-
Nedostaješ mi
Nedostaješ mi, jer tvoje prisustvo uvećava moja primanja, pa ću zatražiti da mi isključe struju da bih te u potpunosti imao.
Nedostaješ mi, kao što sam čekao nezavisnost države, trpeći republiku do juče.
Nedostaješ mi, kao da mi je neznani neko ugasio žeđ, a sad ga tražim, da mu ugasim anonimnost.
Nedostaješ mi, jer sam sa tobom u katastru proveo najljepše godine života, čekajući upis stana.
Nedostaješ mi, jer sa tvojom geografijom mogu izmijeniti svoju istoriju.
-
Kajem se
Dok me vetar šiba
Pa povlačim obod kaputa naviše
Kajem se
Dok puštam noge da me odvuku do tvog kraja
Dok stojim ispred zgrade
Brojim spratove
Razmišljam šta se zbiva na devetom
Da li spavaš sa upaljenim svetlom
Da li spavaš u onoj crnoj majici
Da li još kolutaš očima na sve
Razmišljam
Da li bi se javila da te pozovem
Da li bi ti glas bio mazan ili ljutit
Razmišljam
Neka bude bilo kakav,
Samo ne ravnodušan.
Kajem se
Što duže nisam pričao sa tobom
Što sam se ograničio na 'dušo'
A bilo je lepših reči
Kojima bih te zvao,
Kajem se
Što nisam rekao
Da sa tobom želim sve
Što sam se pravio da ne razumem pitanje
'Šta smo mi?'
Jer si sada ti odlučila
Da nas ni nema.
Kajem se
Jer
Niko se iskrenije ne smeje od tebe
Niko nije tako detinjast i tako odrastao
Niko ne razume bolje od tebe
Pa sam zato i strepeo
Kada će tvoje oči
Da prekriju celog mene
Po prvi put,
Brinuo sam
Da ćeš se narugati
Godinama na mom licu
Da će ti biti skaredna
Poneka bora
Da ćeš se,
Tako đavolasto nevina,
Smejati mom neukom pokušaju
Da te ukradem
Da te zatvorim
Poput kakvog pećinskog čoveka,
Jer ne želim da tebe
Gledaju svi.
Januar je mesec mog kajanja,
Tada si
Mladolika i golišava
Stajala kod Narodnog pozorišta
Toliko zauzeta svojim maštanjima
Da me nisi ni primetila
Da nisi ni osetila vuka željnog tebe
Kako se prikrada,
U januaru
Kada su ti se raširile oči od iznenađenja
Ja sam otkrio da nema ničeg dosadnog u braon boji
Da nema ničeg prosečnog u malim usnama,
Jer one često skrivaju najlepše osmehe
Otkrio sam
Da brže pričaš kad si uzbuđena
Mlataraš rukama
Objašnjavaš
Da ne gledaš druge ljude dok hodaš
Da je tvoj sagovornik centar sveta
Otkrio sam
Da voliš ulicu "Zmaj od noćaja"
Dorćol
Crnu boju
Vino
Da ti smeta što se ne osmehujem
Jer sam ti tako lepši
I sada kvarim sliku u tvojoj glavi
Ambijent
Osećaj
Otkrio sam
Da mi nisi ni do brade
Ali da si spremna za okršaj.
Kajem se
Što nisam udario konobara
Koji je bestidno zurio u tebe
Ali ga ujedno nisam krivio
Jer
Ko na ovom svetu
Umače prst u šlag na vrh tople čokolade
Stavlja na grešni jezik
Pa tek onda otpija gutljaj
Kajem se što sam bio besan
Jer ti nisi ni svesna kakve reakcije izazivaš
Jer si klatila nogama
Zapitkivala me bezbroj pitanja
Pokušavala da izvučeš smeh iz moje duše
Kajem se
Jer si ti bila ti,
A smatrao sam da je u tebi
Previše svega
Što ja mogu ikada da podnesem.
