Zaboravih dodat da je u svemu ovome NAJMANJE vazan IQ.
Printable View
Zaboravih dodat da je u svemu ovome NAJMANJE vazan IQ.
-Ne dovoljno.Quote:
Da li se bojite smrti? Kakvu biste željeli? U brzini, u boju, u vodi, u letu...
-U borbi za pravdu.
Ne.Quote:
I da znate kada je zacrtana, šta biste dali za jedan produžetak?
Smrtnost daje svemu smisao.
Koliko znate ljudi da svoje obaveze i planove beskonačno odlažu "a od sjutra ću, a imam kad" i nikad ih ne završe.
Kakvi bi tek onda bili kad bi živjeli vječno...
Kao pravednik...Quote:
Ima li ispravnog načina kako otići? Može li se naučiti kako da se umre?
Zadnje ljeto sam za malo otišao na "onu stranu"... Glavna stvar o kojoj sam razmišljao je "samo da se porodica ne sjekira". Za ostalo sam bio ravnodušan.
" za svaki dobro organizovan um, smrt je samo jos jedna pustolovina"
Sve sto radimo treba da radimo zbog drugih bića i za druga bića. Dva su aspekta ovog sa istim efektim. Jedan je vjerski, a drugi psiholoski. Prvi aspekt je da sav svoj trud i plodove rada prinosimo Bogu. Naravno posto je Bog “trenutno nedostupan” to su sva njegova stvorenja isto sto i on. Drugi aspekt je taj da ovo vodi “zakrzljavanju” ega tj. selfannihilaton. Javlja se i neuslovljena ljubav ako vec nije postojala do tad. Srecu i zadovoljstvo nalazimo u sreci drugih. Nestaje nezadovoljstvo i razocarenje usled neispunjenja sopstvenih zelja, nadanja, ocekivanja, stremljenja itd. Posledicno nastaje nevezanost/detachment za materijalnost pa cak i za um kao najsuptilniji oblik te materijalnosti. Kada nema vezanosti nema ni straha od gubitka ove materijalnosti i straha od smrti. Ne postoji vise Ja i Moje.
Jos jedan aspekt je i ogranicenost ove materijalnosti. Kao krug. Nas um (materijalnost) i znanje su ograniceni unutar kruga. Sta je sa onim van kruga? Neogranicenim? Taj dio se ne moze spoznati umom i upravo taj dio postaje bitan kad sve ono unutra kruga postaje nebitno. Tada smo na pravom putu a prva manifestacija toga je kako rekoh nepostojanje straha od smrti.
Ima jedan mali problemčić u svemu ovome. Moralnost. Mi uvijek biramo kome cemo pomoci iako treba svima da pomognemo jer smo odgovorni za sve zbog proste cinjenice da smo u mogucnoati da pomognemo. Paradoksalno, dok moralnost postoji neuslovljena ljubav nece postojati (Ovo za sve one koji se pitaju kako svestenik moze da krimosa primi u crkvu i sa njim da prica u crkvi i van nje). Vezano za sve ovo prethodno receno strah od smrti ce postojati. Povezati sve vrline u pravilnu sekvencu je alhemija.
Postoji jos jedan "problemcic"(problemcina na kubni) :D .......nasa priroda :(......koja je IDENTICNA kako u meni, tako u tebi, kao i u "njima" i uopste nije fina nooooo naprotiv vrlo opaka :p i koliko god da je uspijemo ZAOBICI(to je jedini nacin jer je covjeku nemoguce izmijeniti je) ona ce uvijek pokazivati panican strah od smrti. Drugim rijecima......covjek nikad ne moze neutralisati(kakav izraz :p ) strah od smrti.I to je sasvim prirodno. To sto su neki naizgled ravnodusni, ili su neki i pokazali hrabrost koja prkosi strahu od smrti je samo prividno, jer je to vjestacki izmijenjeno stanje svijesti. Odnosno, predoziranost :p emocija toliko onesposobi um da isti vise nije u stanju da racionalno rasudjuje i dolazi do neke vrste "transa" u kojem mozak sam sebe :) iskljucuje ......to mu dodje kao neka vrsta odbrambenog mehanizma. Usled cega nestaje "bol", ali i razum. Sve ovo obicno nije dug proces, vec se sve izdesava u djelicu sekunde.
Jos se nije, a i nece se rodit neko normalan a da se ne boji smrti.
Sto se tice "nekakvog" kruga koji ogranicava nas ummm??? To ne postoji. Samo postoje ljudi koji.... nikoliko, neki manje, neki malo vise, neki vise a neki pooodosta :) uspijevaju da "desifruju" nadahnuce koje dolazi DIREKTNO od izvora apsolutnog sveznanja. U pitanju su frekvencije koje su u najtjesnjoj vezi sa genetskom strukturom. I iskljucivo i samo ISKLJUCIVO zavise od vrlo suptilne :) kompaknosti te strukture. Sve ovo je vrlo fiksirano, i ne moze se nista "poboljsaVAti"(citaj- mrdnuti) ni u kom pravcu. Svaki pokusaj ljudske inteligencije(obicno se radi o perfidno prikrivenom okultizmu) ulaska u ove stvari je UNAPRIJED osudjen na stranputicu.... tj. razdvajanja covjeka od Stvoritelja.
