Je li postoji MVP titula za rukomet? Red bi bilo da Bojana to dobije, drugi strijelac i najbolji asistent turnira. Bilo bi zaista fino za kraj karijere.
Deserve's got nothing to do with it.
Ma kakva medalja treba na adresu ***** od ovce da joj se posalje..
Uh. Evo smirih se, valjda. Kakve heroine, kakva predstava, kakva noc... Ponos nas! Primjer! Gledajte i ucite, gospodo sportisti crnogorski! Naklon do poda. Kakvo dostojanstvo...
Eh, ko nije znao kakav status imaju mali, da ne kazem nebitni, savezi mogao je da se uvjeri sinoc. Toliko sam gnijeva ispustio prema ona dva skobalja da se plasim za svoju karmu. Ali nije mi krivo, samo neka njih stigne svoja. Nego, vidjeh im sliku pa mi je sve bilo jasno. Sto ce kukavice...
Djevojke, fala vam za sve sto ste ucinjele za nas. Zao mi je sto necu moc' sjutra da prospem grlo za vas ali nadam se da ce imati ko.
Hvala, hvala, hvala!
Sad fino Bojanu nacerat da rodi jedno 5-6 djece i da ne brinemo za buducnost rukometa.
Stara zabluda (često) ima više prijatelja nego nova istina.
Ja definitivno idem u pakao. Sinoć sam dvijema osoba iskreno želio sve najgore i psovao im sve mrtvo do 8. koljena.
A onda kad je bio kraj .. sledećih pola sata samo ćutao. Ponosno ćutao.
Ja znam da juče me je stvorilo
I znam da danas je danas
i da sutra stvaram sam...
Ista stvar i kod mene Albatros. Jednostavno, nisam mogao da se radujem, placem, pricam. Potpuno ispraznjem. Danas mi je takva banja oko ove borbe za bronzu, da ne znam da li uopste da gledam utakmicu
HVALA ĐEVOJKE, HVALA ZA VAZDA!!!
Sjutra svi na Trg da im se poklonimo.
E Viva!
Ja znam da juče me je stvorilo
I znam da danas je danas
i da sutra stvaram sam...
Sad kad su se emocije slegle da dam jedan, relativno kratak, komentar:
Prvo, poshto o samom rukometu ne znam mnogo necu se dugo zadrzati na analizi utakmice. Sto se tice sudjenja, tu ne treba biti ekspert za rukomet pa shvatiti da je bilo pristrasno, tokom citavog drugog poluvremena sudije su pomogle Norvezanke. Ne treba biti ekspert jer je dovoljno pogledati statistiku koja kazhe da je Crna Gora oko trecinu mecha odigrala sa igracicom manje, a Norveska oko 10inu mecha. U dva navrata CG je imala dvije igracice manje shto je prilicno neuobicajeno u rukometu. Prema tome, jasno se vidi da su Norvezanke doshle do zlata uz debelu pomoc sudija, shto , je li, ne treba da se deshava na Olimpijskim igrama. Medjutim, deshavalo se, desava se i desavace se i u buduce. Nazalost, ali tako je.
Sledeca stvar: Crna Gora je na Olimpijadi u zenskom rukometu osvojila srebro, a ne zlato. Znamo da su djevojke bile jako blizu zlata, znamo da nije bilo sudija da bi ostvarile makar produzetke gdje bi odlucivalo ko je fizicki spremniji. Medjutim, utakmica je, zasluzeno ili ne, zavrsila nasim porazom. Ovo pishem da bih apelovao da se uzdrzhimo od gluposti tipa "srebro zlatnog sjaja", "za nas su zlatne" i tako dalje. Ovo ne govorim da bih ishta oduzeo ili zamjerio ovim djevojkama, koje su ostvarile fenomenalan uspjeh, jedan od najvecih crnogorskog sporta, uspjeh koji treba dostojno proslaviti i za koji im se treba dostojno oduzhiti. Ovo govorim jer vec sad treba razmisljati o buducnosti, a nije dobro da se za buducnost gradi i njeguje gubitnicki mentalitet. U sportu skromnost, zadovoljavanje sa manjim i iznalazhenje opravdanja (cak i kad ona u potpunosti stoje kao u slucaju sinoc) predstavlja gubitnicki mentalitet. Mozhda je za vrijeme Kubertena vazhilo ono "vazhno je ucestvovati" (mada cisto sumnjam i tada), ali to sada definitivno nije slucaj-vazhno je pobijediti. Period. Buduce generacije, u rukometu i u svim drugim sportovima, treba uciti da misle samo na pobjedu. Jer samo tako ce dobiti mentalitet sportske velesile, mentalitet pobjednika, mentalitet koji ce ih u najtezim momentima i protiv najtezih protivnika/ca natjerati da pruzhe 150% mogucnosti. Mentalitet koji definitivno imaju nashe rukometashice. Maja Savic je sinoc fino rekla-srebro nije zlato, ali i ono sija. Eto, ta recenica odlicno odslikava sve ovo-pravi sportisti uvijek mogu i hoce vishe i bolje-cak i kada ih cijela nacija slavi i kada postignu ogromne, nevjerovatne uspjehe. Crna Gora treba i mozhe da ima upravo takve sportiste.
