e ne znam... pogledao sam snimak, ohlađen, vidio komentare, sve...
i dalje sam ubijeđen da za ovo treba dić graju, drečat do neba, i pucat iz svih oružja što imamo, pa nek nas ćeraju iz svih takmičenja okle mogu. ako nas ne zapamte za ovako nešto, onda nemamo rašta ni igrat rukomet, niti učit đecu da ima svrhe bit dobar i najbolji.
đevojkama orden, nema riječi za onakvu igru u ONAKVE uslove, da mi je samo par minuta u životu bit ono što su one bile večeras, i za vazda ostaju...
Si nada nos salva de la muerte, al menos que el amor nos salve de la vida.
Bookmarks