Teški onkološki slučajevi- iskustva, savjeti, utjeha...

Svjedoci smo u poslednje vrijeme porastu slučajeva teskih karcinoma koji odnose živote puno ranije no što je normalno. Neka, neko čujem za milion nekih novih vrsta i na najnevjerovatnijim mjestima.
Čitam da svake godine u svijetu oboli preko deset miliona ljudi od raznih vrsta kancera i da je samo 10% genetskih (naslijedjenih) anomalija, a da su ostali slučajevi uzrok negativnih uticaja oko nas...posebno sam šokirana brojem djece koja čini i se kao nikad prije umiru od najrazlicitijih kancera

Čula sam od mnogo naših forumaša da imaju nekoga u porodici ko se liječio i umro od karcinoma, pa neka ova tema stoji ako želimo podijeliti svoja iskustva, možda nekome bude od pomoći i od nauke...

Staviću temu na sticky..znam da je teško govoriti, najteže je imati u porodici nekog koga voliš a kome želiš što bržu smrt...

pošto sam otvorila temu počeću ja...u porodici sam imala dva slučaja, od kojih je onaj koji je po svim kriterijumima bio gori, dan danas dobro i nadamo se izliječen, prošlo je to "kritično" vrijeme bez metastaza, a drugi je nažalost, odavno gore nedje...
Majka mi je oboljela od karcinoma donje vilice...operacija, zračenje i smrt, sve zajedno 7 mjeseci od dana prvog simptoma...simptom je bio žlijezda na preponi krajem decembra,nakon čega su joj uradili nalaze i utvrdili da je neka prehlada, primila je 6 penicilina i to se povuklo, pa rana u usnoj duplji nakon 15 dana i to je bilo to....posle sam čitala izuzetno smrtan karcinom (mandibule) donje vilice.

Suprug je sa 36 godina dobio melanom....kazu jedan od najsmrtonosnijih...imao je po klasifikaciji validnoj za melanom, III grupu Clarka i IV Breslowa(ili obrnuto), sve u svemu najduze poznato prezivljavanje, pet godina...sticajem okolnosti poznajem tri osobe u PG koje su od toga umrle vrlo mlade....znači, nade nema ali nakon dvije metastaze i 5 operacija, izvuče se...

Mogu sa ove distance uporediti moja dva "bolesnika"....istina je da se majka predala, a muž je zelio da zivi i borio se...koristio je puno prirodnih ljekova, promijenio je ishranu potpuno, izbacio meso, brašno, sećer i tijesto, samo riba i povrce i samo bijelo meso od piletine...pio je intenzivno skoro dvije godine aloja gel, uz terapiju koju je dobijao na svi srecu kao imuno terapiju u bolnickim uslovima...prosao je bez zracenja i hemoterapije, posto se ispostavilo da taj klasicni nacin lijecenja samo pogorsava....srecom da je imao doktora koji se naucno posvetio melanomu i istrazivao ga te mu j emoj muz dosao kao "zamorče"....bukvalno mu je rekao istinu o prezivljavanju i pitao ga hoces li da pokusamo da te spasimo...i to je bilo to.....
Eto da znate, melanom se može pobijediti :)

Moj otac je bio vitalan čovjek. Trebao je neku kontrolu da obavi i u okviru te kontrole trebali su tumor markeri. Tumor markeri visoki, zašto? Na ispitivanje, otkrije se da ima tumor na dva mjesta u poodmakloj fazi (me može se operisati). Jedna doktorica reče da je šest do devet mjeseci ostalo u toj fazi, tu istu potvrdu dobismo na nekoliko mjesta. Ipak, borac, kakav je bio, uz hemoterapije i disciplinu još dvije godine je produžio.

Hodžkinova bolest, kažu vrlo rijetka bolest (uglavnom žene oboljevaju), odnjela je moju kumu i jednu rođaku. Te muke nikome.

