Originally Posted by
montenegrina
Ja i ti smo generacija i jedino što mogu je da sve potpišem.
A imala sma tako srećmo djetinjstvo, čak nemam riječi da opišem kako.
Ja i sestra, dva brata od strica, dv abrata od ujaka, pa svi smo istu riobu nosili jer smo bili sa nekom malom razlikom u goidinama pa smo nasledjivali. A rdojaci u Njemačku, pa kad dodju i donesu njihovu robu, a jedva se čeka kesa raspakovati da se vidi što ima. I ot je stvarno sreća bila. A imalo se, nije da nije, dobro smo živjeli. Ali zato smo svake godine, ali baš svake, do rata 91, za Novu godinu 4 dana išli obavezno nedje u Hotel. Pitao si što pamtimo, e to pamtim kao ništa. Zadni dan škole, deda Mraz donosi paketiće a ond anas roditelji kući čekaju da se krene. Pa šetnja po novim gradovima, upoznavanja djece u hotelu i igranje.
Adidaske sam dobila u trecem osnovne, baš t ekoje pominješ jer je brat od strica kupio pa sam i ja. E te sreće, i sad osjećam u stomaku taj miris, bjelinu. Patike su se kupovale jendom godišnje kad krećeš u školu u septembru, pa kad se kupe a uveče se stavljaju na sred sobe kad legneš da ih gledaš.
A što sad djeci predstvaljaju jedn epatike? Ništa :( A svake su skuplje nego ijedne što smo mi ikada nosili.
Moja sestra ima bebu od 9 mjeseci, kolica je uzela od najbolje drugarice, jer j enjen sin malo ih koristio, Peg Perego, fina, ali je model od prije 10 godina jer je mali tada rodjen. Jednba poznanica je srijeće i kaže kako su kolica baš lijepa, gdje je uzela, kaže od drugarice, od prije 10 godina. Ova odmah sikolačila oči, voziš kolica stari model hahahaha. Maca u glavu. Svu robicu je uzela od dvije snaje čija djeca imaju sad dvije godine i vjerujte mi da ima stvari koje niakd nije obukao a kamoli da je to još kupovano. Vec su stvari proslijedjene dalje, za jednu drugu bebu. A sestrin amli juče na kontrolu, doktorica mu kaže da se vidi da dijete nevjerovatno komunicira i otsvaruje kontakt, da se vidi da se s anjim radi. Je li manje vrijedan što nema skupu u markiranu garderobu? Mada, tetka ne odoli pa vazda ponese nešto haha.
Još jedna stvar mi je pala na pamet na ovu temu. Nekako mislim da su naši roditelji tada manje izlazili. Moja mama nije imala te drugarice sa kojima pije kafu non stop, nije izlazila a tat anas čuvao, izlazili smo uvijek nas četvoro. Sad i ja sama sjednem popodne nekoliko puta sedmično popodne negdje na kafu. Moja mama nikad nije izlazila. Ne zato što nije mogla, smjela ili slično. Bila je sa nama kući ili smo šetali kvalitetno a ne s akafe na kafu. Da se razumijemo, ja kafenisanje obožavam ali sve više mislim d aje gubljnej vremena.
Možda sam g aodužila, ali vazda me ova tema takne. Neko j elodu vrijeme, instagram selfiranja i infulensera. Ljudi koji žive tudje živote i na mrežama prikazuju lažni sjaj.
A toliko drugih i kvalitetnih vrijednosti ima.