Umjesto - IN MEMORIAM - Urošu Toškoviċu
S obzirom da krajem ovoga mjeseca u svoje staro prkno napunjam 80 (i slovima: osamdeset) godina, skoro da sam bio odlučan u tome da ovo moje nadahnuto „baljezganje“, koje vodim toliko vremena a na polzu grada Cetinja i namjerom da na njega uputim potomstvo cetinjskih brašnjomuda, zaključim i prepustim se godinama kojih su se sramili naši stari a koje danas slave uz službene talambase neprolazne - SLUŽBE.
Da na to nemam neko posebno pravo, opomenuo me je odlazak mog davnjeg prijatelja i sapatnika u gradu Svjetlosti – Parizu – đe smo ponekad dijelili bijedu ali i raskoš poimanja onoga čime nas je nudio ovaj grad i zbog toga ċu, u znak (u vremenu) našeg zajedništva, svoju (mrtvorođenu) - avanturu - probuditi iz stvaralačke kome i nastaviti je kao urošev i moj prilog opstanku one domovine koja nam je učinjela uslugu u skladu sa onom latinskom:
- Si tua puer dimittite eum diligere mundum.
Prevedeno na nesmiljen crnogorski:
- Ako voliš svoje dijete pošalji ga u - *****