Pokusavam bez rijeci odgovoriti prvo na pitanje - zivot i kako se sresti sa njim?
Printable View
Pokusavam bez rijeci odgovoriti prvo na pitanje - zivot i kako se sresti sa njim?
Što znam, ja bih samo voljela da odradim ono što sam zacrtala...sad da se nešto bojim ne, ali opet nijesam došla u dodir sa smrću da bih sad mogla da tvrdim ne, ne bojim se....trenutno sam više u fazonu da bi me više bilo strah od života nakon ne daj bože odlaska mojih najdražih...više o tome razmišljam nego o sopstvenoj smrti, čak i sad u doba korone...
kod korone me užasava samo to umiranje sam sa sobom, bez mogućnosti da vidiš najdraže više dana prije nego odeš....
Što se tiče smrti "kao smrti :p " jedino čega se s razlogom trebamo bojati je NAČIN sa kojim će se desiti. Za ostalo je strah NEopravdan :D
Ja sam imao tri “near death” iskustva. Dva na motoru i jedno pod vodom. Da ne opisujem kod ova dva na motoru nisam posle mogao otkopcati jaknu koliko su mi se ruke tresle. Kod ovog treceg nije bilo straha iako prethodi ovim dogadjajima na motoru. Dok sam bio ronac ronili smo na rtu Veslo na nekih 60tak metara. Tad sam bio mlad i lud i probao bez trimiksa da odem na tu dubinu na par minuta kako kazu us navy tables. bilo nas je cetvoro. U povratku, dekompresiji koristili smo vrijeme za razgledanje litice i svako je otisao na svoju stranu da razgleda. U neko zlo doba zanesen, kako nisam gledao mjerac, primjetim da tesko disem. Sve se desava na nekih 30m dubine. Uzbudjenje ne panik u trenutku kad sam pogledao mjerac. Krenuh da pedalam da trazim ostale ali nidje nikog a za posledicu pedalanje je imalo jos manje vazduha i jos teze disanje. Odustajem, smirujem dah i mislim to je to, kraj. Sjeo sam na stijenu i onako neobicno spokojno bio zadovoljan sto bas ovakav odlazak imam. Nisam siguran koliko sam tako sjedio promatrao stvari oko sebe ali znam da sam vec osjecao jak otpor i sa jako plitkim dahom. Tada se pojavljuje jedna crna glava iza stjene. Cudno da nisam osjetio ni srecu ni olaksanje. Samo sam mu mahnuo i odradili smo zajedno sa ostalima koji su se pojavili u mdjuvremenu ostatak dekompresije. Da li se bojim smrti? Mozda i ne al mi je bitno da ne bude ležeći. Ako i bude od ovog virusa samo cu traziti da me sjednu. Volio bih tada da budem svjestan svega i maksimalno prisutan. Nije mala stvar umrijeti.
kad pomenu ova "near death" iskustva, ja sam kao jako mala (dakle lično se ne sjećam, osim što pamtim iz priča moje majke) možda sam imala tri godine, čak možda i dvije, imali smo težak saobraćajni udes u kanjonu Platije....uglavnom ono što su pričai jeste da se auto okretalo po putu bukvalno kao ringišpil i da se zaustavilo na ivici provalije...
Dakle ne sjećam se, ali imam vrlo neobjašnjiv (pošto nemam ali baš nikakve druge fobije)strah od vožnje nekim uzanim putem koji nema one potporne stubve i zaštitnu ogradu (recimo nije me strah visine, ili pješke kad idem nemam problem sa istim strahom) ali baš ne mogu da gledam i jako se neprijatno osječam, čak iako je to minimalni kanal....recimo, kad iz magistrale Bratstva i jedinstva uđeš na početak Hercegovačke kolima, pa u tom uskom starom dijelu i prvom i drugom, sve do ulice Slobode, imaju oni kanalizacini kanali uz ivice trotoara...e meni je to mora, ja ti ne bi tu autom ušla nema miliona!
e zamisli me starim putem ka Rijec Crnojevića, ili ka Njegušima i slične destinacije.
To smatram posledicom tog stresa iz ranog djetinjstva...ne sjećam se ja, ali psiha pamti...
Takođe sve moje noćne more se svode na skoro pa isti san, ako se vozim uskim puteljkom i provalija sa jedne strane, vrlo često i neka voda, kao ona aumulaiona jezera pa do vrha puna...i ja vazda tu moram iz auta da izađem i vazda padam u tu provaliju ili vodu...ma miči :D Psiha je čudo:)
Zaključak, nije mi problem da umrem, samo da ne umrem sama i padajući u provaliju sa autom, ili u vodu opet sa autom:D
Prvi panicni strah od smrti imao sa oko 7-8 godina. Toliko traumaticno je to izgledalo. Pomisao da ce svemu doci kraj, pa milion misli o tome, o civilizaciji i ljudima. Najcesce mi dolazi misao o tome kako covjek mozda i ne bi morao da umire, da smo mi zrtve ovog trenutnog naucnog progresa koji eventualno vodi vjecnosti nekad u buducnosti. Zasto da ne? Ali, vise i od smrti me je plasila jos gora misao: nestanak Svemira i svega sto postoji. Mindblowing.
