Originally Posted by
Shiney
Gledam u zadnje vreme neke prijatelje i poznanike kako radije beze od svojih problema nego se suocavaju sa njima.
Neki izaberu put koji vodi u odricanje svega samo da se nebi morali resiti tih problema. Neki samo razmisljaju o problemima i to im je ceo svet, ali nista ne rade povodom toga i tako se sve vrti okolo, okolo.
A neki pak na sve zaborave u nadi da ce se sve resiti samo od sebe.
Sta li je bolje? Nervirati se dok ne padnes da bi se problem resio? Sto bi rekli Svedjani, "zagriznuti u kiselu jabuku" i suociti se sa svime u nadi da ces lakse resiti sta te muci pa i ako te boli uz put?
Ili raditi sto ovi (gore navedeni) rade i misliti da ce se sve ipak na kraju na neki nacin, srediti.
100 ljudi, 300 cudi.. Ali ipak votka sa jos nesto ima fin ukus ponekad...
ne no, sto bi rekli Englezi, kad ti zivot ponudi limun, ti napravi limunadu
"Life's but a walking shadow, a poor player, that struts and frets his hour upon the stage, and then is heard no more; it is a tale told by an idiot, full of sound and fury, signifying nothing".
Bookmarks