Sent from my moto e5 using Tapatalk

Quote:

---

Originally Posted by zvoncica

Mogu sa ove distance uporediti moja dva "bolesnika"....istina je da se majka predala, a muž je zelio da zivi i borio se...koristio je puno prirodnih ljekova, promijenio je ishranu potpuno, izbacio meso, brašno, sećer i tijesto, samo riba i povrce i samo bijelo meso od piletine...pio je intenzivno skoro dvije godine aloja gel, uz terapiju koju je dobijao na svi srecu kao imuno terapiju u bolnickim uslovima...prosao je bez zracenja i hemoterapije, posto se ispostavilo da taj klasicni nacin lijecenja samo pogorsava....srecom da je imao doktora koji se naucno posvetio melanomu i istrazivao ga te mu j emoj muz dosao kao "zamorče"....bukvalno mu je rekao istinu o prezivljavanju i pitao ga hoces li da pokusamo da te spasimo...i to je bilo to.....
Eto da znate, melanom se može pobijediti :)

---

Volio bih jednog dana upoznati covjeka, jer nevjerovatna je energija i snaga osoba koji su se izvukli u situacijama u kojima se prognoziraju male sanse za prezivljavanje.

Quote:

---

Originally Posted by Mile_Djikanovic

Volio bih jednog dana upoznati covjeka, jer nevjerovatna je energija i snaga osoba koji su se izvukli u situacijama u kojima se prognoziraju male sanse za prezivljavanje.

---

Uglavnom doživljavamo situacije kad odemo kod bilo kojeg ljekara radi nekog kontrolnog snimanja, vakcine, pregleda nevezano za osnovno oboljenje, pa ga pitaju da li ima neko hronicno oboljenje, on kaže da se lijecio od melanoma, doktori mahom pogledaju čudno, kao pogriješili ste gospodine...sigurno je nešto drugo...moram napomenuti da je imao tu sreću da se liječio na VMA što zbog troškova liječenja koji su bili ogromni i koje mu je osiguranje pokrvalo,inače teško da bismo u tom momentu mogli platiti interferon koji je primao u ogromnim dozama jako dugo, što zbog stručnosti profesora koji su ga godinama vodili, počev od plastičnih hirurga, preko dermatologa i maksilofacijalnih hirurga :)

Inače, moja prijateljica je u proplog marta oboljela od non-hočkins limfoma...takodje mukotrpno liječenje i ljekari na hematologiji KBC-a su zaista bili maksimalno korektni....zasad je dobro ali je narednih 5 godina život pod kontrolom i u opasnosti....nije lako izboriti se sa kancerom, čak i u nekoj od početnih faza kada je prezivljavanje iznad 70 ili 80 % a kamo li u nekoj poodmakloj fazi.

Moram reći da i ona pije mnogo raznih napitaka a prirodnoj bazi, mislim da izmedju ostalog list cuvarkuce samelje u nutri buletu i sa limunom i vodom popije...podrazumijeva se nabavka organskih voćki jer po istraživanjima sve ovo nezdravo što jedemo i koristimo je zaslužno, izmedju svih falinki modernog vremena, stres, trka, život na točkovima bez kretanja, za porast obolijevanja od kancera.

takodje, moram dodati na ove konstatacije da je genetski faktor samo deset posto zasluzan za obolijevanje, da je moja majka i njena oba brata umrla sa nepunih 63 godine....jedan brat godinu prije nje, mladji dvije, tri posle, svi u 63-ćoj godini, mada, mladji ujak je umro od infarkta, iako nije imao srčanih smetnji da se zna, a operisao je nekoliko godina ranije tumor na usni :)
Tako da ne znam da li vjerovti ovim istrazivanjima...takodje, mislim da kod tumora dojke, jako je bitna porodična anmneza i nasledni faktor...barem se onkolozi uvijek informisu i kod ćerki kojima su majke umrle od raka dojke, insistiraju na češćim kontrolama :)

Sto spomenuste volju za zivot i pozitivu tako jedna prijateljica oboljela od Hockina rece djedu posle hemoterapije : Djede vidji me nemam kosu, ali meni ce porasti a tebi nece hahaha
:)))))
i izborila se sa najtezim oblikom

Sent from my SM-A705FN using Tapatalk

Quote:

