PRVI SNIJEG
Sonja, izađi da skitamo,
imam ludu želju večeras da lutam.
Sonja, izađi i iznesi samo
malo nježnosti ispod kaputa.
Malo nježnosti, malo samo,
zalogaj jedan za ogromnu glad.
Sonja , izađi da skitamo ,
noćas je nestvarno lijep grad.
Printable View
PRVI SNIJEG
Sonja, izađi da skitamo,
imam ludu želju večeras da lutam.
Sonja, izađi i iznesi samo
malo nježnosti ispod kaputa.
Malo nježnosti, malo samo,
zalogaj jedan za ogromnu glad.
Sonja , izađi da skitamo ,
noćas je nestvarno lijep grad.
Draga gospođo učiteljice,
ne začudite se ovom pismu kasnom,
podsjetiše me na Vas dvije male ptice,
dvije obične ptice na žici telegrafskoj.
Sjetih se, znate, onih Vaših priča
punih ljubavi za ptice nevine i slabe
poslije kojih smo, zbog svake praćke
i kamička, klečali dugo iza table.
Ne zamjeram Vam – daleko bilo,
pa čak ni to što me vukoste za uši,
sve je to danas na svoj način milo
i prijatno je od toga u duši.
Ja se često sjetim tog vremena davnog
rata, zime, gladi, bodljivakve žice,
nije, bogme, tada bilo jednostavno
naučiti nekog da zavoli ptice.
Gospođo, to je, u najmanju ruku,
junaštvo dostojno poštovanja
učiti nekog ljubavi
uz huku jednog strašnog rata,
jednog propadanja.
Hvala Vam, gospođo učiteljice,
i ne začudite se ovom pismu kasnom,
podsjetiše me na Vas dvije male ptice,
dvije obične ptice na žici telegrafskoj.
Jedan nesto ozbiljniji pogled na magarca
Da okupas zebru,
da joj speres sare,
sta bi bila zebra?
Obicno magare.
A da nesto stavis
magarcu na rebra
iste one sare
- bi li posto zebra?
Ja mislim da ne bi
(I sigurno ne bi!)
jer on ne da da se
tek tako pozebri,
ko sto neki lako
svoje ruho svlace
i oblace tudje
pa se – pomagarce.
INTIMA
Noćas tako želim da me neko voli,
Pregršt nečije nježnosti mi treba,
noćas ću sve da zaboravim i prebolim
i da se vratim u naručje neba.
Ja sam bio kafanski i više niči ,
i bio pust i prezren-neželjen ko grobar,
Noćas bih htio sebi-dječaku da ličim
i da mi opet kažu da sam dobar.
]A šta ako
Prosviram
Taj metak
Kroz ovo čelo
Neveselo,
A onda počne
Sve
Ispočetka:
Život,
Stradanja,
Pa opet
-čelo.
A šta ako
Nema zaborava,
Ako je to
Samo
Vječna igra kruga?
A šta ako
Tamo
Ispod trava,
boli ova
Ista ljudska tuga?
".. malo njezhnosti, malo samo,
zalogaj jedan za ogromnu glad
Sonja, izadji da skitamo,
nocas je nestvarno lijep grad.." (Prvi snijeg)
Draga gospođo učiteljice,
ne začudite se ovom pismu kasnom,
podsjetiše me na Vas dvije male ptice,
dvije obične ptice na žici telegrafskoj.
Sjetih se, znate, onih Vaših priča
punih ljubavi za ptice nevine i slabe
poslije kojih smo, zbog svake praćke
i kamička, klečali dugo iza table.
Ne zamjeram Vam – daleko bilo,
pa čak ni to što me vukoste za uši,
sve je to danas na svoj način milo
i prijatno je od toga u duši.
Ja se često sjetim tog vremena davnog
rata, zime, gladi, bodljivakve žice,
nije, bogme, tada bilo jednostavno
naučiti nekog da zavoli ptice.
