Originally Posted by
001
Iako sam laik i potpuno nekompetentan da komentarišem ovu temu, iznio bih svoje zapažanje.
Sigurno teško pitanje - da li je pametnije ostati ovdje i boriti se sa tekućim problemima, ili pokušati van naših granica graditi svoju budućnost. I jedna i druga odluka imaju svoje prednosti, kao i mane. Kući se osjećamo sigurnije, na "domaćem terenu", imamo određene startne prednosti (krov nad glavom, hranu, prijatelje isl.) za koje bi negdje tamo morali da se borimo. Sa druge strane, svjedoci smo mnogih lijepih priča ljudi koji su ovdje radili za par stotina eura, a ona za isti taj posao u zemlji u kojoj su otišli zarađuju po par hiljada eura...
Ja sam se odmah po završenom fakultetu zaposlio, tako da nisam imao prilike ni da razmišljam o tome da li da odem. Nažalost, dok sam studirao, nije toliko bilo ovih mogućnosti razmjene studenata i ljetnjih praksi i rada, tako da se ni tada nisam nešto posebno naputovao. Kao pripravnih, prije sada već 6 godina, radio sam za manje od 300 eura. Kako sam i napredovao u poslu, tako se povećavala i plata i ostale beneficije...
Danas, sa nepunih 30 godina, imam mjesečna primanja simbolično veća od najmanjeg četvorocifrenog broja, na koja se uplaćuju svi doprinosi, neradan mi je svaki praznik, radim posao koji volim... Rekli bi mnogi, kao iz snova. Međutim, sa druge strane, ja radim u privatnoj firmi, u kojoj se nisam zaposlio "preko veze" već sam počeo od najnižih slojeva organizacije; poznato je i opšte poimanje današnjih poslodavaca, koji od radnika očekuju da im donosi iznos koji je ekvivalentan iznosu njegovih barem 10tak plata...
Razmišljajući o ovoj temi, ponekad se zapitam, a šta da sam nakon završetka fakulteta otišao u neku od razvijenijih zemalja? Sigurno bi u početku bilo mnogo teže, ali ako ovdje zarađujem (i zaslužujem) navedenu platu, da li bi, po principu iz drugog pasusa, ta plata u ekonomski stabilnijim zemljama bila veća "za jednu cifru na kraju"...?
Suma sumarum, ne postoji garancija da nam negdje izvan granica neće biti bolje nego ovdje, ali isto tako ni garancija da odlaskom ne bi propustili neku šansu u matičnoj zemlji... Svjestan sam da nisam "otkrio toplu vodu" ni ovim tekstom ni zaključkom, ali ako bih savjetovao nekog sebi bliskog, svakako bih mu preporučio da ako ima mogućnosti pođe i proširi svoje vidike. Sve i da doživi totalni neuspjeh u svom naumu, biće bogatiji za ozbiljno životno iskustvo, a par hiljada eura koje bi tim neuspjehom potrošio, shvatiće kasnije, su najmanje važne u cijeloj priči!