jos jedna meni draga...odlomak iz knjige Paola Koelja "Djavo i gospodjica Prim"...
Neki covek,njegov konj i pas su putovali drumom.Kad su se zadesili pored jednog ogromnog drveta,udari grom i sve ih pokosi.Ali,covek jos ne shvativsi da je napustio ovaj svet,nastavi put sa svoje dve zivotinje.Nekada je,naravno,i mrtvima potrebno vremena da uvide sta ih je snaslo.
Put je bio dug i tezak.Stalno su se penjali uzbrdo,po suncu koje je peklo.Bili su premoreni,znojavi i zedni.Iza jedne okuke ugledase velelepnu kapiju,svu od mermera,koja je vodila na trg poplocan zlatnim plocama.Nasred trga stajala je cesma iz koje je tekla kristalno bistra voda.Putnik se obrati cuvaru na ulazu:
"Dobar dan"-rece.
"Dobar dan"-odvrati strazar.
"Koje je ovo ovako lepo mesto?"
"To vam je Nebo"
"Sreca sto smo stigli na Nebo,jer umiremo od zedji"
"Mozete da udjete slobodno i da pijete do mile volje"-rece strazar i pokaza na cesmu.
"Ali moj konj i pas su takodje zedni"-rece covek.
"Zao mi je,zivotinjama je ulaz zabranjen"-odvrati strazar.
Covek je bio strasno razocaran,jer ga je morila strasna zedj,ali nije hteo sam da pije.Zahvalio se strazaru i nastavio put.Jos dugo su tako svo troje hodali uzbrdo,kad naidjose na drugu kapiju.Ovog puta,ona je bila trosna i oronula.Od nje je vodila zemljana staza oivicena drvecem.U hladu,ispod jednog drveta,lezao je neki covek sa sesirom natucenim preko lica,verovatno zadremao.
"Dobar dan"-rece mu putnik.
Covek samo klimnu glavom.
"Strasno smo zedni,ja,moj konj i moj pas".
"Tamo u steni ima jedan izvor gde mozete da pijete do mile volje"-rece covek pokazujuci prstom i pravcu izvora.
Covek,konj i pas odose do izvora i utolise zedj.
Kada se vratise,putnik se zahvali coveku.
"Dodjite kad god hocete"-odgovori covek.
"Samo jos nesto da vas priupitam..Kako se zove ovo mesto?"
"Nebo".
"Nebo?Ali strazar ispred mermerne kapije mi je rekao da je ono Nebo".
"Ono nije Nebo,ono je Pakao".
Putnik je bio zbunjen:
"Treba da im zabranite da se koriste vasim imenom.Taj lazni naziv sigurno stvara veliku zbrku."-zakljuci putnik.
"Ni govora,naprotiv!Oni nam cine veliku uslugu.Jer...
TAMO OSTAJU SVI ONI KOJI SU U STANJU DA IZNEVJERE NAJBOLJE PRIJATELJE..."
Covjek koji nije vjerovao u ljubav...
(za strpljive) ;)
Zelim da vam ispricam jednu staru pricu o covjeku koji nije vjerovao u ljubav.
Bio je to sasvim obican covjek,poput mene i vas,ali je imao poseban nacin razmisljanja: On je smatrao da ljubav ne postoji.
Naravno godinama je pokusavao da pronadje ljubav i posmatrao ljude oko sebe.Veliki dio zivota je proveo trazeci ljubav da bi na kraju otkrio
da ljubav ne postoji.
Gdje god isao,taj covjek je govorio ljudima da ljubav nije nista drugo do izmisljotina pjesnika,izmisljotina uz pomoc koje religija manipulise slabim ljudskim umom,
preuzima kontrolu nad njima i navodi ih da vjeruju.Objasnjavao je da ljubav ne postoji i da zato ni jedan covjek ne moze da je pronadje koliko god tragao za njom.
Taj covjek je bio veoma inteligentan,i sve sto je pricao zvucalo je uvjerljivo.Procitao je mnogo knjiga,zavrsio najbolje fakultete i postao poznati naucnik.
Drzao je govore na mnogim javnim mjestima,pred najraznovrsnijom publikom,a njegova logika zvucala je izuzetno uvjerljivo...
Jednog dana taj covjek je setao parkom i na klupi je ugledao predivnu zenu kako place.Kad je to vidio,zainteresovao se.Sjeo je kraj nje i upitao je da li moze da joj pomogne.
Mozete zamisliti kako se iznenadio kad mu je rekla da place zato sto ljubav ne postoji.On rece sebi:"Nevjerovatno-zena koja vjeruje da ljubav ne postoji"!Naravno,pozelio je da sazna nesto vise o njoj.
-"Zbog cega mislite da ljubav ne postoji"?
-"Pa to je duga prica",odgovori ona."Udala sam se dok sam jos bila veoma mlada,zaljubljena i puna iluzija i nade da cu djeliti svoj zivot sa tim covjekom.
Zakleli smo se jedno drugom na vjernost,odanost i postovanje,i zasnovali porodicu.Ali uskoro se sve promijenilo.Ja sam bila odana supruga koja se brinula o kuci i djeci.Moj muz je
nastavio da razvija svoju karijeru,i uspjeh mu je postao vazniji od nase porodice.Prestao je da me postuje,pa sam i ja prestala da postujem njega.Poceli smo da povrjedjujemo jedno drugo,i
u jednom trenutku sam shvatila da ga ne volim,a da ni on mene vise ne voli.Medjutim djeci je bio potreban otac,i to je za mene bio izgovor da ostanem i ucinim sve sam mogla da ga podrzim.
Sad su djeca odrasla i otisla.Vise nemam nikakvog razloga da ostanem sa njim.Medju nama vise nema postovanja ni topline.Znam da bi cak i kad bih nasla nekog drugog sve bi bilo isto,
jer ljubav ne postoji.Nema smisla tragati za necim sto ne postoji.Zato placem..."
Posto je je odlicno razumio,on je zagrli i rece:"U pravu si,ljubav ne postoji"...
(nastavak slijedi...)
teorija o vjencanom prstenu...
Zašto ljudi vjenčani prsten nose na domalom prstu? Mnoga objašnjenja postoje, ali ovo koje ćete pročitati zvuči posebno. Navodno: Palac predstavlja tvoje roditelje,
Kažiprst predstavlja tvoju braću i sestre,
Srednji prst predstavlja tebe,
Domali prst predstavlja tvog partnera,
Mali prst predstavlja tvoju djecu.
E sad, pokušaj sljedeće: Raširi dlanove, spoji ih i držeći prste spojene (palac na palac itd.) odvoji dlanove. Sada savij srednje prste i postavi ih kao na slici.
http://img189.imageshack.us/img189/2809/prsti.jpg
Sad ide zabavni dio. Pokušaj razdvojiti palčeve koji predstavljaju tvoje roditelje. Otvoriće se jer tvojim roditeljima nije suđeno da žive s tobom cijelog vijeka i moraju te prije ili kasnije pustiti iz svojih skuta.
Ponovo spoji palčeve i isto pokušaj sa kažiprstom. Otvoriće se jer je tvojoj braći i sestrama suđeno da pođu svojim putem i da imaju svoje porodice. Vrati kažiprst i pokušaj to isto izvesti s malim prstom. Isto će se desiti jer će tvoja djeca jednom otići od tebe kao što je tebi suđeno da odeš od roditelja. Vrati mali prst i pokušaj to izvesti s domalim. Sigurno će te iznenaditi da ovo NE možeš izvesti. To je zato što muž i žena treba da ostanu zajedno cijelog života – u dobru i zlu. Zanimljivo, zar ne?