Osvrt na novu strukturu CDM-foruma…
Vjerovatno bih, što zbog odmaklijeh godina a i zbog činjenice da je forum „Cetinje“, u međuvremenu, na izvjestan način postao moj privatni „blog“ itekako mi stvarajuċi izvjesnu nelagodu, sve dok nijesam uvidio da na svaki od mojih postova ima preko 1000 (i slovima hiljadu) ulazaka, koji me i konačno obavezuju da nastavim, iako sam imao namjeru da cijelu „rabotu“ i konačno batalim…
Zbog toga me je veoma obradovalo da je administracija CDM-foruma uspostavila novu i veoma dinamiċnu strukturu foruma koja omoguċava nov i veoma napredan pristup raznim tematskim oblastima. Zbog toga sam i sam motivisan da nastavim sa svojim „avanturama“ kako zanimanje mnogobrojnih namjernika otišle u prazno…
Nenadni susret sa svojom nimfom…
-
Zavaljeni u udobnim sjedištima luksuzne limuzine, grof i ja, svako sa svoje strane, opušteno smo pratili svijetla velegrada koja su lijeno promicala pored diskretno zatamnjenih prozora. Vožnja potraja sve dok ne začusmo krto škripanje šljunka ispod točkova, znak da smo stigli do ispred maloga dvorca sa ulazom nad kojim se uzdizao ukusno ukrašen balkončiċ. Na ulazu nas dočeka livrejisani batler i pozva da uđemo, s mukom zadržavajuċi neprozirni izraz lica, da bi nas potom uveo u prostrano predvorje i pokretom ruke ponudio da sjednemo na neku od plišanih fotelja koje su mamile svojim crvenim plišom i potamnjeelom pozlatom. Grof se hitro smjesti u obližnju fotelju, pritom se radoznalo ossvrċuċi po prostoriji, dok ja ostadoh da stojim jer sam znao da ċe mi batler otvoriti vrata i pozvati da uđem što on ubrzo i učeine te ja polako stupih u veliku prostorijuuglavno osvijetljenu otsjajima grada svjetlosti.
U tome polumraku, više predosjetih no ugledah madam de la E, koja se odlučno „zagna“ put mene, ne ostavljajuċi mjesta sumnji da ima žestoku namjeru da me uzme u zagrljaj „koji lomi kosti“ što se i desi ali ne kako bi se moglo očekivati među osobama koje jedva da se poznaju, veċ se pretvori u izvjesno „stapanje“ dva biċa čija srca se takoreċi dodirnuše stopiše u jedno.
Bez daha i omamljeni onim što se dogodilo, polako se odvojismo i polako dolazeċi sebi, jedino nam preostade da se sa neizmjernim povjerenjem zagledamo jedno drugom u oči i u njima potražimo odgovor za ono „što nas snađe“.
Kad dođoh sebi, više neka slutnja nego li neko izvjesno saznanje, nagna me da An Sofi, ponovo privuče sebi i na uho joj šapnem o toj slutnji, pritom se više oslanjajuċi na osjeċaj nego li na uzburkani razum:
- „E moja draga An Sofi, izgleda da sam ovoga puta susreno svoju nimfu„
- "Kako to misliš prijatelju moj jedini i – najdraži?“
- „Zar nijesi osjetila da se naš susret dogodio u dubini svojevrsnog „izvora“ u kome si me dočekala i od mene učinjela jednog hermafrodita time što si mi prenijela dio svoga biċa…“
- „Da, jesam i nadam se da to neċe tako brzo proċi.“
Metropola se privodi kraju…
Uzgredno…
Ova najnovija prekompozicaija foruma me je zatekla u mjeri da jedva imam volje da svoju mukotrpnu saradnju nastavim, te bih sve one koji su rado ulazili na moj thread, upozorio na tu činjenicu, kako se ne bi morali lomatati po forumu i moje priloge tražiti među uobičajenim oglasima o kojekakvim teretanama i prostorima đe se može dobro je****, pardon, jesti i popiti.
U slučaju da odem i sa foruma zvanog – život – pobrinuċu se da vrli „činovnici“ ovoga foruma to saznaju na vrijeme kako nebi bili zatečeni kao u pogledu nezaboravnog – Hari Krišne – odnosno Dragana Đurđevca.
Da ste mi zdravo svikolici…
- M -
Povratak parikom ulicom Mouffetard
https://www.youtube.com/watch?v=ctL6PTSpn90&t=92s
Ionako sam imao namjeru da ovo moje staracko baljezganje nastavim i to bas na polzu svih onih koji, na moje veliko iznenadjenje, jos uvijek zalaze na moj thread, kad "slucajno" naleceh na ovaj video koji je snimao nedouceni americki turista, snimcima uobicajene guzve u ulici - Mouffetard - koja vodi do kultnog trga "de la Contrescarpe" opisanog u jednom od mojih priloga. Prilikom snimanja, ovaj tipicni americki turista je otkrio i snimio plocu postavljenu na zid kuce u kojoj je zivio i stvarao veliki E. Hemingway, ali je zato previdio poznati cafe´- bar "Le Bateau Ivre" (Pijani Brod") imena preuzetog iz naslova jedne od pjesama koju je sa svojih 17 godina napisao francuski klasik A. Rimbaud.
Bice uskoro i novih priloga od Matufa, ako ga, do tada, ne sredi ovi terorista od poganog virusa koji hara svijetom.