---

Originally Posted by zvoncica

takodje, moram dodati na ove konstatacije da je genetski faktor samo deset posto zasluzan za obolijevanje, da je moja majka i njena oba brata umrla sa nepunih 63 godine....jedan brat godinu prije nje, mladji dvije, tri posle, svi u 63-ćoj godini, mada, mladji ujak je umro od infarkta, iako nije imao srčanih smetnji da se zna, a operisao je nekoliko godina ranije tumor na usni :)
Tako da ne znam da li vjerovti ovim istrazivanjima...takodje, mislim da kod tumora dojke, jako je bitna porodična anmneza i nasledni faktor...barem se onkolozi uvijek informisu i kod ćerki kojima su majke umrle od raka dojke, insistiraju na češćim kontrolama :)

---

Dok te ne snađe ne zanimaš se mnogo. Koliko sam ja razumio svako ima u organizmu te ćelije, samo je pitanje hoće li se aktivirati ili neće. Opet, kod svakog ,,okidač" je različit, nekome je konzumacija npr. duvana, nekome nije, nekome neadekvatna postoperativna terapija (mom ocu npr., a benigna operacija bila), nekome je ,,okidač" upravo genetski, nekome nešto drugo... Generalno mi (mislim na područije Balkana) vodimo nezdrav život tako da tih potencijalnih ,,okidača" ima puno i nije čudno da smo pri vrhu po procentu oboljelih. Svakih 14 dana je moj otac išao na hemoterapiju u KBC, a ono što me je prenerazilo je koliko mladih (mlađih i od mene) je tamo sa mojim ocem išlo na terapije.

Sent from my moto e5 using Tapatalk

Mladji brat je nakon 6 godina kombinovanog neprekidnog citostatickog\imuno lijecenja u Hamburgu i CG,umro prije 2 godine u 27 godini.
Ne bih detaljisao previse o tom paklu,sem ako nekoga bas posebno ne zanimaju detalji.
Od jako proste operacije vratne zlijezde,izrodio se rijedak(par stotina slucajeva na planeti) epitelijalni tumor koji je za nepune 2 godine netretiranja zahvaljujuci CG i SRB dijagnostici, razvio metastaze na plucima jetri i kicmi.
Nakon finalne dijagnoze,njemci su mu dali pola godine zivota,izgurao je 6.
U medjuvremenu od svega nagomilanog,otisli su i tata i stric prije njega(infarkti).
Svi u 2 godine.

Ja sam prije 2 god sredio kancer testisa uspjesno,2 preventivne HT,3 mjesecne i 6 mjesecne kontrole prolaze,sve je ok.
I dalje sam ziv,iako me cudi kako...:)

Majci je dijagnostifikovan hočkinov limfom kad je imala 39 godina, sa procjenama da ima 5-10 godina života.
Umrla je u 42-oj godini.

Pored hemoterapije pokušavala je i svakakve gluposti, a i nije nikakvo čudo - davljenik se za slamku hvata.
Od petroleja, todoksina, izgladnjivanja i ne znam čega sve ne.

Zato "alternativne medicinare" mrzim više no išta.

Prijatelj,stariji coek ga je izlijecio...Da ne recem sa čim i dalje ne vjerujem u to,ali je jeo bukvalno kilograme borovnica.

Sent from my SM-G985F using Tapatalk

Quote:

---

Originally Posted by wulfy

Dok te ne snađe ne zanimaš se mnogo. Koliko sam ja razumio svako ima u organizmu te ćelije, samo je pitanje hoće li se aktivirati ili neće. Opet, kod svakog ,,okidač" je različit, nekome je konzumacija npr. duvana, nekome nije, nekome neadekvatna postoperativna terapija (mom ocu npr., a benigna operacija bila), nekome je ,,okidač" upravo genetski, nekome nešto drugo... Generalno mi (mislim na područije Balkana) vodimo nezdrav život tako da tih potencijalnih ,,okidača" ima puno i nije čudno da smo pri vrhu po procentu oboljelih. Svakih 14 dana je moj otac išao na hemoterapiju u KBC, a ono što me je prenerazilo je koliko mladih (mlađih i od mene) je tamo sa mojim ocem išlo na terapije.

