Evo jedne moje sa samog pocetku:
Kada sam doselio ovdje (Melbourne, AU) prve 3 nedjelje sam zivio u hostelu i trazio stan za narednih 6 mjeseci.
Poceo sam da trazim u krugu 2-3 km oko centra i nakon 10-tak podnesenih aplikacija poceo da primam ljubazna objasnjenja da moja aplikacija nazalost nije prihvacena, da ne odustajem, i tra la la.
Tada mene malo uhvati panika i pocnem da apliciram na bukvalno sve stanove koje sam pogledao. Nekoliko dana poslije, dobijam poziv da mi je odobreno useljenje i dodjem sjutra dan i potpisem ugovor. E sad, ja sam bio potpuno zaboravio o kojem se to stanu radi i rekao agentu: OK, prihvatam samo mi recite tacnu adresu toga stana. Kada sam saznao adresu, ja ne budem lijen i podjem da obidjem to mjesto opet i vidim kakve su komsije. Kad tamo, sve neke nakaze nadrogirane da se sav najezis. Toliko sam se bio prepao da sam odmah nazvao agenta da otkazem.
Kad sam se malo ohladio, rekoh sebi: nema sanse da ti mozes naci stan ovdje i udjem u prvi tramvaj prema periferiji grada. Nakon sto smo se vozili 40-tak minuta tramvaj stade i ja pomislih ovo mora da kraj grada. Izadjoh i ubrzo nadjoh agenciju za iznamljivanje preko koje sam nasao prvi stan.
Nekoliko dana kasnije sam ukapirao da se moj stan nalazi u sirem centru grada a do periferije ima jos nekih 30-tak kilometara 
'Gdje ce biti nacionalni praznik kada se izvuce bod protiv Estonije, Albanije...'
V.Drljevic-DAN
Reply With Quote
Bookmarks