ima jedan sajt o istoriji i legendama svih gradova al' dok se sjetim koji bjeshe, za sad znam samo ovo shto se nalazi na sajtu www.budvaonline.com
--------------------------
Istorija i legende
Legenda o nastanku Budve
Legenda o nastanku Budve utkana je u bogatu Grčku mitologiju, po kojoj se osnivačem budve smatra Kadmo...
Opširnije...
Legenda o Mogrenu...
Legenda o crkvi Santa Maria in Punta...
Legenda o
Skočiđevojci...
Poznate ličnosti
Istoriju Budve i Crne Gore obelježile su mnoge znamenite ličnosti iz ovog kraja...
Opširnije...
Stara Budva
Pogledajte galeriju starih fotografija, slika i mapa Budve...
Opširnije...
Pogodan geografski položaj i blaga klima uslovili su veoma rano nastanjivanje Budvanskog područja. Najstariji, za sada poznati, tragovi materijalne kulture sa teritorije Budve (Paštrovići, Maini, i Grbalj) sežu daleko u praistoriju, u bronzano i gvozdeno doba kada su ovaj prostor nastanjivala ilirska plemena. To su brojne utvrđene gradine u kojima su živjeli ilirski ratnici u svojim zajednicama i kameni tumuli u kojima su bili sahranjivani.
Kao što ukazuju antički istorijski izvori, pisani spomenici i bogatstvo arheološkog materijala, Budva predstavlja i jedan od najstarijih urbanih centara na Jadranu, star preko 2.500 godina. Mnoštvo spomeničkog nasljeđa Antike i Srednjeg vijeka upućuju na kontinuiran i aktivan život ovog drevnog grada. Iliri, odnosno ilirsko pleme Enhelejci, smatraju se najstarijim autohtonim stanovništvom Budve. U V vijeku prije nove ere, grčki tragičar Sofokle, među prvim piscima, pominje Budvu i to kao “grad Ilirije”. U IV vijeku prije nove ere kolonizuju je Grci, kada postaje bogato trgovačko središte (emporion), dok je sredinom II vijeka prije nove ere, ili, preciznije 168. godine, osvajaju Rimljani. U I vijeku n.e. rimski pisac Plinije Stariji je pominje kao „utvrđeni grad rimskih građana“. Budva u tom periodu ima sve odlike pravog rimskog grada sa monumentalnim građevinama, popločanim ulicama i masivnim bedemima. U okviru Rimskog carstva ostaće sve do njegovog raspada 395.godine.
Nakon razornog zemljotresa koji je zahvatio budvansko područje, godine 518., Budvom počinju da vladaju vizantijski carevi (535. god.), a po Konstantinu Porfirogenitu, vizantijskom caru iz X vijeka, u IX vijeku, tačnije poslije 841.godine trajno počinju da se u njoj nastanjuju Sloveni, mada postoje podaci o nadiranju slovenskih plemena već u VII vijeku. Većinsko romansko stanovništvo se postepeno stapa sa slovenskim namećući pridošlicama hrišćansku vjeru. Kobne 841.godine, Budvu razaraju Arapi (Saraceni) napadnuvši je s mora. Postoje podaci da su je i Avari još u VI i VII vijeku napadali, pljačkali, pa i nastanjivali, tako da se jedno vrijeme i budvanski zaliv nazivao Avarorum sinus. Vizantijski car Vasilije I ( 867-886 ) istjeruje Arabljane sa istočnih obala južnog Jadrana. Svjedočanstvo relativno brzog oporavka Budve i njenog uspona u X i XI vijeku je podatak da je između 1089.godine i sredine XII vijeka postala episkopsko središte sa katedralnom crkvom Sv. Ivana Krstitelja, a kao takva bila i jedan od predmeta spora između barske i dubrovačke arhiepiskopije.
Pored Raške, prvog centra slovenske srpske države, u XI vijeku se formira i Zeta, bivši Dioklion (Duklja), zahvatavši oblast stare rimske provincije Prevalitane u okviru koje se nalazila i Budva. U toku I Krstškog rata (1096.) ovuda su prošli i logorovali Krstaši.
Između 1184. i 1186. godine grad potpada pod vlast države Nemanjića i u njenom sastavu se nalazi sve do sredine XIV vijeka kada prelazi u ruke Balšića. Za vrijeme Nemanjića, odnosno vlasti Cara Dušana (prva pol. XIV vijeka), nastaje »Statut grada Budve«, kao prvi zakonodavni akt koji je Budvi obezbjeđivao izvjesnu samostalnost. U drugoj polovini XIV i početkom XV vijeka njome nakratko upravljaju, prvo Balšići, pa Radič Crnojević, pa Sandalj Hranić i, na kraju, Đurđe Stracimirović. Nakon smrti Đurđa Stracimirovića, Budva prelazi u ruke Mlečana koji je 1403. ustupaju Balši III, pod čijom se upravom sa manjim prekidima nalazila sve do 1419. godine, kada je ponovo preuzimaju Mlečani. Kratko vrijeme je u svojoj vlasti drži i despot Đurađ Branković, da bi 1442. konačno pripala Veneciji pod kojom ostaje sve do pada Republike 1797.godine. U periodu mletačke vlasti u Budvi je izgrađeno malo brodogradilište za gradnju manjih brodova za obalnu plovidbu.
Bookmarks