Crkva Bratovštine Sv. Đorđa i Tripuna u Veneciji

[G R A D]

09.07.2005. Kultura i društvo

Crkva Bratovštine Sv. Đorđa i Tripuna u Veneciji

Spomenik u prebogatoj umjetnosti


Bokelji su u Veneciji, središtu pomorstva i trgovine, političkom i kulturnom centru Mediterana ostavili mnoge tragove svog prisustva. Značajan je njihov doprinos u svim sferama života Mletačke republike od 1420. kada je najveći dio Boke Kotorske došao pod njenu vlast, pa sve do konačnog nestanka sa istorijske scene 1797. godine. Pomorski trgovci iz Boke su značajno učestvovali u živoj trgovačkoj aktivnosti koja se odvijala u Veneciji. Za njih i druge, sa istočne obale Jadrana, koji su dolazili istim poslom, postojalo je posebno određen dio obale, za pristajanje brodova sa robom i mjesto trgovine. sačuvano ime "Riva de Schiavoni" i danas sjeća na viševjekovnu čvrstu vezu između dvije jadranske obale. Sem čestih, povremenih boravaka, od XV vijeka, a naročito u XVII i XVIII vijeka sve je pristunije i trajno nastanjivanje pojedinih porodica iz Boke. I danas u Venceiji postoji: ulica nazvana calla Zaguri, po plemićkoj porodici Zagureević iz Kotora, palata čuvene porodice Ivanović iz Dobrote, a u crkvi San Giovani Bragora grobnica, koju je za svog brata Ivana i peraške kapetane podigao istaknuti pomorac i ratnik, Peraštanin Vicko Bujović. Među pomorcima sa istočne obale Jadrana, Bokeljima, preko istaknutih porodica iz Kotora, Perasta, Dobrote, Prčanja pripada zasluga za osnivanje jedne od najznačajnih asocijacija iseljenika u Veneciji: Bratovštine Sv. Đorđa i Tripuna (Confraternita di San Giorgio e San Trifone), poznata još pod nazivima: Scuola dei SS. Giorgio e Trifone, Scuola degli Schiovani.