Sent from my moto e5 using Tapatalk

---

istina...dr nam je objasnio svojevremeno da organizam svakodnevno proizvedne jednu štetnu ćeliju, ali imuni sistem se vrlo uspješno bori sa tom jednom, do momenta kad neki drugi problem "skrene pažnju" imunom sistemu, pa mu promakne ta jedna koja se uzasno brzo dijeli i ako se ne uništi odmah od jedne idu dvije, od dvije četiri od četiri osam i tako u nedogled i zato tumor onda kad se otkrije, kad paralise sistem, teško može da se eliminiše....rijetki slučajevi, kao u slučaju mog supruga da je metastazirao u limfni sistem pa se tamo "neki čudom" začaurio, a hirurg bio dovoljno pametan pa ga zajedno sa cijelim limfnim sistemom izbaci napolje (radjena mu je tzv evakuacija limfnog sistema lijeve strane)...kruzi urbana legenda da je ovdasnji čuveni ljekar, hirurg, svog brata tako nagrdio, od želje da ga spasi da mu tešku operaciju lično uradi, pokušao je skalpelom da izvadi melanom i prosuo ga i time ubrzao bratu agoniju...urbana legenda....ko zna ima li istine...jedina je istina da je brat čuvnog pg hirurga umro od melanoma

Ono što je strašno jeste što ljekari sve pripisuju dobrom ili lošem imunitetu..medjutim, recimo, mom suprugu je gljivica krenula a znamo da ljekari gljivice tretiraju kao znak lošeg imuniteta, tj tamo dje imuniteta nema, gljivice i bakterije koje i inace imamo u organizmu, pocnu kolo da vode...takodje znam osobe koje su cijeli zivot imale uzasnu krvnu sliku, koja je reper za dobar ili loš imunitet, a eto nikad im se te celije nijesu razmnozile toliko da se dobije tumor...ne znam
Takodje ovo što kazes o mladima....ispada da im je imuni sistem ocajan...a ne bi trebalo da bude tako :)

Quote:

---

Originally Posted by Sidewinder

Mladji brat je nakon 6 godina kombinovanog neprekidnog citostatickog\imuno lijecenja u Hamburgu i CG,umro prije 2 godine u 27 godini.
Ne bih detaljisao previse o tom paklu,sem ako nekoga bas posebno ne zanimaju detalji.
Od jako proste operacije vratne zlijezde,izrodio se rijedak(par stotina slucajeva na planeti) epitelijalni tumor koji je za nepune 2 godine netretiranja zahvaljujuci CG i SRB dijagnostici, razvio metastaze na plucima jetri i kicmi.
Nakon finalne dijagnoze,njemci su mu dali pola godine zivota,izgurao je 6.
U medjuvremenu od svega nagomilanog,otisli su i tata i stric prije njega(infarkti).
Svi u 2 godine.

Ja sam prije 2 god sredio kancer testisa uspjesno,2 preventivne HT,3 mjesecne i 6 mjesecne kontrole prolaze,sve je ok.
I dalje sam ziv,iako me cudi kako...:)

---

Eto...vrlo moguće da je tvoj tumor posledica stresa...to stosi prezivio je pretesko...bas...

Na konto ovoga gore što reče zvončica,slušao sam doktora koji se bavi kancerom:"svi bismo mi oboljeli od kancera samo kad bi dovoljno dugo poživjeli.Neko ode prije zbog nečeg drugog."

Sent from my Redmi Note 8 using Tapatalk

Teska tema , vjerovatno najteza na forumu .
Da preskocimo kakve doktore i aparaturu imamo , to je sto je siromasna zemlja .
Prvo nemamo palijativnu njegu . Ona ukljucuje mnoge specijalnosti posebno psihoog , psihijatar i specijalista za terapiju bola ( nazalost ne znam imamo li ijednog jer su ovo pridodali anestesiji )
To je bitno da covjek moze dostojanstveno da umre .
Uz to trebalo bi da ima izbor i u vidu eutanazije .
Alternaivna medicina i zdrava ishrana uz klasicnu med ok . Ne moze da skodi a tesko i da pomaze sem placebo efekat koje zna biti vrlo bitan . Npr da se organizam ocisti od nikotina , pod uslovom da nije napravio vecu stetu , treba vise od deset godina .
Mi sto smo generacija pedeset i neke mozemo samo da pozeli ako dobije kancer da bude brzo i kratko ( ili metak u slepoocnicu kad vec nema eutanazije ) .

