Sanjam svoj život
Ne znam da li ću se probuditi
Dželaludin Rumi
Printable View
Sanjam svoj život
Ne znam da li ću se probuditi
Dželaludin Rumi
Od tvoje ljubavi zazvučim poput orgulja
a dodir tvoje ruke otkriva moje tajne.
Moje izmučeno biće nalik je na harfu,
zajeca svaki put kad dotakneš njezine strune.
Naš je karavan krenuo iz ništavila , noseći ljubav,
vino sjedinjenja vječno osvjetljava našu noć.
Tim vinom što nije zabranjeno ,
jer ga dopušta vjera ljubavi
vlažit ćemo usne sve do posljednje zore.
Mi smo zapravo jedna duša ja i ti,
pojavljujemo se i skrivamo, ti u meni, ja u tebi,
to je duboki smisao moje veze s tobom,
jer između mene i tebe ne postoji ni ja ni ti.
Rumi
Ako je tvoja misao ruža,
ti si ružičnjak;
ako li je trn,
ti si triješće za potpalu.
Dželaludin Rumi
Pokušavao sam da smislim neki način
da pustim da moje lice postane tvoje.
''Mogu li da ti šapnem na uho
san koji sam sanjao? Ti si jedini
kojem ću ovo reći.''
Naginješ glavu, smijući se,
kao da kažeš: ''Poznat mi je taj trik koji izvodiš,
ali neka, samo nastavi."
Dželaludin Rumi
Na dan moje smrti, moj mrtvački pokrov se kreće –
Ali to ne znači da mi je srce još na zemlji!
Ne plačite i ne žalite me: ''Avaj, kako je to strašno!''
Upali ste u đavolovu klopku – avaj, to je ono što je strašno!
Ne jaučite: ''Kuku, rastadosmo se!'' na mom pogrebu –
Za mene je ovo trenutak radosnog sastanka!
Ne recite ''zbogom'' kada me polože u grob –
To je zavesa što skrivaće večno blaženstvo.
Videste ''silaženje'' – sad gledajte uzdizanje!
Zar je zalazak pogibeljan za sunce i mesec?
Vama to liči na zalazak, a zapravo je izlazak;
Mrtvački kovčeg na tamnicu liči, a vodi u slobodu.
Koje je seme u zemlju palo a da nije pustilo izdanke?
Zbog čega sumnjate u sudbinu ljudskog semena?
Koje vedro nije izašlo iz čatrnje napunjeno?
Zašto bi se onda Josif ''Duša'' bojao ovog bunara?
Zatvorite usta ovde, a otvorite ih na tom kraju,
kako bi vaše himne odjeknule tamo u Nigdini!
(''Gle, ovo je Ljubav'')
Oni koji ne osećaju ovu ljubav
kako ih nosi poput reke,
oni koji zoru ne piju
kao da je čaša izvorske vode,
i koji zalazak sunca ne večeraju,
oni koji se ne žele promeniti,
neka spavaju..
Ova ljubav nadilazi izučavanje teologije,
te stare prevare i licemerja.
Želiš li tako razvijati svoj um,
spavaj i dalje.
Ja sam od svog uma odustao,
razderao sam odeću i bacio je.
Ako još nisi sasvim go,
svoj lepi ogrtač od reči omotaj oko sebe…
i spavaj.
Dođi, dođi, ko god da jesi,
bilo da bježiš, tražiš ili lutaš,
to više važno nije.
Dođi, ovde ne broje se grijesi,
čak i ako si posrnuo hiljadu puta,
dođi, dođi, dođi što prije.
Oni koji ne osećaju ovu ljubav
kako ih nosi poput reke,
oni koji zoru ne piju
kao da je čaša izvorske vode,
i koji zalazak sunca ne večeraju,
oni koji se ne žele promeniti,
neka spavaju..
Ova ljubav nadilazi izučavanje teologije,
te stare prevare i licemerja.
Želiš li tako razvijati svoj um,
spavaj i dalje.
Ja sam od svog uma odustao,
razderao sam odeću i bacio je.
Ako još nisi sasvim go,
svoj lepi ogrtač od riječi omotaj oko sebe…
i spavaj.
We are darkness and God is Light; this house
Receives all splendor from the Sun
Here, the Light is mingled with shadow.
Do you want your light totally pure?
Leave the house and climb onto the roof.
- Jalal-ud-Din Rumi
There are a myriad different ways to search, but the object of the search is always the same. Don't you see that the roads to Mecca are all different? One comes from Byzantium, another from Syria, still others wind through land or across the sea. The roads are different; the goal is one.
When people reach the goal, all quarrels or disputes that flared along the road are resolved. Those who yelled at each other along the road, "You are wrong!" or "You are a blasphemer!" forget all possible differences when they reach the goal. There all hearts sing in unison.
- Jalal-ud-Din Rumi
Unutar ove nepoznate ljubavi, umri.
Tvoj put počinje na drugoj strani.
Postani nebo.
Kreni sa sekirom na zatvorski zid.
Spasi se.
Izađi kao neko ko se iznenada rodio u boji.
Učini to sada.
Pokriven si crnim oblakom,
Klizni postrance. Umri, i budi tih.
Tihost je najsigurniji znak da si umro.
Tvoj stari život bio je mahnito bežanje od tišine.
Ćutljivi pun mesec pojavljuje se sad.
It is the rule with drunkards to fall upon one another, to fight
and squabble and make tumult.
The lover is worse than the drunkard; the lover also belongs
to that party. I will tell what love is; it is to fall into a goldmine.
What may that gold be? The lover is the king of kings; it
means becoming secure from death and not caring for the golden crown.
The darvish in his cloak, and in his pocket the pearl – why
should he be ashamed of begging from door to door?
Last night that moon came along, having flung his girdle on the road, so
drunken that he was not aware that his girdle had fallen.
I said, “Leap up, my heart, place wine in the hand of the soul;
for such a time has befallen, it is time to be roistering.
“To become hand in hand with the garden nightingale, to fall
into sugar with the spiritual parrot.”
I, heart-forlorn and heart-yielded, fallen upon your way – by
Allah, I know of no other place to fall.
If I broke your bowl, I am drunk, my idol. I am drunk – leave
me not from you hand to fall into danger.
This is a newborn rule, a newly enacted decree – to shatter
glasses, and to fall upon the glassmaker!
“Mystical Poems of Rumi 2” A. J. Arberry
The University of Chicago Press, 1991