Originally Posted by
Samotnjak
Je li stradanje povijesne jezgre ipak malo preuveličano s naše strane? Mnogi su na televiziji čuli kako je Grad sravnjen sa zemljom, a onda se došavši začudili kako nije srušena niti jedna cijela zgrada i Grad izgleda skoro identično kao na prijeratnim fotografijama i snimkama. Kako to da nije pao niti jedan kip svetog Vlaha? Kako nije srušena niti jedna crkva? Kako se nije odlomio niti jedan kip, nadvratnik, natpis, ukras, arhitektonska pojedinost ni s jedne crkve? Kako nije uništena niti jedna arhitektonska pojedinost Kneževa dvora, Sponze, neke palače? Niti jedan IHS, niti jedan uklesani motiv. Nije pao Orlandov kip, nije pao Gundulićev spomenik. To je bilo tako loše granatiranje da gotovo ništa nije uništeno. Najveća je šteta devet baroknih palača čija je unutrašnjost izgorjela, ali ni one nisu u cijelosti razoreni objekti. Stradalo je i puno krovova. Kako Lokrum, koji je 90% šuma, nije izgorio?
Kako nije poginulo puno civila? Na Wikipediji na hrvatskom piše da su poginula 92 civila, a na engleskom 82-88. To je neusporedivo manje nego u Vukovaru (1131 mrtvi civil), Sarajevu (5434 mrtva civila), Mostaru (par stotina mrtvih civila) itd. Pogrješno je stavljati stradanje Dubrovnika u istu rečenicu sa stradanjem Vukovara. Mi uopće nismo tako strašno fasovali, koliko su neki drugi gradovi. Na dubrovačkom bojištu su skroz izostale svireposti poput klanja nožem, kidanja udova motornom pilom i sl. Je li zabilježeno iti jedno sadističko brutalno ubojstvo ovdje? Je li itko doslovno zaklan? Nisam čuo da je itko. Za razliku od vukovarskog kraja, ovdje nisu paljene ni crkve. Cijelo bi selo bilo spaljeno, ali ne bi crkva. Spaljene su pretežno privatne kuće, skoro ništa nije uništeno od vrijednih kulturno-povijesnih arhitektonskih umjetničkih spomenika.