Patrijarh pecki Mojsije Rajovic javno je u ljeto 1714 iskazao protivljenje zbog oruzanog otpora Crnogoraca bosanskom valiji Nauman-pasi Cuprilicu kojem je Sultan izdao ferman da pokori Crnu Goru. Mojsije pise Crnogorcima: " Ne znate da je Bogu dotuzilo vase zlo, kao i ljudima, da ce se i Bog razljutiti na vas, da vam se nece znati ni rod ni dom. ..Ko ste vi da vodite rat sa jednompremocnom carevinom, u kojoj zivite". Crnogorce upozorava de se potcine "srecnom Sultanu" , u suprotnom ako ne poslusate, znajte da cu baciti na vas tesko prokletsvo sa saborom koji mi je Bog dao s vladikama i naredicu u svoj mojoj jurisdikciji da vas Gospod Bog istrazi.
Godinu-dvije po ukidanju Pecke patrijasije, Crnogorska crkva je imala puni episkopat: trojicu episkopa. U Crnoj Gori se od 1767 do oktobra 1769 nalazio pretposljednji patrijarh pecki Vasilije Brkic. NJega je mitropolit Sava prihvatio, za neko vrijeme, dozvolio mu da u njegovoj jurisdikciji cinodejstvuje. Bivsi patrijarh pecki je tako de facto bio vikar (pomocnik) Savin, sasluzivao mu je uprkos cinjenici da ga je Carigradska patrijarsija rascinila.
Na osnovu prethodne Savine odluke, skladno 1. kanonu Svetih Apostola da novoga episkopa rukopolazu najmanje dvojica episkopa, do pocetka 1768 oni su hirotonisali njegovog sestrica Arsenija Plamenca.
Po upokojenju Savinom, Arsenije ce od 1781 do 1784 biti poglavar crkve. Za izbor i posvecenje Arsenijevo, mitropolit Sava nije trazio dozvolu ni od Carigradske patrijarsije ni bilo koje vanjske crkvene vlasti. Time je Crnogorska crkva ispunila sljedece kriterijume:
- Da ima za jednu kanonsku vlast, svoj sabor pomijesnih episkopa;
- Da sama izabira svoga poglavara.
To je saglasno 34 kanonu Svetih Apostola: "Episkopi svakoga naroda treba da poznaju prvoga izmedju nih i da ga smatraju kao glavu"
Za razliku od Ruske crkve, Carigradska patrijasija, nakon 1776 godine nije pokusala da nametne crkvi Crne Gore svoju jurisdikciju. Istorijografija ne poznaje ni jedan dokument da se sveti oci carigradski sumnjicili ili optuzili arhipastire crnogorske za raskol ili apostaziju; niti ih pozvali da se "okanu" autokefalnosti i vrate u "kanonski poredak", niti su bacali anateme - to su sve iskustva kroz koja su, tokom razlicitih epoha, prolazili prvojerarsi: Srbi, Rusi, Grci (u kraljevini Grckoj), Rumuni, Bugari- ali ne i Crnogorci. Obavljeni su, naprotiv, prvoklasni izvornici, dokumenti Carigradske patrijasije: da ona odmah po ukidanju Pecke patrijasije, nije smatrala da posjeduje pravo jurisdikcije ili da je moze nametnuti Crkvi Crne Gore. Isto je potvrdjeno i dokumentima Carigradske patrijasije iz 1797-1798 godine. Ni kasnije do godine 1922 kada je izdala tomos novoformiranoj Srpskoj pravoslavnoj crkvi.
U izdanju ruske univerzalne enciklopedije iz 1913 godine stoji: "Prije svih je postala autokefalna Crnogorska crkva (od 1766), zatim Grcka (od 1833), potom Bugarska (od 1870 fermanom sultsna), Srpska 10 godina kasnije..