Quote:

---

Originally Posted by swinger

Teska tema , vjerovatno najteza na forumu .
Da preskocimo kakve doktore i aparaturu imamo , to je sto je siromasna zemlja .
Prvo nemamo palijativnu njegu . Ona ukljucuje mnoge specijalnosti posebno psihoog , psihijatar i specijalista za terapiju bola ( nazalost ne znam imamo li ijednog jer su ovo pridodali anestesiji )
To je bitno da covjek moze dostojanstveno da umre .
Uz to trebalo bi da ima izbor i u vidu eutanazije .
Alternaivna medicina i zdrava ishrana uz klasicnu med ok . Ne moze da skodi a tesko i da pomaze sem placebo efekat koje zna biti vrlo bitan . Npr da se organizam ocisti od nikotina , pod uslovom da nije napravio vecu stetu , treba vise od deset godina .
Mi sto smo generacija pedeset i neke mozemo samo da pozeli ako dobije kancer da bude brzo i kratko ( ili metak u slepoocnicu kad vec nema eutanazije ) .

---

Hvala ti na ovom komentaru, jer oni koji nisu imali bolesnika od karcinoma u svojoj bližoj familiji ne mogu da znaju kroz kakve traume, bolove prolaze svi. Od bolesnika do porodice. Kupuju se prava za prenos nekih čika koji trče za loptom i daju basnoslovne sume od 600 miliona nečega, od kojih samo deseti deo, dakle deseti deo da se odvoji za najteže bolesnike i palijativnu negu bili bismo neuporedivo humanije društvo. Ali, to smo mi. Hleba i igara a kada dođu teške bolesti, koje ne biraju previše, kao što je karcinom, snalaženje na terenu. Za one koji imaju teške bolesnike znam da se za slamčicu hvataju. Tako smo i mi. Neka nova slamčica za koju ne znam da li pomaže, ali znam da nije odmogla, kada bolest nije u poodmakloj fazi: https://pro100healthy.rs/article--dv...rma-i-agaricus. Možda nekome pomogne.
Od nečega se mora umreti, ali ako već možemo da utičemo na sopstveni život onda je neki moj savet što manje stresa i nikotin nikako!

Quote:

---

Originally Posted by obiraf

Hvala ti na ovom komentaru, jer oni koji nisu imali bolesnika od karcinoma u svojoj bližoj familiji ne mogu da znaju kroz kakve traume, bolove prolaze svi. Od bolesnika do porodice. Kupuju se prava za prenos nekih čika koji trče za loptom i daju basnoslovne sume od 600 miliona nečega, od kojih samo deseti deo, dakle deseti deo da se odvoji za najteže bolesnike i palijativnu negu bili bismo neuporedivo humanije društvo. Ali, to smo mi. Hleba i igara a kada dođu teške bolesti, koje ne biraju previše, kao što je karcinom, snalaženje na terenu. Za one koji imaju teške bolesnike znam da se za slamčicu hvataju. Tako smo i mi. Neka nova slamčica za koju ne znam da li pomaže, ali znam da nije odmogla, kada bolest nije u poodmakloj fazi: https://pro100healthy.rs/article--dv...rma-i-agaricus. Možda nekome pomogne.
Od nečega se mora umreti, ali ako već možemo da utičemo na sopstveni život onda je neki moj savet što manje stresa i nikotin nikako!

---

Pogledah link koji si ostavio,da li ovo moze uzimati i zdrava osoba ili samo bolesnici...?Imash iskustva sa tim koliko vidim rijech je o gljivama...?Hvala.

Ako znate da nekome treba 6 ampula za lijecenje tumora testisa Bleomycin,poklanjam visak.

Teška tema što veli kolega ali je ovo nažalost sve posljedica (uglavnom) loše, nezdrave hrane i ogromne količine stresa.
Tako da okidača ne fali.
Meni je nedavno kum vjenčani umro (51 god) od karcinoma na pluća (nekakav mikrocelularni, kako li se zvaše).
On je bio borac, promjenio ishranu, hemioterapije, što sve nije ali bgm, nema tu ljeba.
Sve sam se nadao do kraja da će preteć ali okle.
Nevjerovatna je praznina jer smo se svaki dan čujali i često gledali (prije kumstva smo se isto družili) ali mora se dalje.
Iskreno, svakome zdravome preporučujem kao preventivu: med, maslo i med, magareće mlijeko, pelin da se pije, borovnice i sok od šipka.