Što ti je čoek - ka tica - čas ođe.., čas tamo...!!!t
Prije nego što počnem o utiscima koje sam sakupio prilikom recentnog boravka u CG, „općinstvo“ koje zalazi na ovaj moj thread, kao prvo bih potsjetio na poznatu izjavu Rene Guenona o „znacima u vremenu“, pošto me ona, ovoga puta, žestoko opomenula o takozvanom „zgušnjavanju“ vremena, koje uzrokuje nova tehnologija, time što nudi sve kraća putovanja na sve dužim relacijama, kao što mi je, naprimjer, aviokompanija „Rayanair“ linijom od Berlina do Podgorice, put do PG skratila na svega 2 (i slovima: dva) sata prijatnog leta.
Ne samo to, no mi je i cijenom povratne karte - od 75 eura - takoreći platila rent-a-car, koji sam koristio kako bi što brže mogao “stići i uteći“ prilikom sređivanja brojnih obaveza, nagomilanih u zimskom periodu. No o svemu će biti (velike) priče u sljedećem (ilustrovanom) - nastavku...
Opštenarodna potvvrda mog statusa "Skitnje bjelosvjetske"
Prilikom moje zadnje posjete Cetinju, mjeseca aprila ove godine,neodoljivo su mi se nametnule paralele sa šegdesetim godinama prošloga vijeka kad me je direktor "Oboda", Drago Jovović sa visina svog samoupravnog autoriteta proglasio - skitnjom bjelosvjetskom - i to zbog moje spontane namjere da ga pozovem na čast na terasi restorana vidikovca "Belveder"...
Nekoliko godina nakon ove visoke promocije, CG je pogodio razorni zemljotres a ja ocijenio da bi to mogla biti prilika da svojoj porodici omogućim opstanak u rodnom kraju. Pokriće ovoj mojoj sudbonosnoj odluci, sastojalo se u odluci radničkog savjeta preduzeća - "Vodovod Cetinje" - da me primi u radni odnos, što me baš i nije omelo da naslutim e je ovu odluku donio tadašnji direktor ovog preduzeća -Marko Vrbica - i to ne po partijskoj liniji, već po amanetu predaka, kao jedan od osvjedočenih pripadnika nekadašnjeg CG plemstva.
O ovom mom iskustvu će biti riječi u budućim nastavcima, jer sam ionako u velikoj obavezi prema ovom mladom podmlatku Cetinja, koje me je "častilo" neslućeno visokim brojem ulazaka na moj thread, što me itekako obavezuje...