Poimanje jedne vjere/religije i prihvatanje/negiranje drugih
Imaju dva nacina shvatanja religije. Egzoterični i ezoterični. Vidim ovdje po burgijanju koje odjekuje da je u pitanju ovo prvo. Tako se moze pricati do u beskraj bez ikakvog rezultata i to je zapravo razlog poricanja drugih religija. Na zalost za drugi nacin neophodna je odredjena doza opste edukovanosti. Govorim o sistematizovanom znanju a ne o opstoj informisanosti. Ne treba previse toga al mora odredjeni minimum da se ima. To znaci da se mora po malo poznavati istorija, filozofija, psihologija... Pored toga potrebno je procitati to malo svetih knjiga iz svih religija kao i pratece literature i tek ondamozemo reci da smo na pocetku necega. Tu obicno kod onih koji dodju do tog pocetka javi se uvjerenje da masu znaju i tu stanu. Naravno poenta svega je licni razvoj za koji nalazimo potvrdu u onome sto smo procitali. Dakle svete knjige nisu tu da nas vode vec da nas potvrde. Naravno prvi znak da neko pojma nema sta prica je kad pocne da palamudi o trojstvima i Bogu kao da sve zna. Ovo vazi i za druge sfere.
Druga stvar je da nam je dar govora dat da bi mogli da se svega dotaknemo bez da ulazimo u suštinu bilo čega. Riječi nikad nisu bile dobar iskaz za suštinu. Simboli jesu. Simbole shvatamo kad ih dozivimo i vidimo potvrdu dozivljenog u njima. Malom broju ljudi je dato znanje. A jos manjem i mudrost da ga prenesu.
Sve u svemu price o religijama na osnovu YT, wikipedije, biblije for damiz itd su u suštini rasprave bez pobjednika. O ovim stvarima se ne priča bar ne na nacin da se porice tudje a svoje uzdize do neba. Tako ne rade pravi mangupi već boranijaši.