Gospođo, to je, u najmanju ruku,
junaštvo dostojno poštovanja
učiti nekog ljubavi
uz huku jednog strašnog rata,
jednog propadanja.
Hvala Vam, gospođo učiteljice,
i ne začudite se ovom pismu kasnom,
podsjetiše me na Vas dvije male ptice,
dvije obične ptice na žici telegrafskoj. :encouragement:
9. septembar 1966.
U ''Kekecu'' objavljena pjesma ''Pismo mojoj uciteljici''. Lose! Poekavstena, skracena, prilagodjena socijalistickom tretmanu uciteljice.
MOJE UCITELJICE
''Otkad je pocela ova nasa tuga jugoslovenska, nekako mi je sve milija moja pjesma ''Pismo mojoj uciteljici'', jer vidim da smo mi imali stvarno ucitelje koji su umjeli da nas upute u zivotne vrijednosti i onda kada su te zivotne vrijednosti dovedene bile u pitanje.
Ja nijesam covjek od velike skole. Malo sam zavrsio od skole, ali kako mi je skolovanje pocelo, dosta sam i to zavrsio. Prvi razred sam, naime, poceo u Niksicu sa svojom generacijom 1941. godine. Medjtim, poginu mi brat, i otac, da ne bih i ja poginuo zadrzi me kuci, da bi me poslije upisao u skolu kad bude mirnije vrijeme.
Rat se oduzi, otac mi pogine 1943. godine i ja odem da zivim kod jedne tetke koja me (ponovo) upise u prvi razred. Ali bas kad smo zavrsavali taj razred, pocnu bombardovanja u kojima je srusena, najprije, ona skola gdje je danas posta u Niksicu, pa ona druga gdje je restoran Zeljezare; jedna po jedna skola nam je rusena i mi ne zavrsismo taj prvi razred.
Ova moja pjesma je jos jedan pokusaj da savladam taj uzas. SVih tih godina ja sam promijenio nekliko uciteljica i nepravedno bi bilo da sam je posvetio nekoj od njih. Ona pripada svim mojim uciteljicama.
Inace, nekoliko mojih pjesama je uslo u citanke, ali ova nije. Iako joj je bilo mjesto tamo. Da bi je uvrstili, predlagali su mi samo da promjeniom ono ''draga gospodjo uciteljice'' u ''drag drugarice uciteljice'', na sto ja, normalno, nijesam pristao.''
JEDNOG DANA, KADA NAS NE BUDE
Jednog dana, kada nas ne bude
na ovome bijelom svijetu,
s ljudskom čežnjom pomenuće ljude
jedan vjetar drugom nekom vjetru.
Čitav svijet, bezljudan i nijem,
sjetiće se ljudi nekadašnjih,
i onako uzaludno lijep
zažaliće za očima našim.
Poželjeće ljudsku riječ glasnu,
parče srca grlom otrgnuto,
da razbije tišinu opasnu
i vrijeme sporo i besputno.
A odnekud, iz tišine trave,
ko bogovi molitvom dozvani,
ponovo će ljudi da se jave
i osmisle svijet uspavani.
I opet će ispod tih nebesa
naš bijeli drum da se izvije
i opet će neka divna pjesma
da nam dođe glave kao prije.
Pa će opet, kada nas ne bude
na ovome bijelom svijetu,
jednog dana pomenuti ljude
neki vjetar drugom nekom vjetru.
Opet je taj dan, taj tužni dan.
http://www.cdm.me/kultura/sjecanje-n...-vita-nikolica
OBEZDRUMLJENOST
Zanoćila noć u meni,
motre na me crne straže,
lik nečiji skamenjeni
gleda u me preneražen.
Nad ugarkom mjesečevim
ludo drvo zapomaže
neki grkljan presječeni
hoće ime da mi kaže.
Treba nekud pobjeć s licem
ispred ove strašne jave.
Ne u šake - zlokobnice
zakukaće oko glave.
Sve su skitnje odskitane,
umor pao na drum dugi.
