taj nacin pokusavaju da pokazu svoje znanje koje nema temelja. U stvari cak i rijec znanje nije prava za njih jer oni ne znaju. Da znaju ne bi se mijesali u tudje napore i pokusavali da ih diskriminiraju, zbog svog licmjerstva i nemoci da budu to sto Jesu.