Originally Posted by
Viscount
A tako smo poletno krenuli u reformu osnovnog obrazovanja. Bez ikakve analize postojećeg stanja i bez utvrđivanja problema. I zavšili sa plagiranim programima iz Hrvatske - koji uzgredbudirečeno nikad nisu ni usvojeni niti testirani tamo.
Problemi u našem školstvu su nebrojeni. Prosto ne znam odakle da počnem:
1) partijsko zapošljavanje: po pravilu, već više od deset godina ne možeš da se zaposliš u školi ako nisi član DPS-a ili sve češće SD-a. Surova istina, čast izuzecima. Oni koji vrijede i koji bi možda željeli da rade u školi ne mogu da dobiju priliku ukoliko nemaju vezu ili neće da se ponize tako što bi pristupili nekoj od ovih partija. I onda odlaze u druge profesije ili, još gore, u druge države. I onda preŚednik dođe i kaže da se 'poziv mora učiniti atraktivnim kako bi se obrazovanjem bavili najbolji'. Koliko to boli!
2) ocjenjivanje: danas se obrazovanje svodi na jurenje ocjena, jer ti ta ocjena na kraju umnogome definiše životni put i karijeru. Čini se da gotovo više niko ne uči da bi nešto znao, već uči da bi se kasnije probio ili pohvalio. Nastavnici su pod velikim pritiskom, kako roditelja tako i uprave. Prvi žele da njihovo dijete ima samo najbolje ocjene (iako često to ne zaslužuje), dok drugi hoće da su njihove škole 'najprve', da se o njima piše i priča. Tu naravno dolazi do raznih koruptivnih radnji, pa i prijetnji. Moje mišljenje je da će školstvo jedino moći naprijed ukoliko se reformiše sistem vrednovanja znanja - počev od ukidanja diplome Luča pa do uvođenja opisnih ocjena, naročito u nižim razredima. U tome bi posebnu ulogu trebalo da ima postojeća eksterna polumatura.
3) pristup nastavi: koliko primjećujem, velika većina nastavnika u školama i dalje primjenjuje stari načn izučavanja gradiva, koji se svodi na puko memorisanje činjenica, što se ogleda kroz nastavne planove, stil predavanja (poput diktiranja) i ocjenjivanje. S druge strane, kritičko mišljenje, koje treba da bude osnova obrazovanja, najčešće se ne podstiče, a nerijetko se i suzbija. Inovacije, kao što su čas u prirodi (za kojim smo svi mi kao đeca žudjeli - ispostaviće se, s razlogom), upotreba savremenih tehnologija, digitalno opismenjavanje, praktična primjena znanja, način komunikacije prilagođen sadašnjem vremenu, postoje tek ponegdje.
4) zastarjeli programi: školski kurikulumi ne idu u korak sa savremenim trendovima, pa i dalje imamo sadržaje koji su se na isti način izučavali prije 20 godina. Nauka toliko brzo napreduje da nova saznanja, oblasti i teme iskaču gotovo svakodnevno, pa samim time programi zahtijevaju kontinuirano osavremenjavanje. S druge strane, gradivoje i dalje preobimno, a umjesto da slobodno vrijeme koriste za igru, djeca se šalju na privatne časove na kojima ponavalju isto gradivo kao i u školi. Ima vrlo malo izbornih predmeta, dok nastavnici imaju vrlo malo slobode u izboru nastavnih sadržaja.
I još mnogo toga, što je već ili će biti rečeno na ovoj temi.