Što me tako gledaš, dane,
kao da sam neko drugi...
MEĆAVA
Sam je noćas na mećavi
i vuci mu trag slijede,
ko zna, sjutra, kad zaplavi,
gdje će biti i šta htjede.
Pjesmo moja, pomoli se,
za njegovu ludu glavu,
i oslušni - ako vrisne
da idemo u mećavu.
DASKE
Konačno, eto,
sve su daske na broju.
I odskočna,
i trula,
i ona što fali;
i otkačena,
i zakovana,
i neotesana.
Tu su daske
što život znače...
Daska po daska
- kovčeg.
VRLO VAŽAN PODATAK ZA MOJU ISTORIJU BOLESTI
Čitava ta istorija moje bolesti
koju vi strpljivo vodite iz dana u dan
lažna je od početka do kraja kao bulevarska vijest i
za svu tu pisaniju ni paru ne dam.
Ipak u svu tu istoriju netačnu i nepotpunu
unesite jedan istinit podatak koji će bar nešto da popravi.
(Učinite to da vas kasnije pjesnici ne kunu
kada se budu okupljali negdje na mojoj travi.)
Napišite da ja živim iz najobičnije učtivosti
jer držim da je nepristojno umrijeti pred tako lijepom ženom
a kao dobro vaspitan pjesnik to nikada ne bih mogao sebi da oprostim
pa ma koliko mi inače bilo oprošteno
po samoj logici stvari
đavo da je nosi.
Čovjek zbog kojega sam počeo da čitam poeziju. Hvala mu.
Sent from my Motorola 8400
PJESMA JEDNOG NEODGOVORNOG LICA
Pitaju te, još malog, na startu:
"Koga više voliš - mamu ili tatu?"
Kasnije, u školi, da ne budeš izvan
moraš biti za "Zvezdu" ili "Partizan".
A kada odrasteš pitaju te znanci:
"Ko je jači - Rusi il' Amerikanci?"
Čak i na kraju, kad si sasvim tropa,
Čeka te pitanje: "S popom il' bez popa?"
Čitavog života stojiš pred odlukom:
da li da opsuješ il' odmahneš rukom?
Zaustavite Zemlju;
Ja bi da sidjem.
Quote:
Pred nikšićkom publikom sjutra premijerno "Zaustavite zemlju hoću da izađem"
Quote:
Na Sceni 213 sjutra veče sa početkom u 20h premijerno će biti izvedena predstava “Zaustavite zemlju, hoću da izađem”, posvećena Vitu Nikoliću.
https://onogost.me/kultura/pred-niks...hocu-da-izademQuote:
Uloge tumače Petar Božović i Nebojša Ljubišić, a scenario potpisuje Željko Mijanović.Ova predstava prikazuje jednu epizodu iz života Vita Nikolića koji je i više od dvije decenije nakon smrti jedna od prvih asocijacija na grad pod Trebjesom.
Petar Božović tumači lik inspektora i potpisuje režiju predstave, a muziku je pisao Igor Dunjići, bivši vođa kultne grupe “Ođila”.
Komad će imati izvođenja i 13. i 15. septembra, takođe u 20h, a cijena ulaznice je 10 eura. Za studente 15. septembra važiće popust od 50 odsto, pa će za njih karta koštati pet eura.
Prodaja i rezervacija karata je na recepciji hotela Yugoslavia.
Pa tako.
:anonymous::anonymous:
https://youtu.be/EFnlfc9JF5U
Čija Li Si
Čija li si noćas — ko te
ljubi pijan od lepote,
i u mekoj kosi sanja
svet pun tvoga šaputanja.
Srećo moja davno prošla
kome li si dobrodošla
ove noći dok zla ciča
moju studen svetu priča,
i dok vetar grubo guši
zaostali sjaj u duši.
Čija li si noćas — čija,
kome tvoje sunce sija
kao što je meni sjalo
tako malo,
tako malo.