Januar je mesec mog kajanja
Jer sam te prekinuo
Jer sam slagao da žurim
Kajem se
Jer ti je senka obuhvatila pogled
Jer sam te zbunio
Jer si mislila da si nešto loše uradila
Kajem se
Što sam dopustio da u tišini šetamo do Kalemegdana
Što nisam objasnio
Da nisi ni postala moja
A već sam bio
Lud
Posesivan
Ljubomoran
Da ni sanjao nisam da ću se u ovim godinama uplašiti
Lica
Očiju
Usana
Ruku
Osećaja
Koje pobuđuju.
Kajem se
Što sam pobegao
Jer si ti ponosno srušila mostove do tebe
Pa mi sada samo preostaje
Da te krišom posmatram
Da lutam tvojim naseljem
Da noćima sedim ispred tvoje zgrade
Dok me vetar šiba,
Te da se večito kajem
Što nisam poljubio usne
Koje bih sada znao
Najnežnije da čuvam.
-
Konacna odluka
Živjeli smo i tada zajedno,
Planeta Zemlja se zvalo to mjesto,
Nije nam bilo svejedno,
tad što gledasmo se često.
Kad počelo je odbrojavanje,
do dana kad će nas rastaviti,
izvršeno je prestrojavanje,
da nas više niko ne može sastaviti.
Danas više nije sve isto.
Bliži smo jedno drugom,
Danas je između nas sve čisto,
Ne smatramo više jedno drugo drugom.
-
Ugroženost
Tijesno je u granicama u kojima živim,
Jer me sputavaju da se tebi divim,
Od neba je dato pravo da volim,
Ali,kad je tako krivo,kome da se molim?
Molitva za ljubav u svakome se rađa,
U meni raste, pa me to pogađa,
Kao pseto, zbog ostavljenih kosti,
Režim, a stradaću u nemilosti.
Milostivom srcu koraci su veći,
Ruke što maze doprinose sreći,
Bog mi dade sve, ali i sumnju,
Da će tebi doći neko treći.
-
Tragovi
Ostavljam u tebi tragove,
fleka do fleke,
prelaziš zbog mene đavolje pragove,
živiš od sjenke do sjenke.
Braniš se ćutanjem, a znam,
Pričala bi stalno,
Sve što imam da ti dam,
Jasno je kristalno.
Sitnice ovdje mnogo znače,
A mnogi bi za to dali blago,
Krupnije je mnogo nego inače,
Suviše je dobro da bih te lag'o.
-
Ljubav je vječna
Vječnost prođe da te ne vidim,
Od danas do boljeg sjutra je tako,
Da bar što mudro ima do tada,
Bilo bi eto zapisano.
Zviždukom sviram onu našu,
Melodijom opjevanu bajku,
Da zaboravim koliko je tesko,
U ljubavi ovoj imati majku.
Ljubav je kompas nama,
Za sve cetiri strane svijeta,
Pricaju o nama cak i Ripliju,
Ne vjeruje nam cijela planeta.
Da te volim iz racuna,
Imao bih pozitivan saldo,
Gravitiram k tebi zato,
To se zove teznja, o,bato!
-
Ako možeš da sačuvaš svoju glavu
kad svi oko tebe gube svoje i okrivljuju te za to,
Ako možeš da veruješ sebi kad svi u tebe sumnjaju
i sam pridodaješ njihovim sumnjama,
Ako možeš da čekaš, a da ti ne dosadi čekanje,
Ili ako si prevaren, da sam ne varaš,
ili ako si omrznut da sam ne mrziš,
A da pri tom ne izgledaš ni predobar ni premudar.
Ako možeš da sanjariš, a da snovi ne ovladaju tobom,
Ako možeš da maštaš, a da ti maštanje ne bude cilj,
Ako možeš da se suočiš sa uspehom i neuspehom,
I smatraš te dve varke kao da su potpuno iste;
Ako možeš da podneseš da istinu koju si rekao
izvrnu nitkovi kao zamku za budale,
Ili da posmatraš propast onoga čemu si posvetio čitav život,
I da pogrbljen, sa dotrajalim alatom opet novo stvaraš.
Ako možeš da prisiliš svoje srce, nerve i tetive
da te služe dugo iako si ih nemilice trošio
I da izdržiš i kad nema ničeg više u tebi
sem volje koja ti izvikuje: ”Istraj!”