@Caesar said
"Sve sto radimo treba da radimo zbog drugih bića i za druga bića."
"Mrtvi su više živi od nas samih, što nam uporno i stalno priopćavaju. Oni o nama govore kao o mrtvima, jer smo zakopani u grobove od krvi i mesa, zatvoreni za više utjecaje. Nikada se ne žale na svoje stanje već, naprotiv, prema nama iskazuju žaljenje."
Rad, rad, rad, rad i samo rad :D
Ima jedan koncept “impermanence” koji je kod nas sročen u onom Heraklitovom “panta rei”. A onda i lijepo prikazan u vidu zen bašta.
Isto ovo nam i ovaj virus govori . ovakve stvari o sopstvenoj prolaznosti bi trebalo da ucimo na lijep i dostojanstven nacin kroz življenje gore pomenutih koncepata a ne i strahu, bolu i agoniji stanjima u kojima se prolaznost moze osjetiti ali ne i prihvatiti.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Većina onih koji nisu spremni da se suoče sa smrću, spas traže u određenoj monoteističkoj ili politeističkoj religiji.
Suočiti se sa smrću znači naučiti kako umrijeti, a naučiti kako umrijeti znači naučiti kako se živi. Većina nas to ne zna i u nekom je limbu od života. Religija ako se upražnjava na način koji nije dogmatski, pa i tada, nudi oslonac i cesto izlaz kada smrt u oči pogledamo, a ona (ambis) ti uzvrati pogled uz onaj “sviš sviš” trepavicama.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Religija se upražnjava isključivo dogmatski, sve ostalo je odstupanje od iste.
Možeš li mi navesti slučaj kada je "bog" spasio nekog smrti? S obzirom da si napisao da je to "često", volio bih da mi navedeš barem jedan slučaj.
Kad kažem “često” ne mislim na spašavanje od smrti već na njeno prihvatanje. Što je isto bejzikli. Da se religija upraznjava samo dogmatski taj izraz “dogmatski” ne bi ni postojao, a postoji da bi se objasnio takav nacin vjerovanja sto znaci da moze i drugacije. Religija i dogma nisu sinonimi. Ako pogledas u bilo kojem recniku vidjeces to.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Ne zalim za zivotom jer ne mislim da je posebno bolji i znacajniji od tudjih koje je smrt i ranije docekala.
"Ko vrednuje zivot umire psećom smrću"
Shinzemon
Da bi razumjeli (i prihvatili kraj) potrebno je razumjeti i prihvatiti početak.
Ako je početak života proizvod slučaja, onda je i smrt proizvod slučaja. Samim tim, nije vrijedna pomena jer je jedino važno ono između rođenja i kraja. Period življenja. Strah je, međutim, problem, jer po inerciji "življenja punim plućima" smrt bi trebala biti nešto sasvim očekivano i normalno. Meni je teško lično da ovako sagledam život (i smrt).
Sa druge strane, Biblija izvještava da je Adam stvoren kao potpuno svjesno, odraslo, karakterno formirano biće. On nije (kao mi) rođen i odrastao prolazeći faze učenja i razumijevanja. On je stvoren kao "gotov proizvod".
Početak života je kombinacija "Duh životni od Boga, zemaljski prah i kao proizvod ovo dvoje, čovjek postaje ŽIVA DUŠA."
Prilikom smrti, proces je suprotan: Duh životni se vraća k Bogu, tijelo prahu a duša nestaje, tj. umire. Jer duša bez duha i zemlje ne može da egzistira.
Šta je Duh životni: to je kompletna informacija koju smo za žilvota izgradili (koliko god život trajao) - naš karakter, naša suština u svim mnogobrojnim aspketima življenja.
Ipak, smrt koju mi znamo nije zapravo nikakav kraj, niti ikakav početak. To je jedno obamrlo, nesvjesno stanje, stanje sna, spavanja i čekanja. Vrijeme u kome Osoba nema svoje tijelo, niti ima svijest. On postaje jedna nesvjesna informacija koja se nalazi kod svog Stvoritelja.
Kada dođe vrijeme za vaskrsenje, Ta informcija, ta svjesnost, taj karakter itd, se vraća u potpuno novo tijelo koje može biti opet ili smrtno ili besmrtno. Svako će dobiti svoje novo tijelo po zasluzi i vjeru u vlastito spasenje.
Kada se stvori nova duša iz stare, formirane ličnosti (koja se vraća kao duh života) i novog tijela - ona će kao i adam biti potpuno formirana odrasla ličnost, sa svim znanjima o sebi i svom životu sa kojim je otišla u grob na počinak.
Takve ličnosti, koje se vrate u besmrtno tijelo, imaće pred sobom jedan neumirući, vječni život, neometan strahom, bolestima, prpadanjem.