Bratovština Sv.Đorđa i Tripuna u Veneciji je na početku svog djelovanja u XV vijeku je imala sjedište u crkvi Sv. Ivana od hrama, (koja je do 1312. pripadala redu Templara, a kada je red ukinut, pripala je Malteškom redu). U toj crkvi Bratovština je podigla oltar posvećen Sv. Đorđu i imala pravo na nekoliko grobnica. Za okupljanje članova bratovštine koristila se kuća u blizini pomenute crkve, koja je 1551. od temelja pregrađena i preuređena, kao crkva bratovštine, posvećena Sv. Đorđu i Tripunu. Za taj posao je bio angažovan Giovani de Zan, venecijanski arhitekta, koji je poznat kao potomajstor Arsenala, čuvenog brodogradilišta, najvećeg vojnopomorskog kompleksa na čitavom Sredozemlju.
Novo zdanje je trebalo da zadovolji narasle potrebe Bratovštine, ali je istovremeno postalo potvrda ekonomskog jačanja i ugleda naših ljudi u Veneciji, koji su svojim donacijama i prilozima omogućili njegovu gradnju i ukrašavanje. Građevina ima prizemlje u kojoj je kapela i sakristija sa desne strane, na spratu je dvorana sa oltarom, koja je služila za okupljanje i sastanke članova Bratovštine. Arhitekturom i dekoracijom glavne fasade nosi karakteristike renesansne arhitekture.
Iako skromnih dimenzija neveliku, u odnosu na mnogobrojna impozantna sakralna zdanja Venecije, crkva Bratovštine Sv. Đorđa i Tripuna, je izuzetno vrijedan spomenik, prije svega što je u njoj postavljena jedna od najljepših renesansnih sakralnih cjelina Venecije, slikana rukom poznatog slikara Vittore Carpacca (1465 - 1526). Ciklus, posvećena prizorima iz života svetaca Sv.Đorđa, Sv. Tripuna, Sv. Jeronima i Sv. Augustina nastao je između 1502 - 1507. godine. Devet slika velikog formata u originalnim drvenim ukrasinim okvirima prikazao scene: Sv. Đorđe ubija zmaja, Trijumf Sv. Đorđa, Sv. Đorđa pokrštava stanovnike grada Selene, Čuda Sv.Tripuna, Molitva u Gestimansko vrtu, Pozvanje Sv. Mateja Apostola, Sv. Jeronim dovodi lava u samostan, Smrt Sv. Jeronima i Vizija Sv. Augustina. Slikar, čije je mjesto rođenja Kopar po nekim istraživačima, ostvario je ovdje jedan od najboljih svijih djela, uz poznati ciklus posvećen Sv. Ursuli i cikluse koje je radio za bratovštine: Scuola degli Albanesi i Scuola San Stefano.
Susret sa ovim slikarstvom i na današnjeg posjetioca izaziva ista osjećanja, koja je opisao sa velikim divljenjem engleski književnik i estetičar John Ruskin, u XIX vijeku potaknut ljepotom Karpačovih slika i kompletnim ugođajem, kojim odiše crkva Bratovštine Sv. Đorđa i Tripuna: "Taj slavenski hram osvaja duše posjetilaca kao malo koji ambijent u veneciji". Iako se ostal aslikarska djela sačuvana u drugim prostorima ovog zdanja ne mogu mjeriti sa veličinom Karpacciovog ciklusa, ona su izašla iz majstorskih radionica poznatih mletačkih slikara XVI, XVII i XVIII vijeka. Oltar iz XVII vijeka krasi pala Bogorodica sa djetetom rad Benedetta Carpacca, jednog od dvijice sinova velikog majstora. Enterijer sakristije, stepeništa i dvorane na spratu ukrašavaju i mnoga slikarska djela mletačkih slikara, koji pripadali školama: Antonia Vivarinia, Andrea Vicentina, Sebastiabna Riccia i Palme Mlađeg, Francesca Fontebasa. Prostor stepeništa i dvorane na prvom spratu čuvaju i danas mnoge memorije na bokeljske pomorce i gvardijane Bratovštine preko zavjetnih slika i portreta.
Svakako je najvažnija i najvrjednija slika, koja se može smatrati i zavjetnom, iako ikonografija nije tipično votivna. To je prikaz bitke u Patraskom zalivu, 1751. na kojoj je ovjekovječen podvig Dobroćanina Marka Ivanovića, koji je kao zapovjednik svoje tartane izvojevao pobjedu u sukobu sa turskim gusarima. Kapetan Ivanović je naslikan sa kolajnom i medaljom kavaljra Sv. Marka, kojim je bio odlikovan od mletačkog dužda Petra Grimanija. Oko portreta je, na traci opširan zapis sa detaljnim opisom sukoba i isticanjem junačkog podviga kapetana iz Dobrote i njegove posade nad deset puta više Turaka. U pozadini portreta se otvara prostrani morski pejzaž, Patraski zaliv sa dva sukobljena jedrenjaka i nekoliko brodova uz samo obalu. Ova marinistička slika je urađena u tradiciji venecijanskog vedutnog slikarstva, a atribuira se poznatom slikaru Francescu Fontebassu (1709 - 1769) ili njegovoj školi.