Drugo, uspjeh na Olimpijadi je suvishe dostojanstvena stvar i suvishe velika da bi se koristio za nekakvo raspaljivanje "patriotskih" zanosa i pogotovo za predizborne kampanje, shto lako mozhe biti slucaj obzirom da se izbori priblizavaju. Ja iskreno apelujem na sve da se od toga uzdrzimo, sjutra na doceku i inace bilo kada. Zashto da se uzdrzhimo-zato shto volimo nashu drzhavu, nashe ljude, nashe sportiste i zato shto treba uspjeh sa njima proslaviti kako dolikuje, a ne ga provlaciti kroz kaljugu dnevne politike, niti ga koristiti za razne politicke argumentacije, jer mu tamo mjesto nije. Ja se iskreno nadam da toga nece biti, a ako bude-iskreno se nadam da cemo kuliranjem takvih stvari pokazati upravo nash patriotizam i gradjansku svijest, kao i duh olimpizma, ljubav prema sportu i sportskom uspjehu.
Na kraju, ne ostaje mi nishta drugo nego da djevojkama cestitam josh jednom, i da se nadam da cemo sjutra veche oboriti jedan svjetski rekord-u tocenju piva po glavi stanovnika jednog grada u periodu od 4 sata i naravno da ce vaterpolisti dodati josh razloga za to
Deserve's got nothing to do with it.
Potpuno isto. Riječ nisam mogao da izustim nakon meča - ne samo zbor činjenice da su nas one dvije nespomenice pokrale, nego i zbog načina na koji su ove zlatne djevojke proslavile prvu olimpijsku medalju u istoriji crnogorskog sporta. Onakva iskrena radost, ponos i prkos nemaju cijenu.
Ono je sinoć bila njihova noć.
Don't mind anything anyone tells you about anyone else. Judge everyone and everything for yourself.
Don't mind anything anyone tells you about anyone else. Judge everyone and everything for yourself.
Ono što nama ove cure znače najbolje opisuje primjer mene i ljudi sa kojima sam gledao meč. Niko ih ne zove - Popović, Bulatović, Jovanović, Savić .. Ja ih sve zovem Maja, Bojana, Kaća, Mara, Jovanka, Ana ..
Jednostavno su nam kao sestre, neko naš. Toliko je to opipljivo.
Ja znam da juče me je stvorilo
I znam da danas je danas
i da sutra stvaram sam...
da malo relaksiram, moram sa vama da podijelim moju zadivljenost cepelinom koji Hrvati upravo odradise Madjarima... Cupic za Lackovica a ovaj iza ledja pa kroz noge, ako sam dobro vidjeo... mozda nijesam dobro opisao ali jedan potez onako vrlo interesantan...
--------------->
<---------------
Odavde dovde...
Hrvati na kraju ipak vrlo zadovoljni bronzom. Medalja je ipak medalja.
Don't mind anything anyone tells you about anyone else. Judge everyone and everything for yourself.
Samo je jedno u mom zivotu vrjedno da pustim suzu s oka jer tebe volim jaaaa
zivot mi dala bas kao d aje znala da ostace zauvijek na mojim usnamaaa
hrvatskaaaaaa
IVANO BALIC
da mi je znat ko dade ova imena, zlatne lavice, hrabri sokoli itd.. bi ga zadavio
Priroda je lijepa, al' zajebano društvo.
Najjače pjesme za repke imaju Hrvati. Dominiraju.
Ja znam da juče me je stvorilo
I znam da danas je danas
i da sutra stvaram sam...
Bravo za Hrvate, steta sto se ne sastashe oni i Francuzi u finalu.
Zlatne lavice mi je sasvim ok, zbog lava na stitu. Hrabri sokoli ( pravilno sokolovi ) mi je bzw.
There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)
Bookmarks