1943
https://i.postimg.cc/HWc7SK0P/10753.jpg
Četnički komandant Jakov Jovović sa svojim saradnicima i predstavnikom nemačke feldkomandanture, Cetinje, jesen 1943.
https://i.postimg.cc/Hx7s2GGw/10930.jpg
Gojko kruška ilegalni partizanski obaveštajac uhvaćen u Cetinju i obešen 13 januara 1944. i Musa - Buto Hodžić posle vešanja.
1944
Napad na Cetinje izvršen je noću između 6. i 7. novembra.
Prvi bataljon Šeste i 2. bataljon 10. brigade od pravca Špadijerskog vrha i Crne grede, a 3. bataljon 10. brigade od pravca Orlovog krša upali su u grad i zauzeli određene važne tačke.
Međutim, 1. i 4. bataljon 10. brigade na svom pravcu nastupanja, koji je išao od Bajica ka cetru grada, naišli su na nesavladiv otpor neprijatelja.
Zbog toga su se, poslije žestoke šestočasovne borbe, svi bataljoni morali povući, uz gubitke od 11 mrtvih i 20 ranjenih, s tim što su Orlov krš i Špadijerski vrh, dominante tačke iznad grada, ostali u rukama jedininica NOV.
U vezi sa pripremama za novi napad na Cetinje, 1. bataljon 6. brigade upućen je u Lješansku nahiju radi većeg obezbjeđenja od pravca Podgorice.
Kada je cetinjskom garnizonu iz toga pravca ipak stiglo pojačanje, postalo je jasno da je to pomoć za izvlačenje i da se Njemci i četnici pripremaju da napuste grad.
I četnici s Pavlom Đurišićem na čelu, sa svoje strane imali su posla.
Između ostalog, pokupili su novac iz filijale Državne hipotekarne banke, filijale Narodne banke i još nekih ustanova, u ukupnom iznosu oko 15.000.000 lira, 556.000 rajhsmaraka i 250.000 dinara.
Mitropolit Joanikije ispraznio je kasu Cetinjske bogoslovije, podigavši 11.246 rajshmaraka i 138.460 dinara. Spremali su se saradnici okupatora, zajedno sa svojim gospodarima, na dug i neizvjestan put.
Poslije intenzivne artiljerijske pripreme, izvršene od strane Prve i Protivkolske baterije 2. diviziona Artiljerijske grupe 2. udarnog korpusa sa Dubovika, 10. brigada je 12. novembra u 18 časova pošla u napad na Cetinje.
U energičnom naletu, bataljoni su brzo ovladali prvim neprijateljskim odbrambenim linijama i ušli u prve blokove kuća, osim onih na pravcu od Podgorice, koje je neprijatelj ogorčeno branio i na koje je koncentrisao sve svoje tenkove.
Nakon uporne borbe, osvajajući kuću po kuću i uz potporu artiljerije, koja je dovučena u sam grad, Cetinje je 13. novembra u 4 časa konačno oslobođeno.
Neprijatelj je imao preko 100 poginulih i neutvrđeni broj ranjenih, a 40 italijanskih fašista je zarobljeno.
Međutim, nakon izvlačenja neprijatelja iz grada, 1. bataljon 10. brigade odsjekao je njegovu zaštitnicu na Belvederu, koju su činili djelovi 2. bataljona 359. puka, i poslije tročasovne borbe je uništio.
Na taj način, ukupni gubici neprijatelja bili su znatno veći.
Komandant 2. bataljona 359. puka o gubicima svoje jedinice u borbama za Cetinje govorio je: „Ove borbe za glavni grad Crne Gore stajale su bataljon najvećih gubitaka u toku čitavog njegovog postojanja".
* Iz knjige dr Djura Vujovića “Lovćenski NOP odred i njegovo područje u narodnooslobodilačkoj borbi 1941-1945”
https://i.postimg.cc/nh0KDWtV/314362...75507481-n.jpg
Partizani u oslobođenom Cetinju
---------------------------------------------------------------------------
https://i.postimg.cc/Ss9tddg2/n1.jpg
https://i.postimg.cc/s2qN5q4C/n2.jpg
Izvor:
Hronologija narodnooslobodilačkog rata 1941-1945
str. 1000-1001