Kud me djavo donese na ovu temu:crushed:
Zavidim onima koji se ne boje smrti.
Da mogu s mirom i bez potresa provesti jos ovo sto mi je ostalo...
Računa li se u near death iskustvo kad ti saopšte da vjerovatno imaš "ono najgore"?
Fala Bogu sto ponekad doktori pojma nemaju!
Sent from my Redmi Note 8 using Tapatalk
Samo neka po redu ide pa cemo lako.
Obično razmišljam o tome, ali ne dopuštam da me uguši
I ja sam to u tim godinama proživio.Danima sam plakao pred spavanje sjećam se :D .
Danas sam nekako ravnodušan prema tome ,pa nisam ja ništa specijalan da mene preskoči ,imao sam jednom near death iskustvo i samo mi je majka prošla kroz glavu kako pati,rekoh nećeš danas i pretekoh.Uglavnom da nema ljudi kojima je stalo do mene bio bih potpuno ravnodušan.
A o tome nisam razmišljao ne pamtim od kad nego viđeh temu pa reko da podijelim svoje iskustvo.
Smrt ne postoji
Послато са SM-N975F помоћу Тапатока
Biznismen.... odlicno si to rekao. Vrlo duboko!
Sto spomenu Nikola za ovo razmisljanje pred spavanje....... kad sam imao 8 ili 9 godina cesto sam prije nego zaspem razmisljao kako je to uopste smrt moguca??? I dolazio sam u stanje skoro svijest da izgubim. Ja tada nisam mogao da shvatim "ozbiljnost" situacije u koju sam dovodio sopsveni um. Tako da sam cesto to radio. Danas imam posljedice od toga. Nonstop sam na ivici gubitka svijesti. Ali to je samo subjektivan osjecaj, jer nikad se nisam onesvijestio :p Nisam ni svjestan bio ove moje "bolesti" dok nisam prije neku godinu procitao da je od iste patio neki poznati psiholog. Uglavnom....naravoucenije je da NIKAKO ne treba um upustati u te stvari!
Ne zelim da palamudim :D tj. previse filozofski da zvucim...... ali um je nesto najdublje sto je Stvoritelj stvorio. Odnosno NEogranicen. Um jeste u stanju da gleda i bez ociju, ali bez uma ne mozemo ni na koji drugi nacin nista vidjeti :)
Primarni "zadatak" uma je izgradjivanje i usavrsavanje karaktera. Pa onda slijede dva upraznjena mjesta :p ....a tek onda ostale mogucnosti.
Sto se tice uma i smrti..... to su dvije krajnje suprotnosti.
Mislim da je ovdje problem. Ovaj svijet koji smo kreirali ovakav materijalisticki je upravo produkt naseg uma. I sto smo slijepi pored i iju
Arhitektu” tesko moš da spoznaš umom. Onim istim varljivim umom koji u jednoj situaciji razmislja ovako a u drugoj onako. Onim istim umom koji zovemo majmunskim jer ne može da stoji u mjestu i miruje vec mora da vazda nesto mota i aveta. Ograničenim da spoznaš neograničeno?Mozda i moze al se ne bih baš kladio u to.
Ne gledamo na "um" istim ocima??? Um je duhovna "komponenta" U!(negdje?!?) covjeku. I mnogo je komplikovanija njegova definicija(a i nemoguca je) od onoga kako ga ljudi dozivljavaju. Mozak jeste sastavni dio uma, ali NE i jedini.
U ostalommmmm.... sam Tesla(a barem njemu vjerujete :D ) je rekao da je sve ono nas energija. Pa samI pretpostavite kolike su mogucnosti uma i kolika je dubina istog :D
Izvolite [emoji56]
https://teologija.net/zivot-posle-sm...obne-tajne-ii/
Послато са SM-N975F помоћу Тапатока
Cista simbolika, koju nazalost ljudi zloupotrebljavaju kako bi mogli da NESMETANO uzivaju u bludu, porocima i ostalim uzivanjima koji pogubno uticu na karakter koji je od krucijalne vaznosti za spasenje.
Sva mudrost ovoga svijeta je sazeta u izgradnji karaktera. Ne postoji nijedan drugi pravac koji nudi dubinu i raznovrsnost u djelovanju ljudskog uma kao sto je "srce covjeka", koje je nazalost opkoljeno i napadnuto iz svih raspolozivih sredstava koje posjeduje ovaj izuzetno opasan svijet.
Isus je izmedju ostaloga rekao i kako ne zivi covjek samo o hlebu, vec i o svakoj rijeci Boga Oca. A ljudi upravo tu RIJEC izvrcu i prevrcu onako kako to njima odgovara samo da im se ne suprotstavlja da zive onako kako to odgovara njihovim gresnim tijelima. S toga se uporno KACE za to kako je Isus otkupio njihove grijehe i ko ga vjeruje da ima zivot vjecni.
A, niko ne govori o tome sto to znaci VJEROVATI Isusu?!? Vjera bez djela je mrtva! A djela bez izgradjenog karaktera su NEIZVODLJIVA!
Sve osim ovoga je licemjerje, i nemoguce je da prodje kod Boga.
Nije odraz uma u tehnologiji i novacu..... odraz uma se ogleda u karakteru.