Oni pak, koji vaskrsnu u smrtno tijelo su izabrali da ne žele vječni život i vlastito spasenje. Oni će, nakon što se tada lično osvjedoče da su mogli živjeti vječno, ali da su to prokockali - zaista umrijeti i ovo je druga, strašna i katastrofalna smrt, koja dolazi u najvećim mukama psihe koju jedno ljudsko biće ne može ni da zamisli. Oni će bukvalno izgoreti u trenutku kada cijela ova zemlja bude uništena vatrom i njihova svijest, ljubav, strasti, misli, želje, volja, nadanja, radosti, tuge i strahovi - nestaće zauvijek, bez mogućnosti povratka.
Dakle, ova smrt koju svi manje više oplakujemo po čepurcima i ostalim lokalnim grobljima, je u suštini, beznačajan događaj. Mnogo je važnije da li će posle vaskrsenja doći vječni život, ili vječna nepovratna i smrt koja ličnost nekog čovjeka briše za uvijek, kao da nikada nije postojao (čak ni u uspomenama onih koji će preživjeti i živjeti vječno).
Smrt ne postoji
Послато са SM-N975F помоћу Тапатока
Pomisao na smrt objašnjava koliko je čovjek mali i nebitan. Da ironija bude veća, čovjek tokom svog života sve radi samo da postane važan i bitan.
Kafići smrti atrakcija u Hrvatskoj
https://www.cdm.me/zabava/zanimljivo...a-u-hrvatskoj/
Sedmi pečat,Bergman
Kad se sretne sa smrću vojnik igra sa njom partiju šaha.https://uploads.tapatalk-cdn.com/202...8478f900a5.jpg
Poslano sa mog M2006C3MNG koristeći Tapatalk
https://uploads.tapatalk-cdn.com/202...321896057a.jpg
Sent from my iPhone using Tapatalk
What do we say when death comes to us?
Not today, not today.
„Da, čovjek je smrtan, ali nije u tome sva nevolja. Loše je to što je on ponekad iznenada smrtan. Eto u tome je trik! I što nikako ne može da kaže šta će raditi večeras.“
Mihail Bulgakov
Poslano sa mog M2006C3MNG koristeći Tapatalk
Mislim da mi na ovoj temi idealno leži zapravo pitanje kako se suočiti sa apsurdom života.
Kami je napisao savršenstvo zvano Mit o Sizifu.
"Ali šta može da znači život u jednom takvom svetu? Ništa drugo, za sada, osim ravnodušnosti prema budućnosti i strasti da se iscrpi sve što je dato. Verovanje u smisao života pretpostavlja uvek lestvicu vrednosti, izbor, naše sklonosti. Verovanje u apsurd, prema našim definicijama, poučava nas suprotnom. Ali zavređuje pažnju da se na tome zaustavimo.
Saznanje da li možemo da živimo bez poziva to je sve što me interesuje. Uopšte ne želim da izađem iz ovog područja. Ako mi je dat ovaj lik života, da li na njega mogu da se prilagodim? Ili se, pored ove posebne brige, verovanje u apsurd vraća da kvalitet iskustva zameni njegovim kvantitetom. Ako se uverim da ovaj život nema drugog lika osim ovog apsurdnog, ako iskusim da sva njegova uravnoteženost počiva na toj večnoj protivrečnosti između moje svesne pobune i tmine u kojoj se ona bori, ako prihvatim da sva moja sloboda ima smisla samo u odnosu na moju ograničenu sudbinu, tada moram da kažem da je važno ne da se živi bolje, već da se živi najviše. ... Osećati svoj život, svoju pobunu, svoju slobodu, i to što je više moguće, to znači živeti što je više moguće."
Kami u duelu sa Tanatosom. :)
Poslano sa mog M2006C3MNG koristeći Tapatalk
Mislim da se Kaminodrekao na neki nacin ovog djela rekavsi da je tada bio u mentalnom rastrojstvu totalnom. Uglavnom mislim da Kami na kraju zivota nije bio Kami iz Mita o Sizifu. Sto mi je jako drago jer je rekao:
“In the midst of winter, I found there was, within me, an invincible summer.” Albert Camus
O samoubistvu kao izboru smrti bi se imalo sta reci. Na kraju tom “samoubistvu” koje nije “liberation of the person” već “liberetion from the person” svi tezimo. Ko pobrka ovo dvoje… Opasan put ako se igrom slucaja/nenamjerno neko nadje na njemu.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Misterija svakako.
Ima knjiga "Zašto se niste ubili?" (Viktor Frankl) ali nikad neće biti izdata knjiga Zašto jeste.
Poslano sa mog M2006C3MNG koristeći Tapatalk
Interesantno da je Bulgakov kojeg gore citirah isto rekao za svoje djelo (barem se tako da naslutiti) čak je i spaljivao spise.
U "Majstoru i Margariti" majstor je pri tom bio nervno rastrojen i u bolnici.
Ne bih odbacila momente lucidnosti bilo kojeg književnika,naprotiv.
Poslano sa mog M2006C3MNG koristeći Tapatalk