ShareDok opozicioni lideri, šetajući sa demonstrantima podgoričkim ulicama, glume jedinstvo u borbi protiv vlasti, u pozadini se vodi žestoka bitka za kontrolu nad SNP-om. Iako mjesecima izbjegava javni sukob, Srđan Milić uskoro mora da prelomi: hoće li zadržati samostalnost odlučivanja o strategiji SNP-a ili će partijsko kormilo lagano prepustiti u ruke Predraga Bulatovića koji je favorit Mandića, Medojevića i tajkunsko-medijskog lobija koji iz sjenke podržava osnivanje velikog antirežimskog fronta.
Šef poslaničkog kluba Socijalističke narodne partije Aleksandar Damjanović na vlastitoj koži je osjetio silinu bijesa opozicionih kolega: za samo sedam dana protekle sedmice prešao je put od uvaženog opozicionog partnera do izdajnika opozicionih ideja. Sad je u ulozi čovjeka koji svakog dana prolazi torturu toplog zeca; kojeg bije ko stigne iz opozicionog špalira.
Prvo ga je, 2. juna, dohvatio lider Pokreta za promjene. „Damjanović je poslanik mafije, Đukanovića, Prve banke; Damjanović je najveća bruka crnogorskog parlamentarizma“, obrušio se Nebojša Medojević preko Fejsbuka. Potom se 4. juna oglasio u listu Dan politički analitičar Svetozar Jovićević procjenom da „Damjanović gura SNP pod Milove skute“! I lider Nove, Andrija Mandić, upozorio je - govoreći na proširenoj sjednici odbora u Bijelom Polju – da se boji opstrukcije stvaranju jedinstvenog opozicionog fronta.
A ko su prvooptuženi za razbijanje opozicione idile, razjasnio je poslanik PzP-a Koča Pavlović. Lider SNP-a Srđan Milić uz podršku Aleksandra Damjanovića i Snežane Jonice pokušava da od te partije napravi potencijalnog partnera DPS-a, otkrio je Pavlović strategiju esenpeovske zavjere novinaru dnevnog lista Vijesti.
"Grijesi" lidera SNP-a: Koji dan kasnije, opozicioni predstavnici su, skoro bratski zagrljeni, ponovo šetali u povorci demonstranata koji svake sedmice krstare ulicama Podgorice trežeći ostavku Vlade Igora Lukšića. Bila je to, naravno, samo predstava za javnost: iza kulisa slike o opozicionom jedinstvu, počela je da se odvija bespoštedna borba za kontrolu ključnog igrača opozicije – Socijalističke narodne partije.
Konkretan povod za opoziciona trvenja bila je Damjanovićeva izjava da bi volio da na narednim izborima SNP nastupi – samostalno. Bila je to, u stvari, prva jasna objava da Milićeva stranka ovog puta neće tako lako progutati priče o zajedničkom opozicionom nastupu, bilo da je riječ o izlasku na izbore ili maglovitoj ideji bojkota svih institucija.
Ima, zaista, osnova za ovakav stav SNP-a. Prošli zajednički opozicioni nastup na lokalnim izborima – sjećate se onih teatralnih nastupa bjelokušuljaša – najteže je pogodio upravo Milićevu partiju. Poraz na lokalnom nivou bio je dramatičan - 12 : 2, od 14 opština u kojima su održani izbori, vladajuća koalicija je ostvarila jasnu većinu u 12 gradova! Milić je, kao grogirani lider najjače opozicione stranke, bio dvostruko ponižen – i rezultatom izbora ali i činjenicom da se sam nije mnogo pitao o izbornoj kampanji.
Unutar SNP-a ključalo je nezadovoljstvo. Vrijedni partijski aktivisti osjećali su se zakinutim: iako su mnogi mnogo radili na terenu, ostali su bez vlasti i namještenja na lokalnom nivou. Čak i ono što su osvojili, morali su da bratski dijele sa odbornicima Nove i PzP-a koji, opet, nijesu imali ni približno uticaja na terenu kao aktivisti Milićeve stranke. Lider SNP-a je, zajedno sa svojim saradnicima, mnogo truda utrošio i znoja prolio dok se izborne rane nijesu zacijelile. Rezultati tih lokalnih izbora i negativno iskustvo saradnje sa opozicionim kolegama bili su ključni razlozi da Srđan Milić odluči da unuduće SNP gleda samo interes vlastite stranke. |
Bookmarks