Ako možeš da razgovaraš sa nižima od sebe
i ne istakneš svoju superiornost
Ili da u društvu sa višima od sebe
sačuvaš svoje dostojanstvo,
Ako ni prijatelj ni neprijatelj ne mogu da te uvrede,
Ako te i drugi cene, ali ne previše.
Ako možeš da ispuniš jedan nezaboravni minut
sadržajem koji traje šezdeset sekundi -
Tvoja je zemlja i sve što je na njoj,
I iznad svega, bićeš čovek, sine moj!
Radjard Kipling
-
Vrtlarska pjesma
O tebi čujem samo dobre vijesti,
Te onda često nemam svijesti,
Što drugog za tebe boli uvo,
A ja bih te samo za sebe bi te čuv’o.
Visok nivo tvog šećera,
Ne znači da nije mi zabranjena večera,
Imati tebe na tanjiru,
Gorčinu savladam u gurmanskom maniru.
Zbog tebe ne živim od vazduha više,
Korjen u tebi sa površine diše,
Sa pažnjom i trudom vrtlara,
Rađaš mi što apetitu mom odgovara.
-
Voli mi se negdje u Lisabonu
Da u dugoj svilenoj žutoj haljini, bosa
U nekoj skrivenoj ulici na pločniku
U tvom zagrljaju slušam zvuke fada
Opijena sumrakom i tvojim poljupcima
Voli mi se negdje na Egejskoj obali
Da te čekam u sumrak na doku
Bosa, u šarenoj haljini
Da me uhvatiš oko struka
I uzmeš u čamac
Pa da mi se noge zapetljaju u mreže
Dok te grlim oko vrata
I ne pustim dok ne isploviš opet
Zajedno sa rađanjem zore.
Voli mi se negdje u Španiji
Da bosa u bijeloj haljini
Mirišem ti na začine i narandže
A ti se prstima igraš sa mojim bretelama
I gledajući me u oči pomisliš
Kako je grijeh ne voljeti me.
Voli mi se u Napoliju
U nekom malom stanu sa visokim stropovima
Da te ujutro budim poljupcima
U prozirnoj spavaćici
mirišem ti na raj i ljubav.
Voli mi se negdje
Bilo gdje
U sumrak ili zoru
U ljeto ili proljeće
Zimu ili jesen
Voliš mi se.
-
Naidjoh nocas na ove stihove koji mi nesto lijepo sa sve ovom slikom padose...https://uploads.tapatalk-cdn.com/201...953298edbf.jpg
Послато са POCOPHONE F1 уз помоћ Тапатока
-
Dovrši svoju poslednju pesmu,
pa da se raziđemo.
Zaboravi ovu noć, kada mine.
Koga se trudim da zagrlim?
Snovi se ne daju uhvatiti.
Moje žudne ruke pritiskaju prazninu na srce
i ona mi satire grudi.
-
Bila si najljepsa djevojka u kraju,
Po tvojoj figuri mene poznaju,
Po tvojoj kosi sjetim se djetinjstva,
Kada sam ko djecak voljeo u maju....
Kad ruze cvjetaju...
Bila si najbolja u jednoj priči,
Po tvojim riječima o meni saznaju,
U tvojim očima plavo je nebo,
Kada sam ko djecak im'o što sam treb'o...
Kad kiše nestaju....
Na mom licu nema više prašine,
Moje bore su bile tvojim usnama šine,
Moje ruke su te vodile ka sreći,
Kada sam ko dječak dosegao nebeske visine...
Kad oči saznaju...
-
Ti nijesi definicija,ni razlog,već si čisto osjećanje mog srca. Zbog toga ne mogu kontrolisati ono što mislim o tebi,jer kako sputati zadovoljstvo koje postoji od početka naše veze. Zbog tebe imam identitet i pripadnost,a to nije ništa drugo nego blaženstvo. Za moj život, ti si istina. Kada te nema, nema ni mene kao što nema ni magle nakon sunca. Zato je tvoje ime sinonim ljubavi.
