Osnovna sredestva i date mogućnosti
Da bih nastavio sa ovim izvještajem, moraću se vratiti na moju posjetu u aprilu mjesecu, u kome mi je vrijeme bilo prilično naklonjeno; sunčano i veoma toplo za to godišnje doba. I ovoga puta me je „Rayanair“ častio rent-a-car-om, te sam udobno stigao u roditeljski dom nadomak Cetinja, koji sam namah otvorio i provjetrio, kako treba i sljeduje. Moram napomenuti da je potomstvo ove viđene kuće podijeljeno na udbaško, udobno nastanjeno u metropolama Podgorici i Beogradu i shodno tome, gastarbajtersko nastanjeno u Parizu i Berlinu, tako da je naslijeđena imovina ostavljena na amanet rodnome kraju i onima koji su ostali da čuvaju položaj...
Zar onda može da čudi što je jedan od tranzicionih preduzetnika došao na pomisao da bi se ova napuštena imovina mogla, sistemom tranzicije, staviti u funkciju sopstvenog preduzetništva, te je svoja tri konja, koji mu služe kako bi drva za grijanje i domaćinstvo, iz šume dogna do najbliže ceste, a u vremenu između dvije sječe, mogao „parkirati“ na tom napuštenom prostoru đe bi se oni (konji) mogli sami snaći do sljedeće upotrebe.
http://up.picr.de/30508377ts.jpg
govornom poštom začepljena usta i.....
Budući da ovaj tranzicioni poduhvat, pored svih protesta, zabrana i sudskih procesa, traje već godinama, uopšte nijesam bio iznenađen kad sam sam se, početkom mjeseca jula, ponovo našao u roditeljskom domu i na imovini zatekao ove konje, baš lijepe i rasne brave, što se za njihove vlasnike ne bi moglo reći.
Budući da su mi ovi konji, prostor oko roditeljskog doma, temeljito izgazili i poharali, odmah sam nazvao vlasnika - Nika Roganovića - sa stanom u Donjem Polju a u kući Veska Popovića, a od onog, ko je prihvatio moj poziv, izričito zahtijevao da se ovi bravi pod hitno maknu sa naše imovine. Na ovaj poziv sam dobio odgovor da će biti učinjeno po mom zahtjevu, te sam se smireno prepustio razvoju događaja...
Nakon ovog telefonskog dogovora nije se promijenilo ama baš ništa, jer su konji redovno dolazili kako bi se pojili na bačvama kišnice, sve dok je bilo vode... A onda su nastupile vrućine i nezapamćena suša, koja je ovu, sebi prepuštenu stoku, do u krajnost izbezumila žeđu jer, izgleda, nikoga nije bilo briga što će biti s njom.
http://up.picr.de/30509470ca.jpg
Već se i po sebi može razumjeti, da sam odmah pokušao da telefoniram vlasnicima ove stoke, no mučna činjenica je da san se namah susreo sa – govornom poštom – koju su isti, brdsko-brzinski uključili čime su mi, veoma vješto uskratili mogućnost da se sa njima bilo kako sporazumijem. Nakon toga, konji su, izbezumljeni od žeđu,nastavili da, u potrazi za vodom, redovno dolaze, te sam i konačno bio prinuđen da ih svojeručno napojim, smatrajući da oni nijesu krivi e se vlasnici ne brinu o njima. A stvarno mi je bila grehota gledat kako ova rasna i lijepa stoka, nesmiljeno prepuštena sebi, izbezumljeno pokušava da ugasi žeđ iz rasušenih i praznih bačava, te sam i konačno odlučio da ih svojeručno napojim, kako bih sebi mogao osigurati miran san....