Značaj ovog platna iz XVIII vijeka je i u činjenici da je poslužilo poslije gotovo jednog stoljeća, kao inspiracija za ciklus slika, na kojima su likovno zabilježeni događaji iz pomorske prošlosti Dobrote. Naime u XIX vijeku Ivanovići, nastanjeni u Veneciji, porijeklom iz ovog poznatog pomorskog mjesta, u želji da ovjekovječe podvge svojih predaka, bili naručioci ciklusa slika, koje se čuvaju u Veneciji i Kotoru.
Za to je bio angažovan slikar - marinist Vicenzo Chilone (1758 - 1839). Slika iz crkve Bratovštine Sv.Đorđa i Tripuna je poslužila mu je kao uzor za izradu četiri slike sa prikazom junaštva braće Ivanovića. na jednoj je preslikan prizor pomorske bitke u Patraskom zalivu sa oriinalne slike, samo bez portreta kapetana Marka Ivanovića, dok je zapis iste sadržine kao na slici iz Venecije ispisan pri dnu slike uz signaturu slikarevu. Druga slika je rađena u sistom maniru. Prikazuje junačku pogibiju Marka Ivanovića, prilikom osvetničkog napada turskih gusara na tartanu Joza Ivanovića kod Pireja, 1756. u Museo Storico Navale u Veneciji postoje još dva platna istog autora: "Sukob broda kap. Matije Ivanovića sa gusarima u luci Valone, 1731." i "Sukob broda kap. Joza Ivanovića sa gusarima u luci Drač, 1756." koje su poklonili potomci nastanjeni u Veneciji.
Značajno je pomenuti da se ilustracije prva dva pomenuta događaja, istog autora Chilonea dospjele u Boku, zavičaj Ivanovića, kao poklon, 60-ih godina XX vijeka i čuvaju se u Pomorskom muzeju Crne Gore u Kotoru.
Zavjetna slika, postavljena pri ulazu u dvoranu Bratovštine Sv. Đorđa i Tripuna, čuva uspomenu na staru porodicu Palavićini iz Perasta. Slika "Bogorodica na prijestolu sa malim Kristom, Sv. Rokom i Sv. Sebastijanom" u pozadini je naslikan pejzaž sa Verigama i Perastom. Slika je zavjetni dar Đorđa Palavićinija, pomorskog kapetana, koji je jedno vrijeme bio pisar Bratovštine. Urađena je u vrijeme, kada je kuga harala Venecijom, Dalmacijom i Istrom 1631. Rad škole je Palme Mlađeg.Tu je i portret kap. Ivanovića, koji je bio gvardijan Bratovštine, 1746.
Na kraju treba svakako istaći izuzetnu zbirku srebrnih liturgijskih predmeta, iz XV - XVIII vijeka izrađenih rukom starih venecijanskih zlatara. Posebnu su vrijedni radovi iz XV vijeka: gotički Križ - relikvijar, koj se nosio u procesijama od srebra ukrašen kristalima i srebrna "lađica" za tamjan.
Crkva Bratovštine Sv. Đorđa i Tripuna u Veneciji je stoljećima bila bastion slavenskog etničkog identitata i veza sa zavičajem pomoraca sa istočne obale Jadrana, posebno onih iz Boke. Danas svojom umjetničkom baštinom predstavlja spomenik, kome pripada nezaobilazno mjesto u prebogatoj umjetnosti Venecije.

Kotorski pokrovitelji

Don Niko Luković, baveći se temom Bratovštine Sv. Đorđa i Tripuna, ističe da su "oba sveca od starine kotorski pokrovitelji. Iz ove činjenice se može zaključiti, da su za osnivanje bratovštine bili najviše zaslužni bokeljski pomorci". Bratovština je okupljala sve doseljenike slavenskog porijekla sa istočne obale Jadrna, iz Boke, Istre, Dalmatinskih gradova i sa otoka. Osnovana je 1451. godine dekretom mletačkog vijeća desetorice. Kao i kod drugih nacionalnih zajednica u Veneciji, njena glavna svrha je bila okupljanje, dobrotvorno uzajamno pomaganje i očuvanje nacionalnog i kulturnog identiteta. Sve do pada Mletačke republike, 1797. ova stara institucija se razvijala i sticala ugled da bi i za vrijeme francuske vladavine, kada su mnoge bratovštine ukinute, preživljela i sačuvala izvanrednu kulturno-umjetničku baštu u crkvi Sv.Đorđa i Tripuna. Kasnija politička i nacionalna previranja polovinom XIX vijeka su doprinijela da dođe do promjene imena u Scuola Dalmata



Marija Mihaliček