-
Političko - ljubavna:
Kod mene si u prvom planu,
zato te pazim kao vodu na dlanu,
jedino ako si u drugoj partiji,
više nijesi ni u mojoj simpatiji.
-
“Ljubav je greh, ako se ne desi” – Milovan Vitezović
-
“Suština ljubavi je kada se čovek zaljubi bez razloga i želje. Nešto što ne može predvideti.” – Haruki Murakami
-
Pod tuđim uticajem (Džejn Ostin)
“Dala si ime mojoj duši. Na tren sam u agoniji, a na tren pun nade. Molim te reci mi da nisam zakasnio, i da su ova dragocena osećanja uzajamna. Nudim ti se opet, pružajući ti svoje srce sada još više nego pre kada si ga zamalo uništila, pre osam i po godina. I nemoj slučajno da kažeš da sam te zaboravio i da mi muškarci zaboravljamo lakše i pre od žena. Volim samo tebe. Tako je oduvek bilo.
-
The shortest poem is a name.
-
Te noći kada izgubi se trag
svjetlima u luci
I ovo srce kao nenavijen sat
što miruje na ruci
Ne dam jedru da me spasi
Nema potrebe za to
Neka konac dijelo krasi
Nisi više moja bol
Ja znam da ova ljubav ima sto života
Prije nego takne dno
Puštam je da ode
Da se vrati bolja.
Lažna nada nikad se ne umori
Sama se spasi
Umori se onaj koji nosi je
I ona na koju glasi.
Sad 'ajmo pomoći tišini
Da nas pretvori u kap kiše
Što nad morem visi.
Nisi više moja bol
Ja znam...
-
na sve strane sveta se otisni
u džepu s tišinom me potisni
i pusti da druga te voli ko ja
-
Nazvao sam ženu anđelom i dobio krivičnu prijavu od mitropolita jer nemam autorsko pravo upotrebe tog termina.
-
samo jedna istina me boli
sve dok nisam znala gdje si ti
ili nisam znala ko me voli
ili nisam znala voljeti
ova ljubav otrov je u krvi
pa pustite me da pretjerujem
evo srce do kraja mi smrvi
pa neka grijesim sto ti vjerujem
ja ne mogu da biram, da biram sve i da hocu
pusti da na jednu kartu ja stavim sve
a kada po zlu krene ma ne pitaj sto cu
jer i kada gubim od tebe imam najvise
ja ne mogu da biram, da biram, ja nemam kamo
ruke moje nikad drugog nece dirati
i da se opet rodim sa jednom zeljom samo
ja birala bih tebe kada bih mogla birati
-
TEOREM O LJUBAVI
Iako će ljubav uvijek titrati negdje u mogućnostima
između tebe, neba i krošnje, u kupinama kraj ceste
i dnu kolovoza, odlučit ćeš voljeti tek
kad prvi put ne pobjegneš s mrakom,
učit ćeš voljeti ponavljajući sebi
što sigurno ne znači voljeti
i govorit ćeš sebi
da je čovjek mjesto u kojem
uvijek može biti svjetlosti
koju netko treba upaliti
Da je ljubav čak i u kamenu
kad se njegova svrha pretvori u projektil,
da je nismo pobijedili čak ni kad smo se trudili
da je izbijemo šakama i nogama,
da je naučimo s kime to ima posla
Ona je uvijek rascvjetavala travanj,
opstajući na rubu susreta
držeći maternicom sva malena srca
koja se rastvaraju u početak svijeta
M. Herceg
-
Moja sreća
Što je bila prije tebe sreća,
Dal' pogled u nebo preko leća,
Iz oka suza odlazeća,
Ili pak znakovi jednog Andrića?
Tvoje srce tako zvonko kuca,
Pod mojim dlanom čuvarom te sreće,
Sa svakim dodirom vibracije ispuca,
Da snove o tebi u realnost skreće.
Sa tobom je sreća izlazak sunca,
Ali i pomračenje iluzija o tebi,
Sreća je uhvatila u meni bjegunca,
Da je za svoju zrelost upotrebi.
Razmišljam o tebi sada,
Bilo da si ime ili prezime moje,
Sreća si bila moja tada,
Da danas o tebi s čežnjom drugi poje.
-